Marketing
Sinki priča...
Živjela je u gradu, u samom centru.
Volila je način na koji je ljudi promatraju. Osjećala je kod većine želju da je povedu svojoj kući. Na žalost, samo su je gledali, maštali o njoj i ostavljali je.
Ostaću zauvjek u ovom gradu, prašnjavom, bučnom, pored ljudi koji vječito negdje jure kao muhe bez glave. Prijateljice su je tješile, ali one su odlazile, jedna po jedna, neki put u društvu. Nalazile su svoje domove, ljude koji ih vole i kojima su potrebne.
Želela je nekog sa gitarom…
Te zime je pao snijeg, a ona se izgubila u nekoj mračnoj sobici. Uzdisala je, maštala o balkonu s karanfilima, malenom sjenilu, veselom psiću koji skakuće po travi, mačku snežnobijelom koji ju miluje.
Neka curica je zastala, povukla tatu za ruku
-Vidi Je kako je lijepa, vodimo je kući.
Tata je nestrpljivo krenuo dalje, a melena se okretala i gledala za njom, Okice su se napunile suzama, ali nije ju povela u svoj dom. Neka baka ju je dodirnula štapom, vjerojatno sjećajući se svoje mladosti, uzdahnula i krenula dalje. Onda se zaustavio neki mladi par. On joj je nešto šaptao na uho, a ona se smejuljila.
Nitko, baš nitko je ne voli. Nju neće nitko uzeti. Ostaće zauvjek sama.
I onda, kad se najmanje nadala, osjetila je bol, netko je grubo gurnuo, začuo se pucanj, okrznuo ju i pala je, osjetila je da se nešto lomi u njoj, da li će umrijeti. Da li tako nestajemo?? Ne, nije ranjena, samo grube ruke je bacaju, na pod nekog kamiončića.
Osjeća još jednu drugaricu koja pada na nju.Čuje glas
-Polako, pazi, polomićeš je.
Oteta je kao u kriminalnom romanu. Sad će policija…Mašta joj radi.
Netko stavlja kutiju pored nje, neko pažljivo stavlja njenu drugaricu na deku i auto kreće.
Onesvijestila se skoro od straha. Možda je zadrijemala. Osvijestio ju je zvuk neki vrata, glasovi, i mir. Noć je bila duga.
Ujutro, sve je bilo drugačije. Na zelenoj travi, ispod prekrasnog suncobrana okružena cvijetovima tisuće boja, veselo joj je mahala prijateljica.
Bijeli mačak, Albi se očešao o njezinu nogu. a onda se zadovoljno popeo na nju i zadrijemao.
Sunce je sijalo. Neka pčela je žurila vjerovatno u košnicu, a ona je najzad odahnula. Našla je svoj dom i nekog tko će je voljeti, jer ipak, moglo se dogoditi da nikad ne pronađe pravi vrt, ona je samo plastična stolica koja ne može birati, mora biti izabrana ...
Post je objavljen 12.05.2015. u 07:06 sati.