< | svibanj, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
VEĆERA U staroj gradskoj luci Marseillesa sjedimo u sumrak u „La Truffe Noire“ na većeri uz tipična lokalna riblja jela – od guste riblje juhe do švoja (lista) na žaru. Atlantska klima nosi čas oblake, čas kišu uz dosadni oceanski vjetar…Iako je sredina travnja, pale se kamini i vatra veselo pucketa bacajući na goste lelujave crveno – žute sjene. Boris, Maroje i ja doputovali smo preko Pariza a kasno večeras očekujemo Davora koji preko Njemačke dolaze iz briselskih euro - parlamentarnih klupa. Ujutro započinje s radom Rose – Rothov skup uz suorganizaciju Specijalne Mediteranske Grupe a na temu „Political and Economics Transition in the Magreb, Machrek and Persian Gulf Countries“. Na neki način, gosti smo Regional Council of Provence – Alpes-Cote d Azur. „Azurna obala“ ! Ta sintagma vraća me u davne dječačke splitske dane kada sam još kao osnovnoškolac sa Baća i iz Špinuta gledao filmove o tom dijelu Francuske, začnjene „Santtropeizmom“, Belmondom, Delonom, komedijama „lujdefinijevskog“ komičarskog gega i pričama o belosvjetskom „jet-setu“ ! I dok u staroj luci vjetar fijuče lamatajući gindacima, sarćama i pajetima preko tri i po tisuće usidrenih jedrilica – ja se prisjećam i mističnog otoka na kojem je bio zatočen famozno grof Monte Cristo…baš tu pored Marseillesa i o papinskom avinjonskom sjedištu koje nije ni sat vremena vožnje udaljeno od betule u kojoj upravo većerajemo u imaginarnom poluarapskom ambijentu.. Ali dalmatinska obala ipak je neusporedivo ljepša pa ma što itko rekao. A o Splitu da i ne govorim ! Na skupu sudjeluju, pored nas i Bugari, Belgijanci, Kanađani, Česi, Danci, naravno – Francuzi, Nijemci,Mađari, Talijani, Latvijci, Luksemburžani, Nizozemci, Norvežani, Poljaci, Portugalci, Rumunji, Španjolci, Turci, Englezi, Amerikanci, Azerbajđanci, predstavnici BBosne i Hercegovine, Gruzijsci, Rusi, Srbi, Šveđani, Ukrajinsci, Alžirci, Izraelci, Jordanci, Marokanci, predstavnici različitih palestinskih organizacija, Afganistanci, predstavnici Kosova, Ciprani, predstavnici Mediteranske Parlamentarne Skupštine…..Ćudo ljudi ! Žao mi je što nisu pozvani Iranci jer mi je jasno da će se dosta pažnje posvetiti potencijalnom sukobu Izrael – Iran. Zadnji put su bili pozvanii na slični skup koji se održavao na Sardiniji i bilo je veoma zanimljivo ćuti i „njihovu stranu medalje“. Iran je, svakako, zanimljiva zemlja – velike prošlosti i koljevka velikih civilizacija kao i zanimljive sadašnjosti – bez obzira što mi mislili o političkoj aktualnoj vlasti u Iranu. To je zemlje s oko 70 mijuna stanovnika, Regionalna „sila“ s turbulentnom prošlošću i kontroverznom sadašnjošću. Gledajući etnički, U Iranu je danas 51% perzijanaca, 24% Azera,…Gilaki i Mazandarani čine 8% stanovništva, Kurda je oko 7%, Arapa svega 3%. Gledajući vjerski: Muslimani čine 98% stanovništva od čega su 89% Šiiti a 9% Suniti – što ih čini „najšiitskijom“ zemljom na svijetu (iako Suniti čine oko 80% „svjetskih muslimana“). O svemu tome ćakulamo za večerom. Na povratku u hotel uhvatio nas je takav pljusak da smo u sobe stigli mokri „ka crkveni miši“. Presvlačimo se i nalazimo u hotelskom predvorju čekajući da stigne Davor. MARSELJEZA Uz topli čaj brzo dolazimo do nezaobilazne priče o „Marseljezi“. „La Marseilleise“ bukvalno znači „Marsejska pjesma“. Ona je danas formalna francuska državna himna. Skladao ju je Claude de Lisle u noći 25. Na 26. Travnja 1792. Godine (a večeras je 11. Travnja 2012. Godine. !) tijekom objave rata Austriji…u Strasbourgu. Zato se prvobitno zvala „Chant de guerre pour l armee du Rhin“ („Ratna pjesma Rajnske vojske“) – a bila je posvećena grofu Luckneru koji je bio zapovjednik i guverner Strasbourga. Ime „Marseljeza“ dobila je 30. Srpnje 1792. Godine jer se pjevala prilikom dolaska 500 dobrovoljaca iz Marseillesa u Pariz. Državnom francuskom himnom proglašena je 14. Srpnja 1975. Godine. MACHREK Što je to Machrek ? Machrek uključuje samo teritorije država koje ne pripadaju Magrebu (Irak, Sirija, Lian, Jordan, Palestina, Kuvajt, Egipat – čak i dio sjevernog Sudana…kao i djelovi Libije) Nekima se ova područja čine neinteresantnima – iako je upravo obratno. Danas, nakon „arapskog proljeća“ --- postavlja se niz pitanja o uzrocima i karakteru tih „pobuna“ i kako se one reflektiraju na svijet i posebno na Europu. Da li su te „promjene“ stimulirane i „programirane“ od strane „kontrolora svjetske zbilje“ i ne radi li se o svjesnoj „proizvodnji kaosa“ ne i li se destabilizirali europski integrativni procesi ? Kakva je uloga NAFTE u svemu tome – i kretanja cijena (standarda) na „rubnim područjima“ jugositoka Europe gdje i sami pripadamo. Da li cijena enzina na ININOJ crpki na Sućidru ovisi o ovim globalnim zbivanjima ili nečem drugom ? A sve se to zbiva uoči razrješenja izbora za Predsjednika Francuske ! Francusku analitičar Dominique Moisi piše kako je sraz između Hollandea i Sarkozya, u prenesenom smislu riječi, sukob između Rousseaua i Hobbesa – odnosno između Hollandeove vizije sporazuma i dogovora i krilatice „Čovjek je čovjeku vuk“ koju zastupa Sarkozy. Ulozi su veliki a moguće posljedice Planetarne. SPLITSKI UNDERGROUND Odlazim u hotelski prostor s računalima da se preko skipea javim doma. Kako je ? A, stanje redovito ! Šta je nova ? Pročitaj Petranovića. Eno ti se javija i komentira onaj tvoj intervju „Slobodnoj“ ! Asti ga miša ! A šta ću poć trošit vrime, ka da već unaprid ne znam šta piše ? Isto baci oko ! Aj, oču ! Kakvo je vrime u Marseju ? A potrefila se kiša ! Neka, bar se neš poć skitat i lunjat porton ! Aj čuvaj se ! Beso ! I pogledah, iz u noć i kišu utonulog Marseillesa, tekst tobožnjeg splitskog novinarskog Zoroa - Damira Petranovića. Kao što i nije bilo teško za pogodit: Ništa nova ! A je se istresa, majko mila. I to posrid jednoga portala ! Momak se ne da zbunit ! Zna on ono što nitko ne zna ! Istina mu je „na dlanu“…..Ma da mi je samo pogodit šta ga toliko žulja da tako uporno, ka pravi novinarski mercenario, odrađuje šporke poslove – nije teško pogodit za čiji račun. I nema argumenta jačeg od njegova unaprijed skrojenog scenarija….Ja mislim da, po njemu, moja malenkost sada nije u Marseillesu nego na Pujankama i kako on jedini na svitu zna sve „tajne“…koje je „iskovao“ još davno u svojim sramotnim tekstovima-pamfletima iz vrimena „pokojnog VRIMENA“. Možda ga boli priča o propalim kvazinitelektualcima i „promašenim ljudima“ kojima petparačko piskaranje zamjenjuje ozbiljne analize ? Žulja li ga splitski tajkunsko „poduzetnički lobi“. Strančarenje i STANČARENJE ? A šta ja znam….ali da se radi o svojevrsnoj socijalnoj patologiji… u to više nema ama baš nikakve sumnje. Bar šta se mene tiče ! Zovem kolege da i oni „bace oko“ na ovaj „egzemplarni tekst“ splitskog novinarskog udarnika a oni me podbadaju kako me. eto. splitski underground ne zaboravlja a meni je to baš milo čut. Uostalom nikad nisam ina ništa protiv UNDEGROUNDA – pa i onog splitskog ili, recimo, filmskog. Dapače ! „DAJ ZEMLJAČE JEDAN EURO“ Kao što sam i očekivao diskusija je veoma zanimljiva i teme aktualne i provokativne. Dugo nakon svakojutarnjih i popodnevnih rasprava raspravljamo u neformalnim grupama. Hvala Bogu – i sunce se pojavili pa je sve nekako lepršavije. U pauzama se rasipamo po lučkim bezbrojnim restorančićima…pa nas ispred jednog stane pratit nekakva Romkinja s djetetom stalno nešto moljakajući na polufrancuskom. „Ajme majko, kad će nas više pustit na miru !?“ Čim je čula „našu rijeć“ ona ispruži ruku…“Daj zemljače jedan euro“ ! „A odakle si ?“ „Pa našaaa saam…zar se ne vidi ?“ „Je..je – vidi se !“ Dobiva svoj euro i odlazi uz riječi : „Daj Bog pa ti imao stotinu dece“ ! Ajme – a ko bi to sve naranija ?“ „Dalmatinac ? Odakle ?“…dobaci iz daljine ." Iz Splita !" „To je prava lepotinja a ne ovo !“ Ajde neka ! Lipo je i to ćut u "dalekom svitu“. Evo šta ti je Europa bez granica. Pa mi smo već odavno tamo ! Vraćamo se poslije ručka u Regionalnu Skupštinu i slušamo kontreštavanje palestinskih i izraelskih predstavnika – a Iran postaje sve prisutnija tema. Boris postavlja pitanje lljudskih prava u Saudijskoj Arabiji kao prozapadnom savezniku ali i izvoru najekstremnijih varijanti islamizma koje su prodrle i do Bosne u vidu vehabija. FORZA IVO Nakon gotovo cijelog tjedna ponovo sam u Splitu. Teme koje zasipaju političku scenu i dalje su iste a posebno pitanje stanja u Gradi i stanju gradske uprave. Baldasar postaje naš jednoglasni izbor našeg kandidata za mjesto splitskog gradonačelnika. Smiren, decenten, obrazovan i odgovoran – prava je protuteža sadašnjem „modelu gradonačelnika“ i uvjeren sam kako će uspjeti građanima Splita, zajedno sa nama, ponuditi jedan drugačiji, puno bolji i puno "splitskiji" Split. Forza Ivo ! TIRANA Za par dana Boris, Maroje i ja letimo u Tiranu. Tema zasjedanja je „Smart Defeze in South Eastern Europe“ („Pametna obrana jugoistoka Europe“) s pravom namjerom da se raspravi regionalna suradnja i koordinacija a sve uoči NATO summita u Chicagu koji se uskoro tamo održava. Sudjeluju delegacija iz svih država s područja bivše Jugoslavije…zatim Grci, Turci, Amerikanci, Englezi, Danci, Kanađani, Talijani, Mađari….Srbi i Albanci sa Kosova i domačini iz Alanije. NEOTKRIVENI MEDITERAN Albanija u velikoj mjeri još predstavlja „neotkriveni Mediteran“ i još uvijek je za mnoge ljude zagonetka. U stvari Albanija je veoma zanimljiva, gostoljubiva i prelijepa država u koji zilja uvijek s radošću odlazim. Svaki put sam iznenađen brzinom kojom se mijenja, eropeizira, napreduje i razvija. Tirana je u samom središtu pravi mediteranski grad (tridesetak kilometara je udaljena od mora, od Drača). Kafići su prepuni veselih mladih i krajnje ljubaznih ljudi. Grad je siguran i neopasan u ilo koje dana ili noći. Zasjedanje se odvija u hotelu Sheraton i vlada velika suglasnost oko glavnih tema što se na kraju „kruni“ donošenjem zajedničke deklaracije. Odlazimo u operu. Program je izvaredan a umjetnici-izvođači vrhunski. Posebno su impresivni bariton Ylber Gjini u izvedbi „Jude Makabejca“ albanskog kompozitora Prerak Jakova i tenor Armaldo Kllogjeri u ariji „La mia paterna…“ iz Verdijeveg „Macetha“. Od etno glazbe posebno je izvaredan utisak ostavila Irini Qirjako u izvedbi tradicionalne pjesma „Majka“ – ali cijeli plesački ansambl i zbor – koji su izvodiili tradicioanlne pjesme su dočekani i ispračeni s nepodjeljenim oduševljenjem. Većina Albanaca s kojima komuniciramo perfektno govore nekoliko svjetskih jezika i otvoreni su za sve teme. Zaista je Albanija dio netaknutog i neotkrivenog Mediterana….Zemlja koju nikako ne treba podcijeniti. Jedna stvar posebno oduševljava – a to je vjerska tolerancija između muslimana, katolika i pravoslavnih kao dominantnih vjera. Džamija, katolička katedrala i pravoslavna crkva stoje jedni pored drugih a vjernici svih triju vjera nerijetko sudjeluju u procesijama ili javnim svetkovinama predstavnika jedne od te tri vjere – zajedno. Sasvim uobičajena stvar za Albance a za nas . pravo otkriće i lekcije i međureligijskoj i vjerskoj toleranciji. LJUBLJANA - ZAGREB Slijećemo Adrijinim avionom u Srednju Europu. U Ljubljanu. Sunce Tirane ostaje za nama a dočekuju nas kišni oblaci i prohladno vrijeme. Kupujem slovenske novine da na brzinu vidim šta se u međuvremenu zbivalo. Do Zagreba se vozimo duže nego što smo letjeli od Albanije do Slovenije. Sutra ujutro smo u Saboru koji zasjeda. Domaća „politička kužina“ ponovo je tu – što znači da nas čeka i „domaća politička spiza“ a od nje, bogami, zna zabolit i želudac – pa ma kakav bio.... I to dobro, opasno i žestoko ! . |