Ideje jednog vizionara

subota, 28.06.2008.

Svijet naopačke po Luki

Krenimo onda redom, prvo je prekjučer Vrhovni sud u SAD-u presudio presudu za manju odštetu tvrtci Exxon-Mobil za jednu od najvećih tankerskih nesreća u povijesti koje sudstvo više ne vrednuje s dvije milijarde dolara odštete, već samo s petsto milijuna dolara odštete. Naravno, kako to ne bi namirili iz svog džepa, burzovni špekulanti su povisili cijenu goriva na novu granicu od 143$ za barel nafte. Pa lako se s tuđom lovom praviti bogataš!

Onda se jučer oglasila FIFA i prozvala naše navijače „rasistima“ i to nakon što ih je tjednima hvalila kao jedne od uzora Europskog prvenstva. Da cijeli vic bude bolji, sporne su riječi „U boj, u boj!“ koje imaju za one s (kraćim) sjenčanjem prizvuk Ustaštva u sebi. A istina je daleko od toga i seže u dugu povijest hrvatskog naroda (da, mi to imamo) kada je hrvatski ban Nikola Šubić Zrinski pokličem (ni manje ni više) „U boj, u boj!“ (vidi čuda, s istim pokličem!) zapovjedio svojoj šačici vojske na Sigetu juriš na 100 000 vojnika sultanove vojske i tada mučeničkom smrti spriječio prodor sultana Sulejmana I. na Beč, tj. invazije na Austro-Ugarsku. Onda su ga zvali herojem Europe, g. pl. Ivan Zajc je ispjevao operu u njegovo ime, a u dalekom Japanu bana N. Šubića Zrinskog štuju zbog njegove hrabrosti i sličnosti sa samurajskim načelima pa u njegovo ime izvode libreto sa zborom od tisuću (1000) opernih pjevača.
Naravno, sve mi je još smješnije kada se ovdje govori o rasizmu, jer mi je potpuna novost kada se o turcima priča kao o drugoj rasi. Pomalo se onda i pitam koja su to oni rasa, ako nisu naša: crna, žuta? Ovdje se eventualno može reći kako se radi o „vjerskoj netrpeljivosti“ koja je tu dugi niz stoljeća prisutna kroz ratna stradanja. Iskreno, nemam ništa protiv muslimana, poznajem neke od uvaženih članova muslimanske zajednice, usudio bih se reći kako prijateljujem s njima. Ali ovakvi istupi ne služe ni turskim (pa tako ni našim) muslimanima, a niti nama na čast; jer uvijek nas vraćaju par stoljeća unatrag, kada bi i naš i turski narod trebao krenuti prema EU.

I onda slijede učenici koji izjavljuju „nismo razmišljali“ dok su se slikali uz kukasti križ za gimnazijski godišnjak. To su dobro rekli kako nisu razmišljali, jer kada bi razmišljali nikada to ne bi ni napravili. Kada bi malo razmišljali, onda bi se informirali o tome što je kukasti križ predstavljao i tko ga je nosio, te se njima dičio za strahovita ubijanja i razaranja. Možda bi im jedna lijepa kaznena prijava dobro došla, pa bi se brzo otrijeznili?
Naravno, opet su onda mediji razvukli priču o Thompsonu, kako je on kriv za sve? Čovjek pjeva o domu, crkvi i domovini, a sustavno ga prozivaju za neke (često ne)educirane šačice koje nose zabranjeno znakovlje. Naša domovina sagrađena je na načelima „slobodne i neovisne, samostalne i demokratske države Hrvatske“, ali nas stalno vuku natrag do 1941. godine…Pa do kada mili moji? Ustaštvo je zakonom zabranjeno (za razliku od četništva u susjednim državama), ustaše su većinom procesuirane ili pobijene od strane jugo-komunističke vladavine (u to uključujem i ove naše političare u Hrvatskoj, dakle SDP i HND), a sami nekima toliko dragi g. Pavelić je pokupio prnje i kao najveća kukavica (mada mi jedan ljepši i prostiji izraz pada na pamet) pobjegao u Argentinu!
Ostavite više Thompsona na miru, čovjek pjeva svoje pjesme koje nemaju veze s Ustaštvom. Procesuirajte one koje trebate procesuirati, a nevinog čovjeka ostavite na miru!

Neki dan bilo je izvješće s Haaga i svjedočenje (ne)uvaženog i (ne)važnog bivšeg veleposlanika SAD u RH g. Galbraitha, koji je uspio srušiti tezu tužiteljstva kako vojno-redarstvena operacija Oluja „nije bila zločinački pothvat“. U tome mu svaka čast, ali mu ne služi na čast to što mrtvima pljuje iz osobnog interesa, jer je njegova svađa s našim prvim (i jedinim pravim) predsjednikom g. Tuđmanom dobro poznata svima.
Ali barem je to svjedočenje reklo pravu istinu o Oluji i kako to nije bio zločinački pothvat. Naravno, kako smo svi mi u Hrvatskoj (bez obzira na nacionalnost) učini sve i ama baš sve kako se oni koji su „pobjegli“ (a valjda su imali zbog čega bježati) ne bi vratili. Na kraju krajeva, oni su bili ti koji su potpomagali agresiju na RH, oni su bili ti koji su okupirali teritorij RH i oni su bili ti koji su protiv RH i njenih građana napravili grijehe za koje postoje zakonske posljedice. Pa ne čudi što se nisu vratili, jer bi inače morali odgovarati za svoja djela pred zakonom RH i našli bi se s onaj kraj rešetaka.

A danas su opet neki drugi „poremećeni“ odlučili dignuti ponosno glavu i reći: „Da, ja sam poremećen i zato mi trebaju posebna prava!“ Odmah će se neki obrušiti na mene o tome odakle mi to, pa evo i jedan mali link: http://www.net.hr/znanost/page/2008/06/17/0313006.html
Da uistinu im trebaju posebna prava, jer treba hrabrosti reći majci i ocu kako si gej, te kako neće dobiti unuka! Uistinu su im potrebne sve moguće (i nemoguće) zaštite kada im se stalno prijeti i stradavaju više nego li ostali, pri čemu mislim na: vozače i suvozače na cestama, majke/žene/ljubavnice nad kojima se vrši nasilje, bolesnike koji se svaki dan liječe preko HZZO u koji su izgubili povjerenje, ljude koji su svaki dan pokradeni od lopova/banaka/gradova/općina/države sa sve većim nametima, nevinim građanima koji svaki dan stradavaju u tuđim ratovima po svijetu, siromašnima koji nemaju za kruh, gladnima i žednima po Africi i Aziji…
Sada kada malo bolje razmislim gej pitanja su u svijetu zadnja stvar koju treba popravljati, jer postoji toliko važnijih pitanja u zemlji i svijetu, pa ne postoji vremena (a ni volje) baviti se s nekim psihički poremećenim osobama željnim njihove afirmacije pojma seksa!

toliko od mene za ovaj put
Luka

28.06.2008. u 17:28 • 4 Komentara • Print • #

nedjelja, 22.06.2008.

Pismo neznanom psu

Prijatelju, jučer su nam se žile života presjekle. Moglo je završiti kobno, kada si iza grma iskočio na cestu, ali svom srećom nije! Izbjegao sam te koliko sam mogao u prometu i samo okrznuo, dok je drugi vozač iza mene naletio na tebe. Za trenutak sam mislio da si mrtav, kako je sve gotovo. Stao sam i zaustavio vozača iza mene, koji očito nije mario što te lupio, te se vrlo brzo ispričao kako on mora ići zbog majke na samrti. Možda i je tako, možda i nije? Njemu na dušu.
Nadam se kako smo ti mi pomogli, dobra duša iz Smarta skupa samnom. U veterinarskoj ambulanti su te pregledali, napojili jer si bio jako žedan, čak pomalo dehidriran. Kada bi imao čip ili barem medaljon s brojem, mogli smo te kući odvesti. Ovako nam nije preostalo drugo nego li te vratiti u park pored mjesta gdje su nam se žile života presjekle, nadajući kako ćeš sam naći put kući. Nažalost nismo te mogli primiti, jer i sami imamo pse kod kuće za koje nismo bili sigurni kako bi te prihvatili. Osim toga vjerujem kako te tvoji najdraži željno iščekuju, te kako te vole i paze. Nadam se kako ćeš im moći reći kako na ovom svijetu još postoje dobri Samaritanci, te kako ne bježe od svojih grešaka koje su počinili.
Želim ti ugodan i lijep život!

Tvoj prijatelj

22.06.2008. u 20:30 • 0 Komentara • Print • #

petak, 20.06.2008.

EURO ponuda za sanjati…

Jučer navečer, skoro gluho doba noći u 23h zvoni telefon. Ustajem se i javljam se, kad ono prijatelj: „Ideš li na EURO? Nabavio sam karte za 300€!“ I naravno moj odgovor bio je: „Kada bi me pitao bi li išli u selendru Magny Cours-a na vikend, išao bih odmah, ali ovako moj odgovor je NE!“ Možda sam samo sebi dosljedan, jer inače ne gledam i ne pratim tzv. „najvažniju sporednu stvar na svijetu“, pa bi se moglo reći kako je to meni uistinu jedna od „sporednih stvari“ na koje se uopće ne obazirem svoju pažnju. Tim više me ludilo nije zahvatilo, a tako ni sva divljanja po ulicama meni nimalo nemaju smisla osim želje za slavljem.
Nedavno su i novine objavile kako će se 200 000 Hrvata pojaviti u Beču na četvrtfinalnoj utakmici, pa se pitam odakle ljudima lova? Meni nije problem bilo platiti ulaznice i dodatni džeparac, te u jednom danu potrošiti 500€, ali drugima baš i nije tako sjajno. Pa se pitam koliko daleko će ljudi ići kod zaduženja, za 90 minutno ludilo? Ali ako je to imalo istina, imati ćemo prazan grad za vikend. Dio će pobjeći na more ili vikendice – jer su već počeli stari godišnji. Dio će otići na vikendice u blizini Zagreba. A dio će pak biti na utakmici, što znači prazan grad i ugodnu vožnju po njemu – a vožnja je nešto u čemu uživam, pa ću si dati oduška.
Meni ipak nije do nikakvog ludila, osim do zaljubljenosti – ako se to može opisati kao ludilo. Pa se slobodno mogu javiti cure koje inače ne prate nogomet! Šala mala, a vjerujem kako će večeras grad biti prazan, a curice slobodne…

p.s. dečkima svako dobro u daljnjem plasiranju, jer ipak zastupaju Hrvatsku!

20.06.2008. u 08:31 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 12.06.2008.

LUDILO NAZVANO EURO2008.

Nedavno ludilo na našim cestama ne prestaje. A kako je počela (nekima) najvažnija sporedna stvar na svijetu, stvari su se samo pogoršale. Ludilo na našim ulicama ne prestaje, čemu bih želio posvetiti par slijedećih riječi teksta.
Ali prije toga malo uvoda. Trenutačno stanje „običnog“ građanina je loše, a svjetskoj inflaciji ne nazire se kraja. Cijene (prvenstveno) goriva i hrane divljaju, a uz njih i (skoro) sve ostalo. Vlada svake države pokušava gasiti situaciju s nekim mjerama, ali umjesto vatrogasnog šmrka upotrebljava dvorišni savitljivi kabel za polijevanje vrta. Doduše to je moje skromno osobno mišljenje, a ono se može (ili nemora) razlikovati od drugih mišljenja.
I sada nakon uvoda, vraćamo se temi – ludilu nazvanom EURO2008. koja je naše građane zaludila, te im više ništa nije toliko važno! Primjeri punih kafića to najbolje govore, jer najvažnije se u ovom trenutku pokazati, bez obzira imali u džepu sutra za kruh ili ne. A slavlje po ulicama, kada smo uz pomoć slobodnog udarca dobili domaćine izgledao je u najmanju ruku kao pobjeda nad svjetskim prvacima ili barem europskim. Upravo to slavlje po ulicama s vožnjama i trubljenjem više bi odgovarao Saudijskoj Arabiji ili sličnim zemljama u kojima gorivo ne prelazi (u protuvrijednosti) više od 1kn!
Usto netko se ponovno sjetio zastavica na automobilima, a svi zagriženi navijači (a i oni koji to nisu) željno su prionuli tom (a)dekorativnom elementu tunninga na svojem limenom ljubimcu. Kada sada netko kaže što imam protiv zastavica, reći ću mu dvije stvari:
1. prva je estetska nagrda na limenim ljubimcima, a usto i nesiguran design same konstrukcije, jer čisto sumnjam kako ona može izdržati brzinu koja je dozvoljena na autoputu, a kamo li još i višu?!
2. a druga je dosada raznih medija i ljudi oko mene kako im je skupo gorivo, dok s zastavicama samo stvaraju dodatni otpor zraka i troše samim time više goriva!
I onda netko kaže kako mi Hrvati nemamo para. Ponekada mi se čini kako imamo po potrebi, tj. zavisno o situaciji. Jer kada zavlada europsko ili svjetsko nogometno, rukometno ili vaterpolo prvenstvo, ludilu u našem narodu nema kraja! Kada bi malo ljudi razmišljali o tome što čime, možda svijet ne bi bio ovakav kakav je. Možda bi on bio bolje mjesto u kojem bi bilo barem dovoljno hrane za sve?! Ovako samo bahato se razbacujemo s resursima u ime beskrajnog ludovanja ne misleći na sutradan.
Ali ljudi (pogotovo kod nas) ne razmišljaju, pa stoga i plaćaju (u protuvrijednosti u kunama) 1,35€ po litri goriva kod nas, dok isto to gorivo u Sloveniji (koja je u EU) košta svega 1,2€ (misli se na OMV EUROSUPER 100 BS)! Pa ako ljudi nisu u stanju razmisliti kako i na koji način prozvati Vladu zbog njene bahate i glupe politike, onda je vrijeme možda učiniti nešto? Možda nekima od čitatelja ovog bloga neće biti teško otići preko granice zbog toga i na taj način kažnjavati svoju Vladu koja drži cijene goriva među najvišima u regiji. Na kraju krajeva mi smo jedina država (možda i u svijetu) koja namete za cestarinu plaća tri puta! Do kada to je pitanje za svakoga od nas?!

12.06.2008. u 09:08 • 6 Komentara • Print • #

nedjelja, 01.06.2008.

PROKLETSTVO NEZNANJA

Nedavno, put me opet odnio na još jedno vjenčanje. Zapravo više njih, još sam dva odradio. Naravno, neka su bila bolja, neka lošija. Neka s cijelim protokolom i prosidbom, neka bez toga svega – čak i bez barjaktara. Rekoh sebi: „Dobro! Ljudi tako žele, neka im i bude.“
Ali počnimo od prvog. Cijeli protokol je bio, od mladoženje, do crkve i kasnije. Sve je bilo prelijepo, svirala je samo naša glazba, dobar bend. Cijelu večer smo uživali i u četiri sata ujutro smo željeli još, ali su zatvarali salu u hotelu.
Jučer je to bilo malo drugačije, bez protokola. Došli smo u salu na aperitiv, mlada i mladoženja nas tamo čekaju. Već mi je to samo po sebi bilo čudno. Onda je bilo kratko vjenčanje bez mise, ali dovoljno dugo s slikanjem kako smo kasnili sat vremena u salu. Od sale nadalje sve je bilo poprilično dobro, osim što su tamo bile djevojke ispod hrvatskog prosjeka – takvo što se rijetko kada viđa, a i uglavnom šutljive i povučene. Razmišljao sam si kako je ovo samo još jedno vjenčanje i komentirao s mojim budućim kumićem (prijateljem kojemu sam kum na svadbi krajem ove godine) i njegovom izabranicom, ali ne pogrdno, već na način što bi oni željeli od svojeg vjenčanja. I sve bi bilo dobro, kada oko dva-tri sata ujutro nije počelo. Prvo su uz jednu pjesmu od Pejakovića počeli plesati Užičko kolo, a Hrvati blesav i neinformiran narod kakav je, nije bio niti svjestan toga. Malo kasnije, opalili su jednu iz opusa raznoraznih narodnjaka i kada je to publika prihvatila, oni su počeli derati po tome. Naravno bilo je tu i naših pjesama ispjevanih na njihovo (misli se na bosansko-srpsko) zavijanje od pjevanja. Među ostalim pjesmama našlo se tu i Thompsona između dva narodnjaka, ali na takav iskrivljen zavijački štih, kakvog bi se i sam Thompson posramio!

I sada moja misao. Jesu li Hrvati postali neuka stoka koja ne poznaje svoju povijest? Jesu li oni zaboravili naše plesove, a zadržale strane? Ili oni (neuko) misle kako je sve to naše?
Poneka me sram zvati se Hrvatom, kako su i ovo Hrvati! Ponekada me strah kamo naša država ide, ako smo spali na takvu nisku granu istočnog melosa kao sinonima za dobru zabavu. Naravno potočenu s lošim vinom, ali velikom kvantitetom, kada već nema kvalitete.
Jedino što mi sada pada na pamet je ona naša izreka: „Predsjedniče, što je ostalo?“

01.06.2008. u 21:10 • 52 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>