Prvi maj i oko njega
Počelo je kupnjom kao da će biti, ne neki blagdan, nego smak svijeta.
Naravno u trgovinama vrijede standardni zakoni, u visini oka i najbliže vratima i kasi su lokomotive, namještaj, detergent pakiranje sto kg, i slični neophodni proizvodi. Kruh je na samom kraju radnje, a mlijeko na drugom. Da bi kupio kruh moraš biti specijalist pa odlučiti koji ti odgovara jer se cijena i kvalitetu mijenjaju svaka tri dana, pa kupovina više dođe kao loto. Koju god sam stvar tražila nadjem je na mjestu gdje po nikakvoj logici ne paše da bude.
Na mesnici sam naletla na nekog tko kupuje od svakog suhomesnatog proizvoda točno 10dkg, a do sira sam skoro dobila slom slom živaca. Idem do kase. Ima kasa do 5 proizvoda, ali objasni ti to onom što stoji sa 25 artikla, a izgleda kao sumo hrvač.
Naravno izabrala sam kasiricu smedju, plavuše više vole mušku klijentelu, srednjih godina, jer su joj djeca odrasla, ljubavni problemi sredjeni, pa nije ljuta na kupce. Naravno, taj red ide sporije nego bilo koji i ja ga mijenjam, za red koji je, dok nisam bila u njemu, se smanjivao, a sad stoji. "Moj" bivši red leti ...
Guram ona kolica pobjednički do auta koji je nestao. Znam da je bio pored stuba, s desne strane, a sad nema ni stupa. Nije ukraden, samo ga je neko malo gurnuo jer ga nisam ostavila u brzini, malo ... deset parking mjesta. Otvaram prtljažnik, zaglavilo se nešto.Trpam onu gomilu plastičnih vrećica po sjedalima, podu, krećem i tras bum, vrećica susjeda koji je krov mojih kola uzeo kao mjesto za sortiranje svojih vrećica klizi prosipajući svoju sadržinu po prozorima svježe opranih kola. Očekujem neko glupo ispriku, dobivam.
-Gdje jurite kao muha bez glave, mogli ste sačekati minutu ??
Muha bez glave bi se pretvotila u osu, ali žuri.
Pobjedonosno ulazim u stan. Na stolu me čeka cedulja sa stvarima koje trebam kupiti. Cedulja je očito pogrešna, te stvari nisu u mojem autu. Mijenjam planirani jelovnik jer nemam snage za novu borbu u opskrbi ...
Ćurko je planiran kao glavni gost na ručku, ali kad je onako bijel,lijep, zaćurlikao, stavio glavicu na travu, gledao me preklinjajući, i nije se dao pomaknuti, Glavni zapovjednik je otišao po ribu izjavljujući da sad kad dolaze mali purići biće veseli kad im Ćurko bude mama jer su iz inkubatora pa su siročići. Taj cirkus ćemo vidjeti iduće nedjelje.
Kolači su ispali u mom stilu, nahereni, ukusni i bezimeni, ali vrlo hlapivi, nestali su prvi dan. Malo mi je problem za recept jer sam orahe zamenlila za lješnjake, a margarin za maslac, umjesto čokolade stavila sam kakao pa je trebalo više šećera. Nije bilo nesice kave, pa sam posula maraskinom. Rodica koja je tražila recept gledala me je malo podozrivo
-Maraskino je u receptu??
Sve u svemu blagdan, ako su slobodni dani blagdan, prodje. Nekad su pravili parade po ulicama, sad po kuhinjama. Nekad se išlo na jutarnji uranak, sad više na ljuljačku u vrt. Nekad su pjevali udarničke pjesme, sad iz svake krčme neka silikonka ščepamikrofon i davi ga uz miris ćevapa ... Sve u svemu isto, samo na drugi način.
Sve smo pojeli, gotov izlet!
Post je objavljen 03.05.2015. u 21:00 sati.