AnaM

Odabir omiljene hrane često ovisi i od zemljopisne širine ... i duljine...

Ili, daj što daš...

Molim admina, adminke i ostalu njihovu bližu i dalju familiju, prijatelje i sve tandrmoljke bloga da pročitaju moj post. Ako netko slučajno stavi komentar neću se ljutiti.
Nisam shvatila jedan komentar, pa mi objasniše, šuška se, postovi se plaćaju.
Ne znam kako se šuška po tipkovnici, meni više cvrkuće, ali zastarjeli model (joj da se ne uvrijedi i pokvari).
U čemu je tu problem ??
Normalno je da se sve što radiš plati i svakom prema zasluzi. Većina postova su superiška, a i oni drugi ... trude se. Treba to nagraditi. To su sigurno oni tajni klanovi koji zasjedaju duboko u noć i ujutro dijele peneze ...
To nije sporno.
Drugi je problem mnogo veći.
Eto, Albi mi se žali da ga iskorištavam i da će podići seljačku, to jest bunu koka, ako odmah ne isplatim sve što sam na njemu zaradila. Umirila sam ga govoreći da ću otkriti blogu njegovo porijeklo, pa će buna biti odmah ugušena a on će proći kao što su njegovi preci prošli ...
Sad, ako bi mogla isplata u kunama da se prebaci u evriće, a za Albiju može i u briketima za mačore. Ako inzistirate na kunama, Albi i ja dolazimo, nema problema kad su tolike pare u pitanju, ali koke ne mogu preko granice bez putovnice.

Žiro račun je i dalje isti, pa nam šaljite ne po postu, nego, molim, mjesečno.
Ne mogu svaki dan pisati, ja sam i na drugim sajtovima i fejsbuku aktivna, a i oni izdašno plaćaju ... Živim u svijetu gde je novac važan. Ako zastupate mišljenje da novac nije sreća, slobodno ga se otarasite šaljući ga meni, a vi krenite u život bez kune u džepu, pa kako ko prodje.
Neki na blogu našli prijatelje, neki pisali knjige, a ja ispadoh materjalista, ali ako, baš je slatko.
Nisam neki vunderkind, pa nisam shvatila da li se i komentari plaćaju ??
Molim uredništvo i adminištvo za hitnu obavijest.
Navesti i koliko je po komadu, pa ću ja svakom odgovoriti dva, tri puta kad se nadjem u novčanoj stisci. Podvlačim, naglasite da li su tu uključeni i komentari na drugim blogovima, ili svako naplaćuje samo svoje ?? To je pitanje jako važno, jer u slučaju da nemam ništa od toga što komentiram ostale, komentiraću i druge na svom blogu, a blogeri neka se malo aktiviraju, neka dolaze, čitaju, pišu ... Sve se to ulenilo, mora se podviknuti.
Vita jela zelen bor, šalji kune, evre, kakav je već dogovor ...
Meca Kapitalista

Ne znam kako tko, ali kad sam popunjavala neki upitnik ne bi li se opredijelila za školu koja mi najbolje paše, ispade da sam odličan ekonomista. Kako mi to nije bilo simpatiično, odoh gdje odoh.
U zadnje vrijeme, nikako da se izborim sa svojim financijama. Negdje griješim, ali gdje, pitam se sad ??
Što ne odoh na tu ekonomiju, pa da nakrivim kapu i uživam.
Ček '... ček' ... da vidim kako se izvući iz te neugodno-finansiske situacije. Meni uspjelo, pa možda i nekom drugom pomogne. Tko voli, nek ' izvoli.
Stabilnost finasija je lakše postići nego što to na prvi pogled izgleda.

Prvo uzeti kredit kod dvije tri banke na duži i kraći period. Dok stignu rate na onaj duži, uživati s onim kraćim.
Sad kad se ima parica, napravila sam prekrasnu fontanu u vrtu i obasjala je reflektorima. Nitko u bližoj i daljoj okolici nije imao nešto tako lijepo. Čelnik sam u regiji! Trajala je samo jednu sezonu, ali nije mi žao. Kad je bal, nek 'je s' glazbom.
Dok sam se odmarala na moru, a izabrala sam udaljene, popularne, destinacije, koje su me uvijek privlačile, oni krediti se istopili, pa sam preuzela energične mjere. Od susjede sam posudila neku siću, tek dok ne stigne pravi kredit kojim ću čak i vratititi kamate od onog prethodnog sa kraćim rokom ... pa ... Nije bitno, tu su pare biće investicija.
Nevjerojatno, pare stižu sa svih strana, ali uvijek ih nedostaje. Ja sam kriva, hoću da jedem svaki dan, i to tri puta ... Raspikuća.
Ima rješenja.
Okretoh se po stanu. Stanu je pripadao vrt u kome umjesto cvijeća, sadila sam krumpir, kupus, i sve neke neatraktivne biljke. Glupo, sve se to može kupiti u radnji. Prodala sam i sretno odahnula.
Iznajmila sam povoljno i kuhinju, šta će mi, toliko restorana na sve krajeve. Tu sam postupila genijalno, mogu i ja kuhati u tri mjeseca jednom i za to ću platiti tek onako, malo,održavanje, struju, plin, i donijeti namirnice ukućanima, novim vlasnicima, za tri mjeseca.
Kupaonica ?? Gledam kritički. U nju se stalno mora ulagati. Iz bojlera nešto kaplje, ali nafta nije, voda ... I to pirkanju i tuširanje svaki dan, pa pranje rublja, sve same nepotrebnosti. Tko zna je li to uopće zdravo?? Majka priroda dobro zna zašto nam masti kosu, i pušta nokte rasti. Pedikura, manikura, šlus ... nema više. Kupaonicu sam dala bud zašto, čovjek mi učinio uslugu što me riješio te bijede.
Odahnula sam. Krenulo mi, baš, baš. Ne mogu vjerovati koliko mi je dobro. Kad bih imala neku starinu, naslijeđe od dedovine koje generacijama samo kupi prašinu, pa da se rastosiljam i toga, kud bi mi kraj bio ??
Misli, misli, tjeram sebe, mora da imaš još nešto dati, prodaš, investiraš, ili kraće rečeno, izgubiš. Setila sam se, ali…neka to pričeka sledeću otplatu kredita…
Ja riješila finansiske probleme, krv nije voda ...
Ako netko treba savjet, rado ću mu ga dati.
Čudi me da se do sada nitko nije sjetio da tako radi, ali nas genijalaca je malo ...
Meca Genijalac

Osvetiti se ili ne ...
Osvetiti se ili ne ?? Lako pitanje, ali odgovor i nije.
Od kad je svijeta i vijeka ljudi su se svetili, tukli, vukli, tandrmoljili ...
Dobrica se nikad neće svetiti. Mirno će pognuti glavu i čekati samo on zna što. Izmedju dobrice i amazonke osvetnice, glasam za ovu drugu.
Kočim se ja, ali kad krv proključa, javi se neki adrnalin sve ode k vragu ...
Eto prije neki dan, ulazim u bus s torbetinom u kojoj je pravo bogatstvo (vraćam se s placa). Pikiram na slobodno mjesto, i već se blaženo smješkam u opuštajućoj budućnosti, preskaćući sve potencinarno zainteresirane.To je već borba prsa u prsa. Nije vam ovo politička fotelja, mislim, i juriš na slobodno mjesto. Tik pred nosom zauzeše mi stolicu. I sad ti meco, smješkaj se miroljubivo. Oči mi se suzile, krv brže zastruji. OSVETA! Propao juriš?? E nećeš.
Kao slučajno ispustih kesu sa crnim grožđem na bijelu košulju, a na glavu mu prosuh prezreli paradajz (bili na sniženju) ... Nažalost samo u mislima ...
Nije da nisam htjela, samo mi ga bilo žao, a činilo mi se da je i jači od mene.
Drugi slučaj je puno drastičniji.
Ne znam da li vas je netko otpilio, ili tko zna kako se to moderno kaže. To je ono kad si u nekog zaljubljen, a on te šutne ne trepnuvši. E, to mu neće proći kod mene. Zapamtiće me dok je živ. Mene je našao ... on ... I smislim strašno nešto da mu uradim.
Ima jedan prašak u apoteci, plavi. Iznimno je lagan, od njega se prave neke kapi za bebe ... Stavit ću bočicu tog praha u džep i kad onaj tip naidje bacit ću na njega. Samo da dodam, prašak leti, lijepi se i jako se teško opere ... Nosila sam taj prašak dvije tri godine, ali onaj nikako da naiđe. Osjetio me, pa bježi. Uaaa kukavica…ali ni ja ne odustajem.
Sve je neslavno završilo, skoro me uhapsiše.
Elem, drmusam se u prepunom busu dremajući iz noćne smjene.

Živimo u dvadeset i nekom stoljeću, a ponašamo se kao da smo u mračnom dobu viteza, trubadura, D’Artanjana i bijelih konja i tako to ... kuge i kolere.
Sram nas bilo.
Ne mogu shvatiti kako netko po cijeli dan bulji u mobitel, onaj pametni, a kad naidje na ljestve, lojtre, ili već kako se gdje zovu, misli katastrofa je proći ispod njih, i zaobidje. Koje prazovjerje ... Internet mu je bliži od bilo kakve reale, osim ako to nije petak trinesti i asocijacija na sjekiru.
Dobro, priznajem, vještice postoje, ali ne moramo ih zato spaljivati javno ... može se lijepo začarati ili prebaciti na službu gdje bi bile korisne. Zamišljam ih na šalteru za tužbe i reklamacije. Učinkovito udare gnjavatora štapićem i pretvore ga u žabu, a žablji bataci su na cijeni ... Riješila bi se i nezaposlenost, i loša zdravstvena služba, a i pitanje gladi bi bilo zanemarivo ...
Za sliku potkovice, rekoše mi da ju pogrešno držim, iscuriće mi sreća… Dobro je, gde ima tu i curi…

Ja sam moderna žena, ne vjerujem u to gledanje u karte, loto, ne prevrćem šalicu za kavu, sem kad nije nešto baš važno.
Ne kuckam u drvo, jer manje više, sve je plastika, pa bi možda bilo i gore.
Naravno, kao svaka pametna ženska, dobro pazim kako prelazim ulicu da me nešto ne pogazi. Realna sam, prelazak ulice je avantura sve veća. Ne moraš ići u Afriku da sretneš krokodila ili zmijetine od tri metara ... Mnogi ljubimci su porasli, pa ih vlasnici izbace iz kuće. Kad je to maca, kuca, sažališ se, zoveš zaštitatre životinja, i riješen problem, ali kad su u pitanju reptili, bolje paziti. Zato ja dobro pogledam zadnje brojeve kola izmedju kojih prolazim, podijeliti zbroj sa dva, i ako je veći od tri, čeka me sreća. Jednom me je neki prostak skoro zgazio, ali zbroj zadnjeg broja njegovog i susjednog auta, bio je jedan ... užas. Dobro da sam ostala živa.

Crna mačka kad predje nekome put je nesreća.
Točno, Albi doveo neku macu, crnu kao noć, na večeru. Za njima došao neki ogroman mačor, isprebijao Albija, a macu odveo. Tulio je što od bola, što od tuge cijelu noć, pa su mu se pridružili i susjedi da dam sirotom mačku jesti, da mogu zaspati. Nesreća, crna maca ...
Strašno kako ljudi mogu uopće vjerovati u tako nešto.Balkan je ovo, ali ipak srednji vijek je daleko, Turci su davno otišli, iako se pomalo vraćaju u serijama ... Možda i to ima utjecaj…ko zna…
Gotovo, neću više o tom primitivizmu da pišem, ni misliti.
Pu ... pu ... pu, da pljunem tri puta da ne pokvarim, možda bude više od tri komentara ....

Zvrrrrrrrrrr ..
Zvrrrr ... zvrc ... trc tralalalala ...
Očito negdje zvoni.
Popela sam se na stolicu prababe koja glumi penjajući rekvizit, jer kako sam se strmeknula proljetos pazim duplo ... Čekam da prestane… neće…
Na vratima nije, nije ni interfon ... hladnjak zna se proderati kad mu je pretoplo, nije ni on ... Oni mališani što urlaju kao kokoši kad snesu jaja (mikrovalna) nisu uključeni u život. Ostali su samo gnjavatori ... telefoni, internet veza ... Kako ne idem s tim čudesima okačenim o vrat obilježena kao kriminalac nanogicom, trženje ...
Jurim na mobitel ... jedva ga pronadjoh ...
Ono se dere i dalje. Znači fiksni, na njega se javlja samo prijateljica koja nema mobitel (sretna žena) i ponuđivača. Biće ponuđivač vjetra i magle ...

Kuća bi trebala biti oaza mira i spokoja ... trebala, ali ona je više oaza gnjavaže. Stalno nešto moraš pospremati, tresti, mesti i raditi svaki dan stotinu istih stvari. Sve što si sredio volšebno nestane preko noći, pa ponovno u rat s kućnim tandrmoljcima. No to se da podnijeti, ali ...
U svakom stanu postoje dvije tri zlobne stvari. Kod mene sam jednu eliminirala, jednostavno sam je šutnula u ormar, stavila na nju spakovanu vansezonsku garderobu, zaključala ogromnim ključem, koji sam sakrila od same sebe, a na vrata plakara stavila fotelju koju ne mogu tri čovjeka pomaknuti.
Neću znati za postojanje te zlobnice ... .vage.
Kako se samo stenje kad joj prilazim ...

Druga stvar je mnogo ozbiljnija jer se nekontrolirano razmnožava. Izvire iz torbica, ladica, ugurala se pored slika na zidu, a jedan zid u hodniku je potpuno prekrila. Ne možeš izaći iz kuće da te ne odmjeri, jer se jedan primjerak natrndečio pored izlaznih vrata ... i to poveći primjerak.
Pogadjate, to je ogledalo.
Nikad nismo bili preveliki prijatelji. Nepogrešivo je otkrivalo sve moje tajne. Kako samo zna da gvirne gdje ne treba. Namrštim se, ali i ono bezobrazno, namršti se na mene. Pokušavala sam ogledalo smiješkom udobrovoljiti, kiselo uzvraća. Neugodno je kad se previše našminkam, kad mi nije dobra frizura, a o pocepanoj čarapi i da ne govorim. Umjesto da se pravi diskretno, i kao ne primjećuje, ogledalo samo što ne zasvira fanfare ... Sretno što je pronašlo neku grešku.
Lijepo vidim u sebi, vedru, nasmijanu curicu koja skakuće po sobici i cvrkuće kao ptičica.

Ne znam što ima protiv mene, ali me pokazuje sasvim drugačijom. 5kg što dodaje, njemu ništa, a počeo je i više dodavati ... Očito je da sam mu se zamjerila.
Posebno je zlobno neko venecijansko ogledalo. Pokaže svaku i najmanju boricu, krinoline i maske ne…a o nekom Kazanovi koji mi se zanosno klanja, nema ni govora.
Ima jedno simpatično ogledalce koje je bilo na nekom tavanu ili podrumu, pa se malo promenilo, zamutilo. Sigurno se boji da ga ne vratim tamo. To ogledalce pokazuje puno bolju sliku, malo mutnu, malo izrezuckanu, ali simpatičnu.
Kad razmislim, ogledalima nešto fali ... pogrešno su i napravljena, pokazuju da radim lijevom rukom,dešnjak sam, a kad nešto napiše to su čudna slova, jedva se odgonetne šta pišu.
U tome je znači stvar, ogledalo ne zna pokazivati kako jeste, nego kako se njemu sviđa ...
Nije meca debeliškast,ugodno popunjen,pikantan, nego baš manekenski, da ne kažem anoreksični tip.

Zahladilo, pa kavana tuguje ...

Stolice i klupe čekaju neko toplije vrijeme.

Jedini gost je motocikl, a i on ništa ne naručuje. Sigurno mu se kava ne pije ...

Malenom sam se dopala,
i namignuo mi je pobjegavši od gazde.
Pitala sam ga.