Kuća bi trebala biti oaza mira i spokoja ... trebala, ali ona je više oaza gnjavaže. Stalno nešto moraš pospremati, tresti, mesti i raditi svaki dan stotinu istih stvari. Sve što si sredio volšebno nestane preko noći, pa ponovno u rat s kućnim tandrmoljcima. No to se da podnijeti, ali ...
U svakom stanu postoje dvije tri zlobne stvari. Kod mene sam jednu eliminirala, jednostavno sam je šutnula u ormar, stavila na nju spakovanu vansezonsku garderobu, zaključala ogromnim ključem, koji sam sakrila od same sebe, a na vrata plakara stavila fotelju koju ne mogu tri čovjeka pomaknuti.
Neću znati za postojanje te zlobnice ... .vage.
Kako se samo stenje kad joj prilazim ...
Druga stvar je mnogo ozbiljnija jer se nekontrolirano razmnožava. Izvire iz torbica, ladica, ugurala se pored slika na zidu, a jedan zid u hodniku je potpuno prekrila. Ne možeš izaći iz kuće da te ne odmjeri, jer se jedan primjerak natrndečio pored izlaznih vrata ... i to poveći primjerak.
Pogadjate, to je ogledalo.
Nikad nismo bili preveliki prijatelji. Nepogrešivo je otkrivalo sve moje tajne. Kako samo zna da gvirne gdje ne treba. Namrštim se, ali i ono bezobrazno, namršti se na mene. Pokušavala sam ogledalo smiješkom udobrovoljiti, kiselo uzvraća. Neugodno je kad se previše našminkam, kad mi nije dobra frizura, a o pocepanoj čarapi i da ne govorim. Umjesto da se pravi diskretno, i kao ne primjećuje, ogledalo samo što ne zasvira fanfare ... Sretno što je pronašlo neku grešku.
Lijepo vidim u sebi, vedru, nasmijanu curicu koja skakuće po sobici i cvrkuće kao ptičica.
Ne znam što ima protiv mene, ali me pokazuje sasvim drugačijom. 5kg što dodaje, njemu ništa, a počeo je i više dodavati ... Očito je da sam mu se zamjerila.
Posebno je zlobno neko venecijansko ogledalo. Pokaže svaku i najmanju boricu, krinoline i maske ne…a o nekom Kazanovi koji mi se zanosno klanja, nema ni govora.
Ima jedno simpatično ogledalce koje je bilo na nekom tavanu ili podrumu, pa se malo promenilo, zamutilo. Sigurno se boji da ga ne vratim tamo. To ogledalce pokazuje puno bolju sliku, malo mutnu, malo izrezuckanu, ali simpatičnu.
Kad razmislim, ogledalima nešto fali ... pogrešno su i napravljena, pokazuju da radim lijevom rukom,dešnjak sam, a kad nešto napiše to su čudna slova, jedva se odgonetne šta pišu.
U tome je znači stvar, ogledalo ne zna pokazivati kako jeste, nego kako se njemu sviđa ...
Nije meca debeliškast,ugodno popunjen,pikantan, nego baš manekenski, da ne kažem anoreksični tip.
