Ideje jednog vizionara

utorak, 22.12.2009.

Utrka luđaka ili…

Nakon bombardiranja sa raznim predsjedničkim kandidatima, bacam svoj pogled na njihovu kandidaturu. Ipak su to ljudi, koji će predstavljati Hrvatsku i Hrvate po svijetu…

Predsjednik gradonačelnik
Jedan pomahnitali seljak iz Bosne i Hercegovine došao je u grad, osvojio laskavu titulu gradonačelnika u multietničkom i rastrojenom gradu. Čak ga ni skidanje sa trona zbog pijanstva nije moglo smesti, pa se ponovno kandidirao i pobijedio. Sa njime ima muke i sam predsjednik njegove, sada već bivše, stranke. A tek samo građani grada! Uveo je Poduzeće (neki to zovu i Holding) kako bi pojeftinio komunalije, koje su skočile za više od 50% za vrijeme njegove duge vladavine. Na svakom koraku postavio je „umjetne izbočine“ i to većinom protupropisno. Zone za parkiranje proširio je po cijelom centru grada na čijem je čelu, te ih skupo naplatio – više nego li u nekim europskim metropolama. Ako za njega glasate, zone za parkiranje u metropoli možete očekivati . Ali to ga nije smetalo u njegovom naumu, kao ni onaj pad na ledu. Glasajte za njega, ako želite „poseljačiti Hrvatsku“ uz slogan „uzorat ću Hrvatsku kao konj“. Samo ne znamo, tko će onda saditi na uzoranom polju?

Samodopadni predsjednik brkonja
Ovo je priča o jednom hrvatskom partizanskom sinu, rođenom u Beogradu, ali sa velikom ljubavlju prema hrvatskoj domovini. Čovjeku koji je svoje stranačke kolege iz mladeži nazivao psihičkim slučajevima, samo za to jer ga nisu slušali, a za to nije niti kvalificiran kao rendgenolog. Čovjeku koji je upropastio sve što je dotakao, pa su njegova dva ministarstva u kojima je držao fotelju već dugih desetak godina najveći problematičari i još se grcaju u dugovima. Čovjeku koji je za vrijeme svojeg upravljanja zdravstvenim portfeljem otišao u inozemstvo na operaciju. Čovjeku koji obećava odlaske u parkove, umjesto rada. Čovjeku koji obećava kako njegova obitelj neće profitirati od pozicije predsjednika, dok je za vrijeme njegova boravka u Vladi uvijek profitirala preko nabavke aparata koji nisu funkcionirali…

Sramežljivi predsjednik
Na prvi mah, to je predsjednik koja nitko ne poznaje i sramežljivi je po prirodi. Samo iza te vanjštine krije se dijete odgojeno iz miješanog braka od jednog starog izdajničkog hrvatskog UDBAša i ortodoksne srpkinje. Kako „jabuka ne pada daleko od stabla“, pa tako nije ni sada. Ovaj predsjednički kandidat svoju poveću karticu podebljao je pisanjem optužbi Haškog suda za naše generale, dok je ostatak imovine naslijedio preko oduzimanja imovine poštenim hrvatskim građanima za vrijeme jugo-komunističkog režima. A njegovi učenici sa pravnog fakulteta nemaju riječi hvale za njega, ali niti jedan od njih? „Uistinu je to zmija, koja krije svoje noge“ i ne nadahnjuje ni naš pomladak...

Nezadovoljni predsjednik
Ovo je priča o jednom hrvatskom posebnom građaninu, kakvi i jesu njegovi žitelji u županiji, rođenom u Kopru, ali sa velikom ljubavlju prema Hrvatskoj domovini. Ili barem on tako govori, dok protestira protiv svega hrvatskog, protiv ljudi koji promoviraju Boga i obitelj. Kampanju koju vodi usmjerena je mlađima od osamnaest, jer oni vole stripove i jedino bi takvi glasali za njega. Ujedno je to glavni „gramizljavac“ u Saboru, koji nosi laskavu titulu sa najviše minuta govora. Ako treba ubiti atmosferu u UN, samo pošaljite njega i dobiti će te čovjeka koji će uspavati svjetinu. I sami Fidel, bio bi ljubomoran na njegovu minutažu govora, kao i na njegovu kampanju kojoj samo nedostaje zvijezda na onim crvenim plakatima i uzdignutim rukama…

Poduzetni predsjednik
Ovo je priča o jednom hrvatskom građaninu, koji je ostvario „američki san“, ali mu je Hrvatska ostala u srcu. Tu veliku rupu nadomjestio je povratkom iz Amerike i pokušajem kandidiranja za predsjednika. U biti radi se o običnom bahatom amerikancu, koji ovdje pokušava prodavati američki san usred Europe. Sa poslovnim vezama veže se sa raznim (mračnim) američkim lobijima, te nekim utjecajnim skupinama i osobama iz američkog političkog života. Pravo pitanje je „što takav predsjednik ima za ponuditi u Hrvatskoj“ i „kakve interese takav predsjednik zastupa ispred svojih lobija“? Mene plaši što bi taj poduzetni predsjednik „poduzeo“ oko Hrvatske i hrvatskog pitanja…

Predsjednik znanstvenik
Ovo je „oksimoronska“ priča o jednom hrvatskom građaninu, rođenom u Bosni i Hercegovini, sa velikom ljubavlju prema hrvatskoj domovini. O čovjeku koji brani branitelje i njihov status, ali devedesetih je pobjegao glavom bez obzira u Ameriku. O čovjeku koji se hvali znanstvenom karijerom, a samo je supotpisivao znanstvene radove. O čovjeku koji se hvali predavanjima na uglednim američkim sveučilištima, a sveučilišni profesor nikada nije bio. O čovjeku koji poziva na „poštenje“ i pokazivanje imovinskih kartica, a i sam je bio upleten u mutne poslove sa laboratorijima s ove i one strane Atlantskog oceana. Sam po sebi proturječan, izgubljen u vremenu i prostoru. Je li to predsjednik za Hrvatsku?

Predsjednica oštrokondža
Ovo je priča o jednoj hrvatskoj građanki, koja samo donekle voli hrvatsku domovinu. Inače kandidat „male stranke, velikih lopova“ za poziciju predsjednice, koja je upletena u većinu malverzacija svojih stranačkih kolega. Premda educirana, to je osoba pokvarenog karaktera. Kako inače okarakterizirati osobu koja se „ponosi krvavim rukama svoga djeda“, koji je kao zapovjednik bio jedini i odgovorni u „krvavom prosinačkom pokolju“? Čudno je samo koliko ta osoba ima prijezira prema hrvatskim braniteljima i generalima, a u isto vrijeme veliča svog djeda koji je počinio još i gori zločin prema civilima. Čudno je i kako ona vjeruje u „državu bez krađe“, dok njeni stranački kolege su sami sebi namještali poslove u Vladi, radili prenamjenu gradskih zemljišta u gradu Zagrebu zakidajući „djecu sa posebnim potrebama“, itd. Takva osoba sa dvostrukim standardima samo je potvrda kako visoka hrvatska politika koketira sa ortacima…

Plava predsjednica
Ovo je još jedna priča o pokušaju pokojnog predsjednika koji je želio stvoriti novi naraštaj žena u politici, gdje je „plava predsjednica“ dobila jednu od par uloga. Sam eksperiment je završio krahom, a vrlo brzo nakon predsjednikove smrti „plavuša“ zbog svađa bježi iz stranke (u čemu je novac igrao veliku ulogu), te osniva svoju stranku. Kao bivšem crvenom članu, desničarstvo je stran pojam pa ne uspijeva uvjerljivo nastavljati tu politiku. Ali koliko god bila neuspješna u političkoj kampanji i politici na prenošenju i plasiranju ideja, vrlo uspješna je bila na novčanom planu. U samo pet godina koliko je boravila u uredu predsjednika, opskrbila se (zajedno sa svojim partnerom, sadašnjim ministrom) sa vrlo interesantnim zemljištima u okolici grada Zagreba. Treba li nam još jedan oportunist?

Predsjednik maneken
Ovo je priča o jednom hajdučkom sinu, koji se uspeo po trnovitom putu i uspjelo mu je ono, što je rijetko kome. Kao članu crvene knjižice, uspio se vrlo brzu uspeti, pa je sa trideset godina postao generalni direktor jedne velike cementare. Ta crvena knjižica nije ga smetala u njegovoj preobrazbi u desničara, pa postaje istaknuti član jedine stranke koju su nazivali „pokret“. Preko političke podobnosti dolazi na više različitih funkcija, dok na kraju ne sjeda na čelo komore. Tamo mu uspijeva napraviti jedinstvenu stvar na svijetu, zakonski propisati „plaćanje komore“ od strane svih gospodarstvenih subjekata, čime isisava veliku količinu novca iz hrvatskog gospodarstva, a ništa ne nudi zauzvrat. To je čovjek o kojemu se naveliko priča kao ekspertu, ali probajte otići u komoru i pitati par pitanja oko pomoći za otvaranje tvrtke u Hrvatskoj, pa će te saznati koliko je komora efikasna i kvalitetna organizacija kojom „maneken“ predsjedava.

Predsjednik zagorac
Premda je rođen u Beogradu i bio vezan uz neke socijalističke ideje, ipak se radi o obrazovanom čovjeku koji voli hrvatsku domovinu. On nije, kao njegov otac, istaknuti desničar mada posjeduje desničarske ideje i vrijednosti. Ali on nije ni ljevičar, premda od tamo preuzima socijalnu pravdu i pitanja. Ekspert je na pitanju „diplomacije, te vanjske i unutarnje sigurnosti“, praktički idealan za hrvatskog predsjednika. A kako su Hrvati bili sretni samo dok su bili pod „zagorcem“, bio on Joža ili Francek, ovaj kandidat bio bi jedini pravi kandidat za funkciju predsjednika… Čudno, zar ne?


p.s. ostali kandidati nisu obrađeni, jer ne prezentiraju ništa zanimljivo, niti imaju uvjerljivi postotak podrške.

subota, 05.12.2009.

Pismo ministru, vezano za Zakon sigurnosti na cestama

Poštovani ministre, g. Karamarko

Prošli puta kada sam Vam pisao, uzeli ste moj prijedlog u razmatranje. Nadam se kako će se taj plodni trend nastaviti, jer znam kako Vama su potrebne nove ideje, a njih meni ne nedostaje.
Ovaj puta javljam Vam se sa jednom zamjerkom, koja me već neko vrijeme smeta. Samo rijetko odvojim vremena za staviti to na papir, što zbog poslova koje radim, što zbog rada na završnom radu. A možda me tek sada, u ove kratke dane i duge noći upravo to zasmetalo, a radi se o „lampašima po našim prometnicama“.
Premda jesam kršćanin i lampaši mi imaju određeno duhovno značenje, ipak mislim kako njima nije mjesto na našim prometnicama, već na grobljima (gdje mrtvi i počivaju). Usprkos toga lampaši se mogu vidjeti po našim prometnicama pogotovo u ove tamne dnevne sate, a i noćne također, gdje smetaju i ometaju vozače čineći tako jedan „ne-sigurnosni element“ na našim prometnicama. Pogotovo se to odnosi na one „moderne lampaše“ sa treptajućom LED diodom (koji niti nemaju nikakvo duhovno značenje, jer nemaju plamen), a koje svojim treptanjem mogu dovesti do epileptičnog napadaja (kod ljudi sklonih tom oboljenju) ili do zasljepljenja svojim treptanjem. Dakle, obje verzije lampaša ne bi se trebale stavljati uz prometnice, jer na taj način ometaju vozače, koji su i onako danas preopterećeni horizontalnom i vertikalnom signalizacijom, a i svojim osobnim problemima u životu. Ako im omogućimo samo jednu manje stvar na prometnicama koja ih neće ometati, učinili smo im upravljanje vozilom lakšim i naše ceste sigurnijima. Osim toga, trebaju li nam ceste biti opločene križevima? Zamislite samo kako to depresivno izgleda drugim vozačima i turistima koji dolaze u našu zemlju. Koliko to depresivno djeluje na samog vozača i opterećuje ga psihički?
Ironično, ali lampaši su zabranjeni na našim prometnicama po članku 15. stavak 1., a kazna za (fizičku) osobu koja postavi lampaš (koji spada pod osvijetljene objekte) iznosi čak nevjerojatnih 2000 kuna. Čisto dovoljno, kako bi se popunio državni proračun u sljedećoj godini. Stoga apeliram na Vas kao utjecajnu osobu, naredite kažnjavanje odgovornih osoba (njihove obitelji, koje će te naći u kompjutorima po mjestu nezgode) koje ostavljaju lampaše po našim prometnicama, jer im tamo nije mjesto! Ali isto tako dajte javnu izjavu, kako bi se oni odgovorni stigli prilagoditi i ukloniti lampaše koji se nalaze na našim cestama.
Osim toga, zamislite kako bi to izgledalo kada bi svi mi stavljali svijeće tamo gdje su nam drage osobe umrle ili poginule. Već znam kako bih morao dvije svijeće zapaliti (zajedno sa mnoštvom) pred bolnicama, a jednu u jednom zagrebačkom parku. I to su samo lampaši za preminule iz uže obitelji, do prijatelja još nisam niti stigao…A vjerujte, kako ih je previše poginulo i otišlo prerano...

<	prosinac, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Svibanj 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Studeni 2013 (2)
Siječanj 2013 (1)
Rujan 2012 (3)
Kolovoz 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Lipanj 2010 (1)
Travanj 2010 (2)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (3)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (2)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Lipanj 2008 (5)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (6)

Komentari da/ne?