Marin Jurjević o svemu

< studeni, 2018 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (2)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (1)
Studeni 2018 (1)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (3)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (1)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (9)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (1)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (4)
Lipanj 2011 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Informacije građanima

Linkovi
Dišpet- Fanzin Foruma mladih SDP-a Split
SDP Split
Forum mladih SDP-a Split
Blog.hr
Marija Lugaric
Nenad Stazic
Davorko Vidovic
Zoran Milanović
SDP
Sabor RH

Counter
Get a Counter

16.11.2018., petak

U IME KRIŽA I EVANĐELJA ( "El Conquistador" s Fakulteta političkih znanosti )


Kada je 6. travnja 2017. g. José Antonio Sánchez , direktor španjolske javne radio-televizije RTVE, u Casa de América u Madridu izjavio kako “Španjolska nikada nije bila kolonizator” nego je samo “evangelizirala i civilizirala” onda je došlo do međunarodnog skandala i žestoke reakcije kompletne latinoameričke a posebno intelektualne javnosti. Njegova tvrdnja kako je “Žaliti zbog nestanka asteškog imperija manje više isto kao žaliti zbog propasti nacista u Drugom svjetskom ratu” posebno je zgrozila sve one koji dolazak španjolskih konkvistadora na tlo Latinske Amerike smatraju njenim najnesretnijim danom i početkom izvršenja najvećeg genocida u ljudskoj povijesti uopće. José Sánchez je uvjeravao u “prednostima konkviste” tvrdeći kako je španjolsko osvajanje Latinske Amerike bilo vrlo korisno za pokorene narode Latinske Amerike jer su španjolski okupatori na tim područjima, koje oni sada nazivaju “Nueva Espańa, izgradili novu infrastrukturu : “crkve, škole, bolnice”. Posebno bi im latinskoamerički autohtoni pokoreni narodi morali biti zahvalni zato jer su im konkvistadori donijeli spasonosni “katekizam i gramatiku” pa su tako, po Sánchezu, “barbarski narodi prešli s obala ropstva u rijeku slobode”. Osvajanje Latinske Amerike, kojeg europska tradicija eufemistički licemjerno, uobičajeno naziva “otkrićem Amerike” - Sanchez smatra “najvećim događajem nakon rođenja Krista”. On uvjerava kako je konkvista tih područja okončala barbarizam latinskoameričkih naroda privodeći ih kršćanstvu. “Asteška kultura je bila krvavi totalitarizam koji se temeljio na ljudskim žrtvama”, zaključio je Sánchez. Suština tih osvajanja bila je u čijenici da su ona izvršena “En el nombre de Dios” ( “U ime Boga” ). Naravno, u ime kršćanskog, “našeg” Boga !
Kolumbo “otkriva” Ameriku 1492.g. Odmah nakon toga počinje krvava konkvista Amerike , koja će završiti najvećim genocidom u ljudskoj povijesti, pa je baš zato u prošlu subotu, 10.11.2018. u Los Angelesu uklonjen Kolumbov spomenik . U to vrijeme velike imperijalne europske sile, Španjolska i Portugal smatraju Papu legitimnim Kristovim predstavnikom na zemlji pa im je sasvim logično da upravo on razrješi pitanje podjele njihovog plijena na tim novoosvojenim ( “novootkrivenim” ) prostorima. Tako Crkva, odnosno Papa Aleksandar VI, već godine 1493.dijeli “Novi Svijet” ( tuđe zemlje i tuđe narode ) između španjolske i portugalske krune. Papin uvjet osvajačima bio je da se izvrši kristijanizacija osvojenih prostora i pokorenih naroda. Zbog tog će zadatka u svim budućim osvajačkim ekspedicijama obvezno sudjelovati i “misionari” koji će, u kombinaciji s oružanom silom, obavljati važan “duhovni posao” kristijanizacije. Zato konkvistu i nije moguće razumijeti bez razumijevanja sudbonosne uloge koju je Crkva odigrala u njoj.
Osvajaći su, naime, htjeli “ozakoniti” svoje akte osvajanja tuđe zemlje ( zato pored duhovnika u osvajačke pohode odlaze i revni “katastarski službenici”, notari koji osvojenu zemlju prenose, prepisuju u privatno vlasništvo osvajača ) ali isto tako žele ozakoniti i svoje nasilje kojim su pri tom “svetom zadatku” obilno služili. Na kraju, oni su zaista od samog Pape i dobili tu “dozvolu” ( nešto poput Bondovske masovne “licence to kill” ). Ona je potvrđivala da konkvistadorima Papa daje tu okupiranu zemlju i to “u ime Boga”. U izvršenju svojih ne-dijela oni ne samo da su bili slobodni, nego su bili i dužni, porobiti paganske indiose a posebno ukoliko su oni odbijali prihvatiti kršćanstvo. U tom slučaju su konkvistadori i s njima i s njihovim dobrima mogli raditi što ih je god bila volja.
Naš vrijedni profesor s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, docent Boris Havel danas, početkom XXI stoljeća , usred zemlje Hrvatske, razmišlja logikom ondašnjeg konkvistadorskog mozga. Profesor je postao široj publici poznat ne toliko po svojim predavanjima ili knjigama nego svojim predanim “radom” na društvenim mrežama - neumorno tvitajući. Nešto baš poput njegovog političkog idola Donalda Trumpa ! Tako je ovaj “twitter-ritter”, 9. listopada objavio internetskom pučanstvu kako su : “Usprkos svim lošim stranama osvajanja španjolci i portugalci (..) Južnu Ameriku civilizirali. Umjesto žrtvovanja muškaraca, žena i djece, donijeli su im evanđelje o Žrtvi na križu. Tisućama su spasili živote. Za to je vrijedilo zatrti civilizaciju kulta žrtvovanja ljudi”. Profesor je znan i po svom ksenofobičnom stavu prema izbjeglicama pa 3. studenog ove godine alarmantno “tvita” kako je Hrvatsku “zaposjela klika nesmjenjivih bruxelleskih poslušnika” čiji je “glavni projekt”, ništa manje nego “ masovno naseljavanje bliskoistočnih muslimana po Hrvatskoj”. On s neskrivenom profesorskom ljubavlju pati za Trumpovim načinom “rješavanja” problema izbjeglica. Vjerojutno mu je simpatična ideja o gradnji Trumpovog zida na granici prema Meksiku. Možda bi I Hrvatska trebala razmisliti o sličnom rješenju.
Profesor Havel je ovog ljeta tražio organiziranje javne podrške zadarskom iznajmljivaću koji je odbio izdati svoj apartman brazilskom guy paru. Pa jasno je ko dan : samo “briselski perverznjaci podržavaju guy brakove”. Kako li je tek teško moralo pasti našem profesoru to što je evo samo prije koji dan u Americi izabran prvi guverner homoseksualac, Jared Polis u Coloradu ! Zar i tamo su prste izgleda umiješali “bruxelleski poslušnici” ?! Ali zaista je beskrajna ljubav profesora Borisa prema Trumpovom načinu vođenja politike. Tako je 5. studenog ove godine docent Havel u HRT-ovoj emisiji “Otvoreno” onako junački ali doduše jako usamljeno branio Trumpovo nametanje teških sankcija Iranu tvrdeći kako će to blagotvorno djelovati ( gle čuda ! ) na razvoj demokracije u toj značajnoj, velikoj zemlji čija je civilizacija postojala tisuće godine prije nego što je današnja Amerika nastala naseljavanjem europskih useljenika ( izbjeglica ). Kakav vizionar ! A svi ostali su neznalice i glupani, pa tako i kompletna Europska Unija - koji za razliku o rođenog demokrate docenta Havela, smatraju to neodgovornim i neprihvatljivim, opasnim, gotovo suludim potezom predsjednika Trumpa koji će samo ojačati konzervativne, ekstremne, nedemokratske snage u toj zemlji.
Ali kao što smo već vidjeli : mač, vatra, bodljikava žica, oružje i Križ nekako su najmiliji intelektualni alati kojih se docent Havel laća za potkrepljivanje svojih teza i tvrdnji. A kako su to konkvistadori paganskim indiosima donijeli evađelje i “kulturu Žrtve na Križu”, odnosno kršćanstvo, koje je po našem profesoru “spasilo tisuće života” ? Vrlo jednostavno : Papa je konkvistadore opskrbio specifičnim dokumentom, tzv. “Ultimatumom u ime Boga”, poznatim pod imenom “Zahtjev” ( “Requerimiento” ) čiji su sadržaji konkvistadori morali pročitati prije svakog oružanog napada na indiose. Papa je u svojim uputama izričito naglasio kako se Requierimiento ( “Zahtjev” ) mora pročitati “snažnim glasom”. Tim Zahtjevom se indiosima širokogrudno nudila vjerska konverzija, prelazak na kršćanstvo i prihvaćanje “jedinog pravog Boga” (naravno, onog kršćanskog ).
Domorocima bi se tom prilikom na lijepom španjolskom ili latinskom jeziku, od kojih oni nisu razumijeli niti jedne jedine riječi, pročitalo između ostalog slijedeće : “I ako ovo ne prihvatite….uz Božju volju moćno ćemo navaliti na vas i ratovati ćemo svugdje sa svim sredstvima kojima raspolažemo da vas stavimo pod jaram i poslušnost Crkvi i njihovim Veličanstvima ( misli se na Los Reyes Catolicos - Katoličke kraljeve, Izabelu I Kastiljsku i na Ferdinanda II Aragonskog - M.J. ), oteti ćemo.. vaše žene i djecu koji će postati naše roblje…oduzeti ćemo vam vaša dobra, izvršiti ćemo sva zla i štete koje budemo mogli…Smrt i štete koje će uslijediti biti će vaša krivnja a ne krivnja njihovih Visočanstava, niti naša krivnja.” Ovaj se Zahtjev ponekad čitao s paluba konkvistadorskih brodova ili pred praznim naseljima iz kojih su indiosi panično bježali pred najezdom i neviđenoj okrutnosti svojih europskih civiliziranih kršćanskih dobrotvora. Obvezno čitanje ovog Zahtjeva prije bitaka španjolska kruna službeno povlači tek 1573.g. Bartolomé de las Casas, španjolski dominikanac, povijesničar i društveni reformator iz 16. stoljeća a kasnije prvi rezidencijalni biskup u Chiapasu i prvi službeno imenovani “zaštitnik indiosa”, piše kako je “skandalozan, iracionalan i apsurdan bio taj Zahtjev”. Po ovom slavnom dominikancu, tu se redilo o strašnom “beščašću za vjeru i za kršćansku religiju”.
Naš moderni “Twitter Ritter” dr. Havel, naoružan svojim laptopom, ponovo kreće u konkvistu…ovaj put iz svoje profesorske kancelarije Fakulteta političkih znanosti u Lepušićevoj ulici br.6 u Zagrebu. On ubojito baca svoje tvitove na pokojne stare Asteke, Maje, Zapoteke i druge, na njihovu “barbarsku civilizaciju” koja je putem konkviste satrta ljekovitim kršćanstvom kojeg su im donijeli europski osvajaći. Oni su tako spasili “na tisuće života”, tvrdi naš tviteraški vitez - zaboravljajući pri tom jednu sitnu zaista činjenicu koja kaže da je prilikom te sveobuhvatne vojno-vjerske akcije spašavanja asteških žitelja s lica zemlje zbrisano 95% autohtone indioske populacije i da je tako izvršen do sada neviđen i nenadmašen genocide u čitavoj ljudskoj povijesti. U samo jednom stoljeću indiosi su s oko 20% svjetske populacije spali na samo 3%. Nacisti su bili “mila majka” u usporedbi s ovim konkvistadorskim dobročiniteljima. Što mač, što lomača, što importirane europske bolesti, rezultat je bio stravičan. Nacisti su spaljivali nepoćudne knjige ali su one nisu istrebljene dok su kokvistadori zauvijek, nepovratno spalili gotovo kompletnu pisanu kulturu starih latinskoameričkih civilizacija. Stare asteške i majanske knjige nazivaju se “codices” ( od latinske riječi “codex” koja označava “knjigu pisanu rukom” a ovdje se odnosi na piktografske dokumente nastale u Mezoameričkoj kulturi ). Kodeksi su svjedočili bit “nahuatl civilizacije”, asteške civilizacije koja se služila nahuatl jezikom, ali i majanske civilizacije. Asteci kodekse nazivaju “Amoxtli”, Maje “Pik Hu Un”, Mixteci “Tacu” itd. Za španjolce to su “Pinturas de indios” ( “Indioski crteži”). Stare meksičke civilizacije imale su biblioteke, arhive ( “Amoxcalli” ). To je bio prostor u kojem su indioski “mudraci” (“tlamatinis”) i pisci (“tlacuilos”) pisali, bilježili i arhivirali povijest i znanja svojih velikih civilizacija. Tu su oni “pisali crtajući” ili “crtali pišući”.
Te kodekse španjolci smatraju “đavoljim djelom” (“obras de demonio”) jer sadržavaju “ laž o Bogu”. Zato im je sveti zadatak uništiti kompletno kulturno naslijeđe starih indioskih latiskoameričkih civilizacija. U toj “svetoj borbi” protiv “demona” svećenici imaju najvažniju ulogu. Zato su u svetom inkvizitorskom plamenu nestajale “kuće knjige” ( “casas de libros” ), biblioteke, arhivi i indioski kodeksi. “Akt vjere” ( “Auto da Fe”) obično je bila svetkovina spaljivanja heretika, živih ljudi. To je ujedno bio “akt milosrđa” jer se hereticima u vatri “spašavala duša”. Sada su na red došle i knjige. Najveličanstveni “Auto da Fe” spaljivanja Asteške pisane kulturne baštine, s kompletnim ritualom kao da se spaljuju pravi heretici, priređeni su u Ciudad de Méxicu i Tlatelolcu. Meksički biskup Juan de Zumarraga tako je spalio gotovo sve manuskripte starih Asteka. Radi se o stotinama tisuća kodeksa nahuatl civilizacije. Sačuvalo ih se doslovno samo 14 komada. Dakle “spasitelji” nisu ubijali samo ljude nego su “ubijali” i njihove knjige. Franjevac Diego de Landa na Yucatanu 1562.g. na “svetim lomačama” spaljuje preko 100 000 Majanskih kodeksa. Lomače na kojima gore knjige gore diljem Anahuacana, u Texcocu, Tlaxcali, Chalcou, Choluli, Acolhuacanu itd.
Ne znam bi li naš neokonkvistador, zagrebački docent Havel danas spalio i onih preostalih 14 asteških kodeksa na nekoj novoj duhovnoj lomači ali njegova računica o spašavanju ”na tisuće života” kao dragocjene konzekvence kokviste i uništenja barbarske civilizacije Asteka treba staviti u relaciju s 70-90 miljuna ubijenih, umrlih indiosa kao direktne konzekvence te iste “spasiteljske” konkviste uljuđenih europljana. Možda će ga razlika koju će dobiti odbijajući par tisuća od 70-90 milijuna ljudi iznenaditi. Kada je Papa Franjo 2015. godine posjetio Meksiko otišao je u Chiapas, gdje živi najviše meksičkih indiosa i rekao : “Ponizno molim za oprost, ne samo za prekršaje Crkve nego i za zločine izvršene nad sjedilačkim narodima koji su izvršeni za vrijeme takozvane konkviste Amerike”. Naglasio je kako Boga “preklinje za oprost za prošle i sadašnje grijehe njegove djece”. Hoće li i mođda i docent Boris Havel jednog dana također zatražiti oprost za sve ono što je svojim riječima učinio ?!

Oznake: Ljetovanje.., plaža


- 08:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.