Jučer navečer, skoro gluho doba noći u 23h zvoni telefon. Ustajem se i javljam se, kad ono prijatelj: „Ideš li na EURO? Nabavio sam karte za 300€!“ I naravno moj odgovor bio je: „Kada bi me pitao bi li išli u selendru Magny Cours-a na vikend, išao bih odmah, ali ovako moj odgovor je NE!“ Možda sam samo sebi dosljedan, jer inače ne gledam i ne pratim tzv. „najvažniju sporednu stvar na svijetu“, pa bi se moglo reći kako je to meni uistinu jedna od „sporednih stvari“ na koje se uopće ne obazirem svoju pažnju. Tim više me ludilo nije zahvatilo, a tako ni sva divljanja po ulicama meni nimalo nemaju smisla osim želje za slavljem.
Nedavno su i novine objavile kako će se 200 000 Hrvata pojaviti u Beču na četvrtfinalnoj utakmici, pa se pitam odakle ljudima lova? Meni nije problem bilo platiti ulaznice i dodatni džeparac, te u jednom danu potrošiti 500€, ali drugima baš i nije tako sjajno. Pa se pitam koliko daleko će ljudi ići kod zaduženja, za 90 minutno ludilo? Ali ako je to imalo istina, imati ćemo prazan grad za vikend. Dio će pobjeći na more ili vikendice – jer su već počeli stari godišnji. Dio će otići na vikendice u blizini Zagreba. A dio će pak biti na utakmici, što znači prazan grad i ugodnu vožnju po njemu – a vožnja je nešto u čemu uživam, pa ću si dati oduška.
Meni ipak nije do nikakvog ludila, osim do zaljubljenosti – ako se to može opisati kao ludilo. Pa se slobodno mogu javiti cure koje inače ne prate nogomet! Šala mala, a vjerujem kako će večeras grad biti prazan, a curice slobodne…
p.s. dečkima svako dobro u daljnjem plasiranju, jer ipak zastupaju Hrvatsku!
Post je objavljen 20.06.2008. u 08:31 sati.