AnaM

Kad bi ljudi mogli pročitati jedan drugome misli,
za pola sata bi nestao ljudski rod...

Videla bih svetlu budućnost,
ali mi sadašnjost gurnula prst u oko

Stigli purići...



Ćurko, dolazi kod mališana.
Ti ćeš ih čuvati.



Jesi li ti moja mama??




Ćurko se panično boji odgovornosti



Drugari, vidite što ja umijem



Neko će morati naučiti ih letijeti


Sirotani maleni, ne bojite se
Možda se Ćurko predomisli kad vidi kandidate za mamu...

Ponedjeljak, divan miran dan.
Pjesnik bi napisao, probudilo me je rominjanje kiše, blistave kapi na vlati trave i nježan osmijeh ruža.
Kao realist začula sam tras bum nekog groma, vodurinu koja se sjurila na terasu kao iz škafa i bljesak munje ...
Pojurila sam zatvarati prozore i kupiti stolice i deke i ubrzo sam izgledala kao porno diva sa zalijepljenom mokrom spavaćicom. Možda djeluje sexi, ali meni je počeo curiti nos, kihala sam i djelovala više kao pokisli miš.
Sat kasnije kad je sve došlo u red i kad sam se opustila uz miris kave i zamišljala kremšnitu umjesto keksa pored nje, zazvonio je telefon.
-Susjeda sve je stalo bez vas. Ništa ne možemo ako vi niste ovdije, molim vas dodjite.
Ne to nije bio neki uspaljeni obožavatelj, kome nedostajem, nego susjed kome je procurila voda iz renovirane kuhinje. Kad sam kazala da cijevi imaju svoje zakonitosti, posebno one koje odvode vodu, samo je mahnuo rukom,
-Vi školovane ženske. Ako nešto ne bude u redu, stavit ćemo jedan Aspirin u cijev. Pokušao je biti duhovit, ali meni nije bilo smiješno.
Što ću, kud ću, zbog dobrosusjedskih odnosa krenem ja u civilizaciju.
Pošto je akumulator na autu crkao, a novi tek stavljen, i treba još samo nešto ... zbog tog "samo nešto" krenuh busom ...
Polako krenusmo, ali meni sve nepoznate ulice. Da nism pogriješila bus ?? Panično se derem kao prava seljanka noseći torbu s domaćim jajima, jagode i trešnje, neprskane i luk koga možeš naći na svakom koraku, ali moj je bez kemije. Samo mi je falilo mlijeko i sir, da nosim na glavi, ali još nemam kravu ili neku zivotinjku koja bi dala mlijeko.
-Sve je uredu, komšinice, danas imamo kružnu turu.
Kakva sam ja susjeda i kakva je to tura nije objasnio. Poslije sam vidjela da je onaj dio grada koji je u novinama već davno završen, prokopan, iskopan i razrovan kao da je počeo treći svjetski rat.
Prelazim u drugi autobus do kuće i blaženo sa torbetinama se smjestim, kad
-Predjite u drugi autobus, prvo će kolega krenuti.
Kufre dol, kufre gor, prebacujem se u drugi autobus, naravno, mjesta popunjena, a kako nisam u minici niti dekoltiću, jedva se uguram na neko stojeće mjesto. Kad smo najzad stigli do moje kuće, vidim 4 busa isti broj, staju, a šoferi si mašu sretno, crkavajući od smjeha kako su se jurili i prestizali.
Polako se šuljam u stan. Što li će me tu dočekati. Nije uspjelo. Začu se glas
-Susjeda, da vam pričam nešto interesantno.
Sjetih se jedine stvari koja će mi osloboditi ulaz u mir stana.
-Serija samo što nije počela.
Ne znam koja, ali nije ni važno, uvjek ima neka ... susjeda odlete liftom, metlu je parkirala negdje drugdje, a ja blaženo udjoh u stan i sjedoh da čvrkam post ...
Čiča Richa gotova je priča,pardon, post, nema više ... nadam se

Kao da živim u Indijskoj seriji, vidi se početak
a kraj sa obećanim boljim životom se i ne nazire.

Osmjehnula se ruža u rano jutro...


Zamirisale su svojim prekrasnim bukeom...



I zahvalila što je nisam ubrala za vaznu, ili još gore, za sok...

Što bi ovo moglo biti??

Pitaću Pijetlića. On je veliki važan, sigurno zna.

Što me jurite? Pustite me, to je moje...

Pobeže i pijetlić

Idem ja kod mece dinosaurusa. Nešto petlja oko ruža, obradovaće se

Meca dinosaurs skočio na ružu, svu je polomi, izbode se i urla... Pade joj štap, kanta i makaze i zove u pomoć Albija i Glavnokomandujućeg ne prestajući da se dere.
Kad mi koke udjemo u vrt i samo čvrknemo ukusnu ružu, grdi, a vidi ti nje. Nikad neću shvatiti te ljude.
Ma nosite se svi, sama ću je pojesti...
Kažeš zmija je to??
Dobro da znam za drugi put...

Oznake: koke, zmija, Ruža

Majušna jagodica se iz vrta preselila skoro na ulicu.
Kako, samo ona zna.
Prvo sam je iščupala,jer je to mjesto za cvetiće ali se ona ne da
i skoro će sazreti plodovi.


Jagodice se zarumenile...

Živjela je u gradu, u samom centru.
Volila je način na koji je ljudi promatraju. Osjećala je kod većine želju da je povedu svojoj kući. Na žalost, samo su je gledali, maštali o njoj i ostavljali je.

Ostaću zauvjek u ovom gradu, prašnjavom, bučnom, pored ljudi koji vječito negdje jure kao muhe bez glave. Prijateljice su je tješile, ali one su odlazile, jedna po jedna, neki put u društvu. Nalazile su svoje domove, ljude koji ih vole i kojima su potrebne.
Želela je nekog sa gitarom…

Te zime je pao snijeg, a ona se izgubila u nekoj mračnoj sobici. Uzdisala je, maštala o balkonu s karanfilima, malenom sjenilu, veselom psiću koji skakuće po travi, mačku snežnobijelom koji ju miluje.
Neka curica je zastala, povukla tatu za ruku
-Vidi Je kako je lijepa, vodimo je kući.
Tata je nestrpljivo krenuo dalje, a melena se okretala i gledala za njom, Okice su se napunile suzama, ali nije ju povela u svoj dom. Neka baka ju je dodirnula štapom, vjerojatno sjećajući se svoje mladosti, uzdahnula i krenula dalje. Onda se zaustavio neki mladi par. On joj je nešto šaptao na uho, a ona se smejuljila.
Nitko, baš nitko je ne voli. Nju neće nitko uzeti. Ostaće zauvjek sama.
I onda, kad se najmanje nadala, osjetila je bol, netko je grubo gurnuo, začuo se pucanj, okrznuo ju i pala je, osjetila je da se nešto lomi u njoj, da li će umrijeti. Da li tako nestajemo?? Ne, nije ranjena, samo grube ruke je bacaju, na pod nekog kamiončića.

Osjeća još jednu drugaricu koja pada na nju.Čuje glas
-Polako, pazi, polomićeš je.
Oteta je kao u kriminalnom romanu. Sad će policija…Mašta joj radi.
Netko stavlja kutiju pored nje, neko pažljivo stavlja njenu drugaricu na deku i auto kreće.
Onesvijestila se skoro od straha. Možda je zadrijemala. Osvijestio ju je zvuk neki vrata, glasovi, i mir. Noć je bila duga.
Ujutro, sve je bilo drugačije. Na zelenoj travi, ispod prekrasnog suncobrana okružena cvijetovima tisuće boja, veselo joj je mahala prijateljica.
Bijeli mačak, Albi se očešao o njezinu nogu. a onda se zadovoljno popeo na nju i zadrijemao.

Sunce je sijalo. Neka pčela je žurila vjerovatno u košnicu, a ona je najzad odahnula. Našla je svoj dom i nekog tko će je voljeti, jer ipak, moglo se dogoditi da nikad ne pronađe pravi vrt, ona je samo plastična stolica koja ne može birati, mora biti izabrana ...

Oznake: Sinki priča

Ponedeljak...



Četvrtak...



Prvi tjedan...



Drugi tjedan...



Kad bi, bar u vrtu, mogli zaustaviti vrijeme...

Život je kao šah partija, mat u tri poteza...

Izvidjanje



Zabava



Što bi??

Dodirnula sam i poželila



Svako
mora da ima neki svoj dvorac...



Brod kojim će ploviti, ne samo, u snovima...



Šumu iz bajke...



Sunce koje se svako jutro radja...



I nekoga sa kime će to sve podeliti...

Prvi maj i oko njega
Počelo je kupnjom kao da će biti, ne neki blagdan, nego smak svijeta.
Naravno u trgovinama vrijede standardni zakoni, u visini oka i najbliže vratima i kasi su lokomotive, namještaj, detergent pakiranje sto kg, i slični neophodni proizvodi. Kruh je na samom kraju radnje, a mlijeko na drugom. Da bi kupio kruh moraš biti specijalist pa odlučiti koji ti odgovara jer se cijena i kvalitetu mijenjaju svaka tri dana, pa kupovina više dođe kao loto. Koju god sam stvar tražila nadjem je na mjestu gdje po nikakvoj logici ne paše da bude.
Na mesnici sam naletla na nekog tko kupuje od svakog suhomesnatog proizvoda točno 10dkg, a do sira sam skoro dobila slom slom živaca. Idem do kase. Ima kasa do 5 proizvoda, ali objasni ti to onom što stoji sa 25 artikla, a izgleda kao sumo hrvač.
Naravno izabrala sam kasiricu smedju, plavuše više vole mušku klijentelu, srednjih godina, jer su joj djeca odrasla, ljubavni problemi sredjeni, pa nije ljuta na kupce. Naravno, taj red ide sporije nego bilo koji i ja ga mijenjam, za red koji je, dok nisam bila u njemu, se smanjivao, a sad stoji. "Moj" bivši red leti ...
Guram ona kolica pobjednički do auta koji je nestao. Znam da je bio pored stuba, s desne strane, a sad nema ni stupa. Nije ukraden, samo ga je neko malo gurnuo jer ga nisam ostavila u brzini, malo ... deset parking mjesta. Otvaram prtljažnik, zaglavilo se nešto.Trpam onu gomilu plastičnih vrećica po sjedalima, podu, krećem i tras bum, vrećica susjeda koji je krov mojih kola uzeo kao mjesto za sortiranje svojih vrećica klizi prosipajući svoju sadržinu po prozorima svježe opranih kola. Očekujem neko glupo ispriku, dobivam.
-Gdje jurite kao muha bez glave, mogli ste sačekati minutu ??
Muha bez glave bi se pretvotila u osu, ali žuri.
Pobjedonosno ulazim u stan. Na stolu me čeka cedulja sa stvarima koje trebam kupiti. Cedulja je očito pogrešna, te stvari nisu u mojem autu. Mijenjam planirani jelovnik jer nemam snage za novu borbu u opskrbi ...
Ćurko je planiran kao glavni gost na ručku, ali kad je onako bijel,lijep, zaćurlikao, stavio glavicu na travu, gledao me preklinjajući, i nije se dao pomaknuti, Glavni zapovjednik je otišao po ribu izjavljujući da sad kad dolaze mali purići biće veseli kad im Ćurko bude mama jer su iz inkubatora pa su siročići. Taj cirkus ćemo vidjeti iduće nedjelje.
Kolači su ispali u mom stilu, nahereni, ukusni i bezimeni, ali vrlo hlapivi, nestali su prvi dan. Malo mi je problem za recept jer sam orahe zamenlila za lješnjake, a margarin za maslac, umjesto čokolade stavila sam kakao pa je trebalo više šećera. Nije bilo nesice kave, pa sam posula maraskinom. Rodica koja je tražila recept gledala me je malo podozrivo
-Maraskino je u receptu??
Sve u svemu blagdan, ako su slobodni dani blagdan, prodje. Nekad su pravili parade po ulicama, sad po kuhinjama. Nekad se išlo na jutarnji uranak, sad više na ljuljačku u vrt. Nekad su pjevali udarničke pjesme, sad iz svake krčme neka silikonka ščepamikrofon i davi ga uz miris ćevapa ... Sve u svemu isto, samo na drugi način.
Sve smo pojeli, gotov izlet!