Povodljivost vodi k masama.
Mase vode k gubitku samoga sebe.
Gubitak samog sebe vodi u propast!

Nekad u životu donosimo odluke koje često prekršimo...
Nekad su te odluke čvrste i nedaju se smesti ni vremenom ni nikakvim ostalim vanjskim utjecajima...
Kada vidimo da možemo donijeti takvu odluku, možemo reći da smo odlučni...
A kada smo odlučni, možemo postići sve što želimo... Uz ustrajnost naravno...

Pitam se zašto čovjek kada jedan dan nešto veli i zna da je to veliko zlo, ide drugi dan isto to napraviti?
Zašto se unatoč tome što smo svijesni zlo u nekoj stvari uvijek vraćamo k njoj, ili bolje reći ona nama...

Nekad ne možemo biti mi sami...
Nekad stvarno ostajemo u tami...

Samo ono što ostaje iza nas...
U nama traži spas...

Ali ono oprost nekad nema...
Možda je istina koja se ispred nas sprema...

Moja sjena brzo pretvara se u tamu,
Sjena koja je nekad bila svijetlost...

Moja sjena mijenja samo stranu,
Izgleda kao da mijenja svoj oblik...

Moja sjena mijenja se u nešto,
Što ovaj svijet ne vidi često...

Bitno nije na površini!
Bitno je malo dublje....
Čovjek treba malo dublje kopati da bi došao do onoga bitnoga!!!
Ljudi su u ovo vrijeme previše površni...ne zanima ih ono što je nutra...ne zanima ih ono bitno...

Inspiriran sam za ovaj post zbog nekih događaja kojima sam sam prisustvovao...
Naime, moji prijatelji i ja smo išli na košarku kao i uvijek. Ali tamo su bili neki klinci koji su zapravo bili i mlađi od 8 godina(pazite na godine)...Ja nikad dosad nisam čuo da takva mala djeca mogu tako psovati i biti nepravedni i okrutni jedni prema drugima. Igrali su nogomet odmah pokraj nas kada sam čuo te psovke i to sve(psujem nekad i sam-čak nekad i previše...ali ipak sam malo stariji od te djece koja su jedva došla u osnovnu školu a već tako psuju na veliko... A i da ne velim kako su bili okrutni prema jednom od dječaka koji je bio sa njima... Svi su mu se rugali i zezali ga-i ovo stvarno nije bila zezancija... Dječak kojega su vrijeđali se zamalo rasplakao. Sažalio sam se nad njim i pokušao nešto reći ostalima, ali sve što me dočekalo je bio rafal psovki poput: "Puši kurac!", "Odjebi!", ...i takve slične stvari.
Nažalost, kada bi ti isti klinci rekli to nekom drugom a ne meni možda bi zaradili koji šamar ili nešto slično... Ali to nas sve navodi na jedan te isti zaključak: Nasilje je svugdje...
Za tako puno nasilja postoji naravno i uzrok... U svim filmovima ima nasilja... Postoji milijun igrica u kojima vam je glavni cilj ubiti neprijatelja-a u većini njih na što bolji način ili ga što bolje osakatiti sa puno krvi... Jednostavno ovaj današnji svijet ni ne može biti drugačiji kad nam čak i televizija-za koju zna 99,9% građana ove kugle zemaljske- servira, ni manje ni više nego, nasilje!!!
Neki od tih dječaka će vrlo vjerojatno (ako se već sada tako ponašaju) za nekoliko godina nositi pištolj i riješavati to na "onaj način na koji to riješava onaj s igrice"... Djeca su zanemarena od strane njihovih roditelja i to je vrlo vjerojatno jedan od razloga zašto su djeca tako okrutna jedni prema drugima...
Sada možda shvaćam zašto mi mama i tata nisu davali igračke koje su predstavljale pištolje kada sam bio mali da se igram njima... Prije sam ih molio i htio ali sad uviđam sve... I zahvalan sam im na tome...
Hvala mama i tata!!! pozdraf svima koje znam a pogotovo Soviću, Bojanu i Markušiću... I naravno Mateji...(šećer na kraju)... Peace people!!!

Za doba kada smo nosili cvijeće u kosi i kada smo is ami cvijetali...

Za doba kada smo voljeli život i sve oko nas...

Za doba blistavih snova koji izgledaju sada tako daleko...

Za doba bez toliko mržnje i rata...

Ovaj post je posvečen knjizi koju sam prije tri dana počeo čitati...
Pjesma sudnjeg dana-Georgea R.R. Martina je zapravo horor-krimić ali uopće,po meni, nema elemente koji bi ga takvim činili... Uglavnom jako dobra priča o jednom novinaru koji kopa po prošlosti(točnije hippie dobu-o dobu Vodenjaka)...On zapravo kopa po svojoj prošlosti i uviđa da je onda bilo puno bolje doba...naravno da je bilo bolje doba...Ja osobno bi htio da je hippie doba ponovno...Uglavnom ako vas zanima više knjiga-odite si lijepo u knjižnicu i čitajte... Ja sam tu knjigu pronašao u sobi od tate na polici...stari roker i naravno ima takovu knjigu...
Danas je bila opet proba...snimili smo i nekakav demo cd...koji ima zvuk srednje kvalitete...ali uglavnom...
Ajde ljudi uživajte u ovom ljetu koje još traje...iako mi škola fali...ajde ljudi pozdrav...

Ah ljudi moji...vidim da su neke cure ovdje imale fakat inspiracije pa su se malo raspisale...Pa lepo je to...imam puno komenta sad...hehe...
Danas sam se vratio konačno s mora...ove godine više ne idem...Možda da se tomu radujem ili možda ne?ne znam ni sam ali nema veze sad to...Uglavnom ovdje u VŽ je sve kak je i inače bilo cijelo ovo vrijeme...Ništa posebno...Vratio sam se zbog frendova i ostatka ljudi do kojih mi je stalo...Na moru je bilo ok i sve to ali ipak fali taj neki štih kako bih rekao...Sad trenutno čekam na netu nekoga...no nekoga ajde...uglavnom ovaj post je malo onako isprazan...nema baš puno toga za reći ovaj put...ljudi pozdrafljam vas sve...a pogotovo Kiku i Mateju koje su napunile prošli post komentarima...možete i ovoga posta tak puno komentirati što se mene tiče...

Evo ga...uspio sam...prikopčao sam se na net...Došao stari pa došao i laptop...pa ajde idem ja to iskoristiti,pomislih...
kao prvo...pozdraf svim ljudofima koji čitaju ovaj blog i hvala na komentima...Ovdje je malo boring...i nema previše ljudi koliko ima vjetra(evo raja za surfere...). Kako i obično čitam dosta(i to SF...učim...gledam da poboljšam svoj SF...), onda fiksam se masovno s RHCP...vježbam malo neke ritmove i to je to uglavnom...Jedva čekam da se vratim doma i zasviram u podrumu...to se mota već jako dugo po mojim mislima...Pozdravljam sve ljudofe back in da Vž i sve ostale...članove benda pogotovo...nadam se da bumo pokurili nekaj dok se vratim...
Eh da...stari je došao i sad opet malo s čamcom...Namjeravamo očistiti JOŠ jednu uvalicu...treća sreća...
Ovaj post je posvećen Mateji,evo kojoj čestitam 16. rođendan...
What could I say?
Its a spešl girl,
and its a spešl day...

vidimo se ljudofi...