I onda se začudim kako su stvari koje ljudi izume pogonjene čisto zemaljskim pobudama.
I divim se nekim ljudima. Koliko god se neke stvari iskvarile i postale ono što nisu trebale, ideje su još uvijek sjajne.

I mogli bi mi opet neki unaprijed zamjeriti da će moje pisanje o tobožnjem blagdanu koji se bliži biti negativno. Začudili bi se. Ili ipak ne...

Nije da ja to nisam znao do sada, ali kao da mi je tek sada sinulo. Čini se da uz svu moguću komercijalizaciju duh može preživjeti i sačuvati nešto dobro. Čini se da je duh u krivo doba, ali bolje biti zahvalan za bilo kakve pozitivne stvari ovih dana i gledati kako su ljudi barem u jednom trenutku bliži nego inače. Osjeća se zajedništvo u zraku.

Većina neće biti sretna. Kakav je ovo aristokratski svijet u kojem samo neki mogu biti sretni? Nije jednostavno fer da neki nemaju za jesti i jedva preživljavaju a drugi se goste na svojim finim poslasticama i akumuliraju dodatne kilograme.
Kako postići jednakost kada živimo u svijetu gdje svoj jede svoga?
Oni koji žive i bijedi i inače, ti samo još u dublju agonjiju padnu kad dođe vrijeme kad bi svi trebali biti negdje sa svojima u zatvorenim toplim prostorima. Što kada nemate toploga svojega prostora a vaši se smrzavaju i moguće da i umru od hladnoće?
Samo živite vi na svojim visokim nogama i ne sjetite se onih koji nemaju. Mažite si oči. Svijet je dobro mjesto...
...za vas.


Sjetio sam se priče o Bodhisattvi koji nikad ne napušta svijet utjelovljenja (rođenja i smrti) do kad i posljednje biće ne bude sposobno iz njega izaći i prestati patiti...

...i kako da se onda veselim vašim blagdanima?