Dobro je, starija si blogerica, nekoliko mjeseci od mene, znači ja sam blogo-curica ...
Blog je dio našeg života.
Smije se našim nevještim pokušajima za koje mislimo da su remek djela pisanja.
Prijeti prstićem praveći se da ne vidi naše sitne kradje i imitacije koje "vješto" izvedemo.
Siguran je da se krije, i to vrlo uspješno neki veliki pjesnik u njemu, naravno, jedan muški i jedan ženski (robna, pardon,
rodna ravnopravnost). Kad smo kod te ravnopravnosti, za koju svi tvrde da postoji, šipak. Danas sam petljala s nekim papirima, ono u stilu treba mi jedan, a za njega sto jedan (nije dalmatinac, papir). Ženskice moraju donijeti svježi krsni list (6meseci, valjda hormoni prorade na to vrijeme) a muški ne mijenjaju prezime pa ne treba. Hoće li se netko oženiti samnom ?? Uvjet je da uzme moje prezime, za inat administraciji.
Blog je blog, ima svoje simpatije i ono drugo.
Malo se umiljava, malo reži.
Mijenja prioritete kao i admirale-admine.
Politike se tek malo dotakne, pa bež ... bež ... u sigurnost putovanja i objavljivanje slika.
Bez bloga se ništa ne može dogoditi u svijetu, jer ako nije obilježeno na blogu i nije vrijedno spominjati.
Neki se drže jedne kategorije, drugi skaču od stiha do slike preko putovanja, kuhanja, ... Ti si sa svakim od segmenta pomalo, ni sa jednim previše.
Plesala si valcer dok te neko (sram ga bilo) nije naljutio, a onda si poletila i letiš ... letiš ... Ne može te se stići.
Leti lastavice još dugo sretno i veselo na blogu. Na tom letu mnogi tvoji pratioci svojom ili tvojom krivnjom sustali su, ali ne brini, uvijek ima novih destinacija ...
Sretno ti blogovanje.