Marin Jurjević o svemu

< ožujak, 2012 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Studeni 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (2)
Ožujak 2020 (1)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (2)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (1)
Studeni 2018 (1)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (3)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (1)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (9)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (1)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Informacije građanima

Linkovi
Dišpet- Fanzin Foruma mladih SDP-a Split
SDP Split
Forum mladih SDP-a Split
Blog.hr
Marija Lugaric
Nenad Stazic
Davorko Vidovic
Zoran Milanović
SDP
Sabor RH

Counter
Get a Counter

04.03.2012., nedjelja

OJ MOSORE, MOSORE !



Splitska jutra i dalje će buditi Split - i ponovo će, uvik u krug, defilirati njegovim krvotokom "neki novi mulci" ali nikad Split neće izgubiti svoj ekstrovertni duh, svoj opak smisao za humor, svoje nadarene "zajebante" - napolitansku gungulu i dreku ali i smiraj mistike skrovitih vala, marjanskih sjena i miris težačkog duha protkanog kroz splitsko polje ali u neke druge oblike tečnosti istog krvotoka.

Živit će splitski Get i splitski Lućac - sa svim svojim zamkama minulih stoljeća i podjele na građanski, seljački i neki drugi ili treći Split.

Ja sam dite Baća i Poljuda - ukorijenjen u Kamenitoj ulici splitskog Velog Varoša i "Lušca" babe Vinke Draganjke. Neka splitska priča o rušenju društvenih granica koje su nekad bile stroge i nepremostive, osim za vrime krnjevala i maškara kad se svak moga s bilo kime zabavljat skriven iza morete ili neke slične maske.

Krnjeval i vrime maškara su bile ka nike splitske Saturnalije ili štogod sličnega.

Generacija sam iz 1952. godine - koju od jučer zovu "sritna generacija". Možda je zaista to i bila ?!

Ti si pripada istoj generaciji. Dilili smo iste prijatelje i iste trenutke. Opalija nas je isti val hipijevskih, vudstokovskih i đimihendrikskih ideja i načina života. Slušali smo Mlade Batale i splitske Delfine - trčali po Turskoj kuli i kreli grozje istim težacima.

Ja na jednom - ti na drugom kraju grada...iako ne baš daleko jedan od drugoga. U svakom smislu..

Kupa san se na Crnom Blatu, na Šore i na Staroga Mornara i Mornarevom bazeno iako sam bija POŠKO-ovac, a ti na svojim Stinicama. To je bilo vrime "Crnog Asfalta" i prvih gradskih "bandi". A učija san plivat i vozija se u gondulu na Baćama...

U mojoj se kući uvik štova Anarh - ili , kako su mu kasnije nadili ime, RNK Split - jer je bija škverski, radnički nogometni klub za razliku od građanskog Hajduka. A cili Prvi splitski partizanski odred bila su dica, splitovci, njegovi igrači....A i ti si bija splitovac od glave do pete - do svog posljednjeg daha.

"Crveni đavol" !

Ima si uvik "morske ideje" - pa si tako organizira i zadnju godišnjicu svih splitskih maturanata generacije 1952-53. g. u dioklecijanovim podrumima - di se nekad išlo na ples.

U "ona vrimena" naših gimnazijskih dana...posli škole išlo se na PJACU di je svak ima svoje misto. Onda su moji odlazili Iza Lože - na gredu kod Gage popit piće, pa u stare Čikešinke u Riblju tavernu pa u Đaje slušat J.J.Calea i na kraju u Ive Arta di se skupljala cila klapa...od Gobba do Čela i Kuštre, Runje, Galla i drugih - a tatarski biftek pravija je Gama.

Tu negdi između utirala bi se još nekako Tribina Mladih i Kinoteka s nezaobilaznim "tetom Milkom" i nenadmašivim Svemirom Pavićem.

A onda su nas životni puti raštrkali po cilemu svitu. Ali nas nikad nisu prestali vezivat zajebancija i neupitna "liva opredjeljenja" - još od vrimena Crvenog Peristila, šezdesetiosme pa sve do danas.

Proša je i udarni val tvog oplakivanja Mosore - A ka da se s nama igraš "na kukala" pa si se samo sakrija i sad ćeš odnekud "izronit" - onako krupan i uvik nasmijan.

A sve se desilo na brzaka !

U petnajst - dvadeset dana.

Zva si me u svoju Mosorijadu i nakon emisija javlja se svaki dan po tri - četri puta. Do zadnja svoja tri dana života - kad si osta bez "laptopa" na kolinima u postelji zagrebačkog Rebra - Čuli smo se tridesetak puta.

Zna si me zovnit kasno u noc da nešto kažeš - da podiliš smijeh sa mnom...ka da si zna da više neće bit vrimena. A ja ništa nisam razumija i govorija sam ti: Ma šta si navalija zvat ?

"Evo san sa Koljom pa ti oćemo kazat samo par riči...!"

Oj Mosore, Mosore !

Planino i More..Kaleto i Splitsko Polje
Oj Mosore Mosore !

I ka šta bi mi na kraju svakog SMS-a napisa SFSN ... tako si sada odnio sa sobom u džepu i srcu dobar bokun naših političkih uvjerenja i komad splitskog surealizma, šaku zemlje i puno smija - sve začinjeno tugom, moj dragi Mosore.

Ko te more prižalit ?!
- 16:22 - Komentari (37) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.