Ova godina za Meksiko je izuzetno važna. Naime, 2021. godine meksikanci obilježavaju tri svoje velike obljetnice: 700 godina od utemeljenja veličanstvene aztečke prijestolnice Tenochtitlana ( utemeljen 1321.g.) kao i 500 godina od pada Tenoctitlana kojeg su 1521. godine osvojili španjsolki konkvistadori na čelu s mitskim Hernánon Cortésom i 200 godina od uspostavljanja nezavisnosti Meksika ( 1821.g.).
Već duže vrijeme se diljem američkog kontinenta demistificira priča o tobožnjem “otkriću” Amerike ( koju, naravno, nitko nije “otkrio” nego ju je jednostavo silom prisvojio ), o kristijanizaciji autohtonih naroda kao o tobože “civilizacjskom blagoslovu” kojeg su europski osvajači donijeli sa sobom u ovaj dio svijeta itd. Zbog toga su danas u Americi (i ne samo tamo) učestali slučajevi rušenja i uništavanja najrazličitijih simbola i spomenika koji su bili podignuti u čast Kristofora Kolumba ili drugih europskih “otkrivača”, “civlizatora” i osvajača Sjeverne i Južne Amerike . Već odavno tzv “Leyenda Negra”, to jest “Crna Legenda” govori o količini zla, svoj nesreći i tragediji koju su europski osvajači donijeli sa sobom autohtonim američkim narodima i njihovom kontinentu. Ta “otkrića” su, između ostalog, rezultirala i najvećim genocidom u povijesti ljudskog roda u kojem su autohtoni, domorodački američki narodi gotovo u potpunosti išćezli. Ali na sreču ipak ne sasvim.
Iako je Papa Franjo još u veljači 2016.g. u Chiapasu ( najjužnjoj meksičkoj državi u kojoj živi najviše indigena ) javno zatražio oprost “zato jer mu to savjest nalaže” izgovorivši svoje čuveno: “Perdone !”, osudivši tako “pljačku i kontaminaciju” koju su španjlski osvajači donijeli u zemlju indigena velikim dijelom uz izgovor obavljanja svete misije kristijanizacije “divljaka” kojeg im je zadala upravo Crkva (“najgori od svih papa”, Papa Borgia - “Aleksandar VI”), aktualni meksički predsjednik Andrés Manuel López Obrador je 2019. godine zatražio od španjolskog kralja Felipea VI ali i od Pape da se ispričaju za sve zločine koji su počinjeni protiv autohtonih naroda tijekom osvajanja Meksika. A, s druge strane, sam se ( zajedno s gvatemalskim predsjednikom Alejandrom Giammattelom ) ispričao narodu Maya s Jukatana za svo nasilje koje je nad njim izvršio Meksiko tijekom zadnjih 500 godina (od čega 300 godina kao španjolska kolonija a 200 godina kao nezavisna država ) pa je tako samo u histeriji nastaloj nakon ustanka naroda Maya 1847.godne ubijeno čak 250 000 ljudi.
Meksički predsjednik je javno iznio svoju nadu da će upravo ova 2021. godina, u kojoj se obilježavaju te tri važne obljetnice, na simboličan način postati “godina pomirenja”. Tako je AMLO vjerojatno nenamjerno priznao kako po njemu rat koji je započeo s europskom invazijom Amerika prije nešto više od 500 godina u stvari još uvjek nije završio. S druge strane predstavnici autohtonih američkih naroda koji su najveće žrtve europske konkviste poduzimaju razne akcije osvještenja postojećeg stanja pa su tako njihovi predstavnici ovih dana krenuli na putovanje u suprotnom smjeru od onog kojeg su europski kolonizatori Latinske Amerike izveli prije 500 godina. Oni Europi nose poruku svog samoodređenja ali i potrebu “razgovora o našoj zajedničkoj povijesti, bijesovima, mržnjama, uspjesima i neuspjesima”. To su putovanje nazvali “Travesia por la Vida” (“Putovanje kroz Život”). Krenuli su brodom iz Meksika u, kako sami kažu, “geografiju koja se naziva Europa” a koju će oni kada se iskrcaju na njeno tlo preimenovati u “Slumil K’ajxemk’op” (“Nepokorena Zemlja”). Time žele naglasiti kako svugdje ima onih koji se, poput njih, nikada ne predaju. Ovo putovanje, naravno, nije nikakvo nasilno osvajanje nego je kulturloški čin kojim oni Europi “donose srce” latino-indigena. To je “kulturna invazija” kojoj je cilj “da zagrle one na europskom kontinentu koji se bore i pružaju otpor “ ali i da čuju i nauče sve što mogu “iz njihove povijesti, njihovih kalendara” kao i iz “njihovog načina života”. Tako se bar kaže u priopćenju kojeg je kao organizator ove simbolične misije izdala “El Ejército Zapatista de Liberación Nacional” ( EZLN ).
Zapatstička pomorska delegacija EZLN nazvana je “ESCADRÓN 421”. Zašto ? U svom priopćenju legendarni zapatistički vođa Subcomandante Galeano ( ex Marcos ) objašnjava kako se ovaj “eskadron” sastoji od 7 članova i to od četiri (4) žene, dva (2) muškarca i od jedne (1) osobe koja nije “niti jedno niti drugo”. To su : LUPITA ( 19 g.) tzotzil - lokalna koordinatorica kolektivnog rada, CAROLINA (26.g.) tzotzl, iz Lacadonske džungle, koordinatorica za žene u zapatističkoj političko-organizacionoj direkciji, XIMENA (25.g.) cho’ol maya, koordinatorica za mlade i komandantica u zapatističkoj političko-organizacionoj direkciji ( druga po rangu u delegaciji ), YULLI (37.g.) tlojabal maya, sada tzeltal ( najveća etnička grupa u planinama Chapasa, porijeklo Maye ) iz Lacadonske džungle, lokalna koordinatorica zadužena za obrazovanje, BERNAL (57.g.) tojolabal, otac 11 djece, pripadnik zapatističke milicije, učitelj, član “Junta de Bueno Gobierno” (“dobra vlada” - koja je sastavljena od rotirajućih i u svakom trenutku zamjenljivih članova), odnosno vlasti izabrane od strane predstavnika “Autonomnih Zapatističkih Općina” koje čine dio svakog Caracol-a ( a “Caracoli” su regije koje se počev od 2003.g. oraniziraju u Meksiku od strane autonomnih zapatstičkih zajednica), DARÍO (47.g.) cho’ol, otac 3 djece, pripadnik lokalne milicije, komandant u političko-organizacijskoj direkciji, određen za koordinatora ove zapatističke pomorske delegacije, MARIJOSE (39.g.) tojolabal, milicioner, promotor i zdravstveni aktivista, organizator obrazovanja. Marijose “nije ni žena ni muškarac” nego “netko drugi” ( “unoa otroa” ) i biti će prvi zapatista koji će se iskrcati na tlo Europe. Tako Marijose na simboličan način započinje ovu zapatističko-indiosku “kulturološku invaziju”, odnosno posjetu ili “kontrakonkvista”.
Ova je ekspedicija krenula iz Chiapasa nakon 15 dnevne karantene, uz tradicionalnu mayansku ceremoniju ispraćaja koja je održana uz tri rijeke, Uz rijeke Jatate, Tzaconeja i Colorado. Na Jukatan su stigli iz Meride 21. travnja gdje je ih je uz još stotinak pripadnika EZLN-a i stranih promatrača ugostila “Grupa Gnjevnih” (“Grupo de Indignación”). S Isla Mujeres, jedne od 11 općina države Qintana Roo isplovili su na sam Dan Chan Santa Cruz 3. svibnja kada Maye slave formiranje svoje vlastite vlade utemeljene na autnomji i samoodređenju - brodom nazvanim “La Montańa” (“Planina”) prema Kubi pa s Kube za Europu. Taj je brod inače izgrađen kao ribarica još 1903.g.i zvao se “Stahlratte”. Njemački kapetan Ludwig stavio im ga je na raspolaganje zajedno s tri člana posade. Ispračeni su s transparentima na kojima je pisalo: “Moramo spasiti svijet”, “Posadimo sjeme slobode”, “Naprijed drugovi”, “Zapata Vive !”, “Za našu borbu ne trebamo ničiju dozvolu” uz pozdrave “svima koji pate, koji su tužni i zabrinuti”. Tom prigodom održan je i tradicionalni ritual Maya uz riječi: “Sjemenje nosimo, sjemenje ostavljamo, sjemenje će proklijati”. Zapatistička delegacija koja “želi zagrliti one na europskim kontinentu koji se bore i pružaju otpor” sa sobom je ponijela poruku mayanske božice ljubavi i plodnosti IXCHEL: “Sa istoka su došli smrt i ropstvo. Neka sutra na istok doplove život i sloboda u riječima mojih kostiju i moje krvi”. Sa sobom Europi nose i četiri “cayucos-a” preko kojih pričaju vlastitu povijest (četiri tradicionalna maya-kanua čiji pramac završava likom jaguara, izdubljena u deblu, izrezbarena i ukrašena crtežima djece indigena zajednice u Chiapasu ). Subcomandante Galeano je rakao da je njihova poruka “puno više od ozlojeđenosti” ili traženja isprike zbog konkviste i kolonijalizma iz 16. stoljeća. “Escuadron 421” ne dolazi da bi bilo koga “zastrašio, vrijeđao niti bilo što tražio”. Po njemu to bi bilo samo providno iskorištavanje i “igranje s dalekom prošlošću kako bi se demagoški i licemjerno opravdali sadašnji zločini”. Ovaj prijekor ide očito na račun meksičkog predsjednika Lópeza Obradora i njegovog zahtjeva za isprikom Pape (koji se inače već ispričao) i španjolskog kralja. Dok je brod s zapatističkim Eskadronom 421 isplovljavao na obali su njihovi sunardnjaci izvodili tradcionalni ples uz molitvu i blagoslov staraca popračen riječima: “Prošlo je više od 500 godina ponižavanja i prezira ali ovdje smo”, “Neka žive naše porijeklo i naši korjeni”, “Živjelo dobro sjeme koje će biti posjano u svijetu”. Iz Caracola “Patria Nueva” Vojska Svjetskog oslobođenja (“Ejército de Liberación Mundial”) poslala im je u ime svih “indigena-caracola” poruku: “Odnesite im našu sreću, naše nade, našu slobodu ostvarenu našoom borbom, otporom i pobunom. Odnesite im također našu nadu naše cvijeće i plodove našeg rada”. Putovanje do Europe trajati će 6-8 tjedana pa se dolazak na europsko kopno planira u drugoj polovini lipnja. Zapatisti Europi nose i neke vrlo jasne političke poruke. Naime, oni ne vjeruju u mogućnost tzv “reformiranog kaptalizma”, ne vjeruju u “zeleni kapitalizam” ili u “Europian Green Deal”. Zato je, dok se brod “La Montańa” gubio na horizontu zapatistički comandante Moises novinarima izjavio: ”Podijeliti ćemo s Europom naše mišljenje kako je u pitanju sam život, kako u gradu tako i na selu i kako je vrijeme da se probudimo. Ukoliko nema života neće biti ničega (…). Moramo se borit protiv kapitalizma jer on razara majku-prirodu. (Moramo se) boriti se za nas. Činjenica je da u ovih 500 godina (majku-prirodu) nismo (još) razorili ali kapitalizam hoće. On je razara, kontaminira. Sve više i više, zato kažemo da ćemo se jednog dana raspasti…” Njihova politička poruka je jasna: Postojećem stanju moramo se radikalno suprostaviti zajedno, kao pripadnici jedinstvenog ljudskog roda bez obzira na rasne ili bilo kakve druge razlike među nama jer smo sami sebe doveli u pitanje zbog vlastite pasivnosti i toleriranja kapitalističkog eksploatatarskog, razarajućeg odnosa i nasilja nad “majkom-prrodom” a tako i nad nama samima kao “prirodnim bićima”.
Prema planu kojeg su objavili prije svog isplovljavanja - onog trenutka kada “Escadrón 421” dosegne Europu, odnosno španjolski Puerto de Vigo ( Galicija) Marijose će će kročiti na Stari Kontinent uz uzvik : “Predajte se blijedoliki hetero-patrijarhalisti koji progonite različite !” Zatim će Marijose Europu preimenovati u “Zemlju koja se ne predaje”, u “Nepokorenu Zemlju” odnosno u “Slumil K’ajxemk’op”. Ovo PUTOVANJE U SUPROTNOM SMJERU ne završava se na galicijskoj obali Španjolske. “Escadrón 421” svoju mayansku zastavu koja se vijori na jarbolu “La Montańe” (u bojama različitih tipova kukuruza: crvene, crne bijele, žute, plave i zelene) i svoje poruke namjeravaju odnijeti i proširiti dalje diljem Europe: u Njemačku, Bugarsku, Dansku, Finsku, Francusku, Grčku, Mađarsku, Italiju, Poljsku, Veliku Britaniju, Rusiju, Švedsku i Tursku. Šteta što ne dolaze i u Hrvatsku.
Oznake: jedrilica, plaža
|
