Ideje jednog vizionara

četvrtak, 23.07.2009.

Zabrana pušenja u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama!

Poštovani ministri,

Već duže vrijeme razmišljam si o nevjerojatnoj situaciji „zabrane upotrebe mobitela za vrijeme vožnje vozilom“, dok je u isto vrijeme dozvoljeno pušenje cigareta/cigara u automobilu za vrijeme vožnje vozila ili kao suputnik. Ako je već „upotreba mobitela“ toliko opasna za volanom, kako bi onda okarakterizirali „vožnju s upaljenom cigaretom/cigarom“? Govorimo o otvorenom korištenju tinjajućeg žara, prilikom obavljanja (relativno) opasne radnje – upravljanja vozilom. I sami znate kako je automobil (zakonski) okarakteriziran kao prijevozno sredstvo/stroj kod čijeg (ne)stručnog upravljanja se može počiniti radnja sa teškim tjelesnim posljedicama ili (ne daj Bože) smrtnim posljedicama. Stoga Vas molim, što prije uvedite ovu odredbu o zabrani pušenja u automobilima, kako bi povećali sigurnost prometa na našim cestama!

Biti ću toliko slobodan i nabrojati samo par problema, koji se javljaju prilikom pušenja u automobilu:
1. Jedna ruka je vozaču zauzeta (isto kao i s mobitelom), pa nije u mogućnosti kvalitetno upravljati vozilom!
2. Dim cigarete nadražuje oči, što inače nije toliki problem na otvorenom prostoru. Ali na zatvorenom zadimljenom prostoru je veliki problem, pogotovo kada za upravljanje vozilom u najvećoj mjeri trebate vid za dobro uočavanje objekata kojim vozač prilazi i/ili prilaze vozaču. Stoga i pušenje od strane suvozača trebalo bi biti zabranjeno, jer ometa vozača. Dok je pušenje od strane vozača, još opasnije, jer izvor dima (cigareta) još bliže očima koje upravljaju vozilom.
3. Moguće komplikacije kod trešnje pepela cigarete, odvraćaju pozornost vozača sa ceste. Kod pušenja cigareta nije slučaj kao s radio uređajem u automobilu na kojem stisnete jedan gumb i onda ste mirni, dok radio uređaj svira. Ovdje se radi o dvadesetak do tridesetak ponovljenih akcija, prilikom kojih se vozač koncentrira na trešnju pepela, kako si ne bi „zaprljao automobil“, dok se za to vrijeme vozač ne koncentrira na cestu ispred sebe!
4. Moguće opasne komplikacije kod opadanja upaljenog dijela cigarete (žara) na pod ili (još gore) sjedalo vozača/suvozača automobila, sa mogućnosti izazivanja požara.

Nakon uvođenja novog Zakona o ograničenju upotrebe duhanskih proizvoda, koji jasno definiraju zabranu pušenja u zatvorenim prostorijama, nije li došlo vrijeme uvođenja zabrane pušenja u vozilu unutar Zakona o sigurnosti prometa na cestama (kasnije u tekstu ZoSPnC). Bilo je rasprave o tome, ali se reklo kako se ne može ograničiti radnja na privatnom posjedu – pokretnini. A kako onda članak 192. ZoSPnC jasno definira zabranu upotrebljavanja (privatnog uređaja) mobitela za vrijeme vožnje? Možda stoga jer je „razgovor na mobitel“ opće-opasna radnja za vrijeme vožnje vozila. Kako onda „pušenje za vrijeme vožnje“ nije opće-opasna radnja? U istom tom članku moguće je nadodati i zabranu pušenja – što bi svakom vozaču koji je ogluši o ZoSPnC uvelo kaznu od 500 / 1000kn (zavisni ima li vozač važeću „vozačku dozvolu“) za pušenje za vrijeme vožnje. Mislim kako se radi o mudrom potezu, koji će državi u donijeti lovu, kazniti prekršitelje i dovesti do svijesti vozača, kako je njihova jedina radnja koju moraju obavljati „pratiti cestu i promet na njoj“!
Isto tako moguće je uvesti kaznu i za suvozača preko članka 162. ZoSPnC, ako puši cigarete/cigare za vrijeme vožnje, te na taj način utječe posredno na vozača i neposredno na druge sudionike u prometu!
Pogotovo se može kazniti vozač i suvozač, koji puše u vozilu, dok prevoze dijete ili maloljetnika, te tako nepovoljno utječu na zdravlje djeteta. Na taj način ZoSPnC, bio bi usklađen i s Obiteljskim zakonom (kasnije u tekstu OZ) o srbi za zdravlje djeteta, što se nalazi u članku 87. OZ.

Na ovaj način kažnjavati će se prekršitelji, koji ugrožavaju sigurnost prometa na cestama. A do kraja godine moguće je na ovaj način pokupiti još nešto novca u proračun RH. Možda dodatni porezi nisu jedini način za prikupljanje novca, već postoje i drugi – inteligentniji – načini za prikupljanje novca. Kazne za prekršitelje, su samo jedna od takvih mjera…

(ovakva dva pisma, poslana su ovih dana Ministru zdravstva i socijalne skrbi te Ministru mora, prometa i infrastrukture)

23.07.2009. u 09:11 • 3 Komentara • Print • #

subota, 18.07.2009.

Stvaranje mira

Na ovom, sada već uzavrelom planetu Zemlji, mnogima već odavna „kuha u glavi“. Kako drugačije objasniti sve stvari koje se dešavaju u svakodnevnom životu? Kako objasniti sve te silne prijevare i pljačkanja? Kako objasniti sva ta ubojstva iz ljubomore prema nekome ili nekim lažnim stvarima poput „materijalnih dobara“? Kako objasniti taj put i trčanje za slavom i novcem? Kako objasniti toliko grcanje bogatstava kod „pohlepnih ljudi“?
Današnji dan, ovaj svijet na malenom Plavom planetu, takvim ljudima govori STOP! Današnji dan „18. srpnja“ će se od sada slaviti kao „Mandelin dan“, koji će promicati ideje slobode i jednakosti, humanitarnosti i empatije koje je promicao Nelson Mandela. Današnji dan, svaki od nas trebao bi učiniti neku dobru stvar ili se obvezati činiti dobre stvari za: društvo oko sebe, za ljude oko sebe, za one koji možda nisu u stanju učiniti nešto za sebe i za one bolesne, kojima je to najpotrebnije.

Stoga pozivam sve Vas čitatelje i ljude „dobre volje“, nek otvore svoje srce i nek daju dio svog vremena i dio svog srca za „više ciljeve“. U ovo doba ratovanja po Africi, Aziji i Južnoj americi, došlo je vrijeme kada ljudi se moraju pogledati u ogledalo i vidjeti što su od sebe napravili. Nekima od nas, ta kruta realnost se neće svidjeti, ali ta realnost je istinita!
Rat je, uz ostale izume čovječanstva, postao stalna prijetnja nama i našem „unutarnjem miru“, jer ga viđamo svaki dan na: našim ulicama, u informativnim emisijama, u vijestima koje čitamo i u nekim daljim zaraćenim zemljama. Nekim ljudima je uspjelo iz takve grozote, napraviti i „umjetnost“ – a neki su iz sveg tog zla načinili „umijeće ratovanja“, koje pak – začudo – govori o Miru!
A Mir, što je to? Odakle ono potječe? Odakle dolazi?

Ne znam za Vas, ali moj mir potječe iznutra. U svom životu našao sam nešto što mogu činiti za druge i to već dugo činim. Od nedavno započeo sam i na promicanju te humanitarne ideje i informiranju ostalih o njoj. A kroz tu ideju, našao sam svoj „unutarnji mir“, jer jedino čineći dobro možete pomoći ovom „napaćenom planetu“. A kako i sam Nelson Mandela kaže: It always seems impossible until its done. (Oduvijek se čini nemogućim, dok se ne učini.)
Tako i sada, sve Vas pozivam: učinite jedan korak naprijed svaki dan, to je ukupno šest milijardi koraka za cijelo čovječanstvo! Moj korak zove se "Play for Life - P4L"... Uskoro više o tome!

18.07.2009. u 18:37 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 16.07.2009.

Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji

Ovih dana teče burna rasprava o ovom Zakonu, a najviše se o tome očituju „farizeji“ iz bliskih redova te oni pobornici svega „ne-normalnog, ne-tradicionalnog i ne-konzervativnog“. Moje mišljenje se razlikuje od njihovog i to iz mnogo razloga, a najmanje onih kršćanskih! Premda jesam kršćanin i katolik, premda vjerujem u Boga, imam isto tako svoj intelekt i svoj stav o svemu – bez obzira na uvaženu instituciju Crkve. Možda imam i odgoj, te jasnu granicu između „dobra i zla“, koju mnogi nemaju ili rado prelaze iz osobnih potreba…
Proći ću ovdje par ključnih točaka u ovom novom Zakonu, o kojima se i najviše piše, neke ću i preskočiti jer sam mišljenja kako ih je ministar dovoljno dobro obrazložio:

Zabrana oplodnje nevjenčanim parovima
Kao tradicionalista i konzervativac (bez obzira koliko to jadno zvučalo čitateljima, jer ovaj blog pišem zbog sebe, a ne zbog popularnosti i drugih čitatelja), podržavam ovaj prijedlog. Ako netko živi u „izvanbračnoj zajednici“, to je njegova osobna stvar. Ali ako želiš dijete, onda moraš pokazati jednu „obvezu“, stupiti u brak s svojim partnerom/partnericom. Čak i nismo tako „konzervativno zatupljeni“, pa ovdje se nije inzistiralo na „crkvenom braku“, već je dovoljan i onaj „svjetovni“ – kojega od milja nazivam „brak dok mi ne dosadi“.
HZZO je spreman pomoći svakome! Ali njihova „ruka pomoći“ traži određenu garanciju. A brak je jedna od garancija, koja omogućava „medicinski potpomognutu oplodnju“. Pa ako će HZZO potrošiti novac poreskih obveznika na skup postupak oplodnje nečijih žena, onda će u tu skupinu žena sigurno biti samo one koje su dovoljno zrele i dovoljno su sigurne u svoju ljubav da mogu reći sudbonosno „DA“. Isto vrijedi i za njihove muževe!

Zabrana oplodnje ženama bez partnera
Zovite me opet „tradicionalistom i konzervativcem“, ali za podizanje djeteta poželjno je imati oba roditelja. Može biti i kako se ljudi rastave, život ih odnese na drugu stranu – to je njihov osobni odabir u koji ne želim ulaziti. Ali imati dijete, uvijek znači određenu odgovornost – bili mi u braku ili ne bili.
Osim toga, na jetra mi idu one „karijeristice“ i „lezbače“, koje bi htjele na ovaj način dobiti dijete, jer kada bi one bile u stanju naći si „muškarca“ i zadržati ga, onda ne bi bile same te ne bi imale ovaj problem oko traženja „medicinski potpomognute oplodnje“! I da, ovaj zakon je i protiv donošenja na svijet djece „homoseksualnih parova“, što podržavam. Tako i tako „homoseksualci“ uvijek govore kako su „genetski predodređeni za homoseksualnost“ – pa je to argument više, kako svoje „genetsko nasljeđe“ više ne bi produžavali duže od svog života!

Zabrana zamrzavanja embrija
Pa svakom normalnom čovjeku, poznato je kako „nastaje Život“… A za one koji to ne znaju: Život nastaje onog trenutka kada spermij oplodi jajnu stanicu. Stoga zamrzavanje embrija, bila bi još jedna u nizu „eugeničkih praksi“, koje su već i previše zastupljene u našem društvu! Da, dobro ste pročitali, eugeničkih praksi – jer ne postoji drugi naziv za tu praksu, osim toga naziva. Premda se mnogi drugi „tretmani“ skrivaju od tog zloglasnog imena, pa se nazivaju „kontracepcijskim pilulama“, „planiranjem obitelji“, „sloboda izbora“, „abortus“ i slični… Mnogi od njih su i gori od ove prakse, i mogu ih samo nazvati „narcisoidno egoističnim brutalnim barbarskim činima“.
A za sve one žene, koje su biološki uskraćene za normalnu trudnoću, iskreno se suosjećam sa svima Vama. Premda za kraj ovog odlomka moram preobraziti našu staru poslovicu i reći: Tko se jednom Eugenike laća, od Eugenike i plaća!

Zabrana anonimnosti donora
Do sada svi „donori“ spolnih stanica, bili su anonimni. Od sada prekida se ta praksa, pa svi oni koji svoje spolne stanice rasipaju okolo po svijetu, moraju znati kako je moguće za osamnaest godina (ili više) otvoriti vrata svojem djetetu na kućnom pragu. Možda će to mnoge odvući od (odvratne) ideje prodaje spolnih stanica, ali opet ću se poslužiti poslovicom, ovaj put iz Biblije: Kako siješ, tako ćeš i žnjeti!

I na kraju, reći ću nešto onima koji nikako ne mogu imati djece, ovaj tekst nije namijenjen protiv Vas. Na kraju krajeva, postoji puno ostavljene djece u domovima za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi čiji je osnivač Republika Hrvatska i domovi za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi o strane drugih osnivača, koja bi bila presretna kada bi dobila ljubav oba roditelja. Možda je vrijeme okrenuti se oko sebe, pronaći drugo rješenje vašeg problema i usrećiti nekoga. Možda najbolji primjer je obitelj Boban, kojima nije važno je li dijete biološki njihovo ili nije. Eh, kada bi i drugi bili toliko otvorenih nazora, a ne egocentrično zatupljenih svojim biološkim nasljeđem…

16.07.2009. u 20:13 • 4 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	srpanj, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31