Ovih dana teče burna rasprava o ovom Zakonu, a najviše se o tome očituju „farizeji“ iz bliskih redova te oni pobornici svega „ne-normalnog, ne-tradicionalnog i ne-konzervativnog“. Moje mišljenje se razlikuje od njihovog i to iz mnogo razloga, a najmanje onih kršćanskih! Premda jesam kršćanin i katolik, premda vjerujem u Boga, imam isto tako svoj intelekt i svoj stav o svemu – bez obzira na uvaženu instituciju Crkve. Možda imam i odgoj, te jasnu granicu između „dobra i zla“, koju mnogi nemaju ili rado prelaze iz osobnih potreba…
Proći ću ovdje par ključnih točaka u ovom novom Zakonu, o kojima se i najviše piše, neke ću i preskočiti jer sam mišljenja kako ih je ministar dovoljno dobro obrazložio:
Zabrana oplodnje nevjenčanim parovima
Kao tradicionalista i konzervativac (bez obzira koliko to jadno zvučalo čitateljima, jer ovaj blog pišem zbog sebe, a ne zbog popularnosti i drugih čitatelja), podržavam ovaj prijedlog. Ako netko živi u „izvanbračnoj zajednici“, to je njegova osobna stvar. Ali ako želiš dijete, onda moraš pokazati jednu „obvezu“, stupiti u brak s svojim partnerom/partnericom. Čak i nismo tako „konzervativno zatupljeni“, pa ovdje se nije inzistiralo na „crkvenom braku“, već je dovoljan i onaj „svjetovni“ – kojega od milja nazivam „brak dok mi ne dosadi“.
HZZO je spreman pomoći svakome! Ali njihova „ruka pomoći“ traži određenu garanciju. A brak je jedna od garancija, koja omogućava „medicinski potpomognutu oplodnju“. Pa ako će HZZO potrošiti novac poreskih obveznika na skup postupak oplodnje nečijih žena, onda će u tu skupinu žena sigurno biti samo one koje su dovoljno zrele i dovoljno su sigurne u svoju ljubav da mogu reći sudbonosno „DA“. Isto vrijedi i za njihove muževe!
Zabrana oplodnje ženama bez partnera
Zovite me opet „tradicionalistom i konzervativcem“, ali za podizanje djeteta poželjno je imati oba roditelja. Može biti i kako se ljudi rastave, život ih odnese na drugu stranu – to je njihov osobni odabir u koji ne želim ulaziti. Ali imati dijete, uvijek znači određenu odgovornost – bili mi u braku ili ne bili.
Osim toga, na jetra mi idu one „karijeristice“ i „lezbače“, koje bi htjele na ovaj način dobiti dijete, jer kada bi one bile u stanju naći si „muškarca“ i zadržati ga, onda ne bi bile same te ne bi imale ovaj problem oko traženja „medicinski potpomognute oplodnje“! I da, ovaj zakon je i protiv donošenja na svijet djece „homoseksualnih parova“, što podržavam. Tako i tako „homoseksualci“ uvijek govore kako su „genetski predodređeni za homoseksualnost“ – pa je to argument više, kako svoje „genetsko nasljeđe“ više ne bi produžavali duže od svog života!
Zabrana zamrzavanja embrija
Pa svakom normalnom čovjeku, poznato je kako „nastaje Život“… A za one koji to ne znaju: Život nastaje onog trenutka kada spermij oplodi jajnu stanicu. Stoga zamrzavanje embrija, bila bi još jedna u nizu „eugeničkih praksi“, koje su već i previše zastupljene u našem društvu! Da, dobro ste pročitali, eugeničkih praksi – jer ne postoji drugi naziv za tu praksu, osim toga naziva. Premda se mnogi drugi „tretmani“ skrivaju od tog zloglasnog imena, pa se nazivaju „kontracepcijskim pilulama“, „planiranjem obitelji“, „sloboda izbora“, „abortus“ i slični… Mnogi od njih su i gori od ove prakse, i mogu ih samo nazvati „narcisoidno egoističnim brutalnim barbarskim činima“.
A za sve one žene, koje su biološki uskraćene za normalnu trudnoću, iskreno se suosjećam sa svima Vama. Premda za kraj ovog odlomka moram preobraziti našu staru poslovicu i reći: Tko se jednom Eugenike laća, od Eugenike i plaća!
Zabrana anonimnosti donora
Do sada svi „donori“ spolnih stanica, bili su anonimni. Od sada prekida se ta praksa, pa svi oni koji svoje spolne stanice rasipaju okolo po svijetu, moraju znati kako je moguće za osamnaest godina (ili više) otvoriti vrata svojem djetetu na kućnom pragu. Možda će to mnoge odvući od (odvratne) ideje prodaje spolnih stanica, ali opet ću se poslužiti poslovicom, ovaj put iz Biblije: Kako siješ, tako ćeš i žnjeti!
I na kraju, reći ću nešto onima koji nikako ne mogu imati djece, ovaj tekst nije namijenjen protiv Vas. Na kraju krajeva, postoji puno ostavljene djece u domovima za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi čiji je osnivač Republika Hrvatska i domovi za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi o strane drugih osnivača, koja bi bila presretna kada bi dobila ljubav oba roditelja. Možda je vrijeme okrenuti se oko sebe, pronaći drugo rješenje vašeg problema i usrećiti nekoga. Možda najbolji primjer je obitelj Boban, kojima nije važno je li dijete biološki njihovo ili nije. Eh, kada bi i drugi bili toliko otvorenih nazora, a ne egocentrično zatupljenih svojim biološkim nasljeđem…
Post je objavljen 16.07.2009. u 20:13 sati.