Ideje jednog vizionara

ponedjeljak, 14.09.2009.

„Mi smo Balkanci“

Bi trebalo bi pisati na svakom od nas, velikim tetoviranim slovima. Čak ne tetovirano, već duboko urezani nožem u tkivo (isto onako kako je Aldo urezivao reformiranim nacistima u filmu Inglorious Bastards), kako bi nas uvijek podsjetilo na gluposti koje radimo. O čemu se zapravo radi? O našim zakonima, naravno!
28. srpnja 2004. godine izglasan je jedan od boljih „Zakona o sigurnosti prometa na cestama“ (dalje u tekstu ZoSPnC) u kojemu je po prvi puta u potpunosti zabranjeno upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola (članak 199.). Bio je to hrabri korak, kojemu su se pobunila rulja i zakon je primio oštre kritike, ali svi smo se vozili i pridržavali zakona. Pod utjecajem restoransko – kafanskih (ispravnije bi bilo reći kafićkih, ali zbog pogrdnosti odabran je balkanski izraz kafane) lobija, taj zakon je pokleknuo i 06. lipnja 2009. godine donesen je novi ZoSPnC. Premda je novi zakon donio „drakonske kazne“: bile one novčane, oduzimanje prava upravljanja vozilom ili čak lišavanjem slobode – bravo, napokon! Ipak gospoda u Saboru, Vladi i na Pantovčaku su pokleknuli pred restoransko – kafanskim lobijem te ponovno dozvolili upravljanje vozilom pod utjecajem 0,5‰ alkohola u krvi. Čemu onda sva ona strka i izglasavanje prošlog zakona? Je li se Vuk nasitio, a Ovca ostala cijela? Ili je to samo naš mentalitet oko izglasavanja zakona, pa ćemo nešto zabraniti, kako bi to kasnije dozvolili? Šećemo se tako pijano prvo lijevo, pa onda desno, a EU nam se podsmjehuje sa takvim zakonima…
Uzmimo na primjer jednu drugu ozbiljnu članicu EU, Švedsku, u kojoj je maksimalna tolerancija za alkohol 0,2‰ u krvi (link, izražen u postocima). Ujedno slobodno se može reći kako se radi o zemlji u kojoj je običaj popiti neki alkohol za dobrodošlicu, odnosno grijanje u hladnim i dugim zimskim noćima. Pa ako jedni Švedi se mogu toliko promijeniti, zašto to ne bi mogli i mi? Ne bih znao na to odgovor, ali znam kako Švedi (onakvi kakvi jesu) su otišli korak dalje konstruirali automobil sa „uređajem za alko-testiranje“, što ne bi bilo ništa čudno, jer ih već imaju Toyota/Lexus i još par automobilskih kompanija. Ono što je specifično za taj uređaj je onemogućavanje paljenja automobila ukoliko je vozač pod utjecajem alkohola! Ono što je još hrabrije od toga dolazi od zakonodavstva, koje je propisalo kako svi automobili koji se prodaju u Švedskoj od 2012. godine nadalje moraju imati takve uređaje ugrađene u automobile!

Pitam se, osjećam li se osobno jedini ovdje u ovoj državi kao konj ili ima još takvih? Kada će se napokon neke stvari zabraniti jednom zauvijek i ostati takve? A takvi zakoni su kod nas brojni – uzmite samo zadnji primjer sa Zakonom o ograničenju uporabe duhanskih proizvoda

14.09.2009. u 15:04 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 09.09.2009.

MALA LEKCIJA IZ POVIJESTI

Jučer su nas englezi nazvali „fašistima“, a mi (uključujući i MVPEI) šuti. Možda bi trebalo podsjetiti upravo te engleze, ako oni to već ne znaju, kako su fašiste (i ustaše) riješili Saveznici (kojega su i oni bili dio) davne 1945. godine. Pod tim riješili, mislim na sva ona suđenja sa egzekucijama koje su organizirali Saveznici, ali i ona masovna ubojstva po raznoraznim jamama i poljima poput Bleiburgškog – za koje su englezi direktno (ili indirektno) krivi. Nazivati nas „fašistima“ je u najmanju ruku nepristojno, kada bi i bila istina. Ovako je to samo jedna „teška uvreda i kleveta“ od strane jedne države koja bi nam trebala biti prijatelj… Ili Velika Britanija (kojega je Engleska dio) to nije? Možda bi im trebalo reći kako smo, i Njemačka i mi, zajedno s Velikom Britanijom u nečem što se naziva Sjeverno – Atlantski savez, ili kraće NATO. A prijatelje, bili oni bliski ili dalji, nije pristojno nazivati „fašistima i ustašama“ u svojim dnevnim glasilima…
(cijeli članak se može naći ovdje)

Prije tjedan dana druga članica tog istog NATO saveza odbila je izručiti kapetana JNA, Dragana Vasiljkovića. Možda im je to ostatak od bivšeg patronata, ali davno su oni prestali biti „Kažnjenička kolonija“, pa je potrebno izručiti ljude za koje se to traži, pogotovo za „ratne zločince“. To bi, u najmanju ruku, bilo pristojno i zakonski provedivo – ako „oni tamo dolje“ znaju što je pristojno, kada su ljude druge boje kože držali pod „florom i faunom Australije“ do 1973. godine! Možda ne znaju kako Hrvatska postoji više od devet (9) stoljeća, a njihova država još nije ni treće (3) stoljeće navršila…
Tom prigodom Dragan Vasiljković, optuženik za ratne zločine i lažno predstavljeni Daniel Snneden, nas je nazvao „fašistima“. Možda su ga slabo učili u školama koje je pohađao (pogotovo onim od JNA), ali „fašiste“ su upravo počistili oficiri JNA, koja je proizašla iz „partizanskih vojnih odreda“ kao regularna vojska eSeFeRJot. To što njemu takve stvari nisu jasne i što se ne može ni sa pedeset i četiri (54) godine kontrolirati, pa cijelu jednu državu i njene državljane naziva „fašistima“ je njegov osobni problem – kojega bi u najmanju ruku trebalo riješiti na sudu, zbog klevete i teške uvrede cijelog jednog naroda, ali i svih državljana republike Hrvatske.
Treba pri tome imati na umu kako se jedan (puno) mlađi spisatelj i urednik ovog bloga neće poslužiti tako niskim udarcima, te gore navedenog neće nazivati opisnim prilozima ili epitetima iz, davnog nam, Drugog svjetskog rata! Možda to govori o jednoj kulturi i dostojanstvu naroda koji živi na ovom
(članak iz Slobodne Dalmacije)
(članak iz dnevnik.hr, uredništvo novaTV)

I onda se sjetim nečega iz naše ne tako davne prošlosti. Sjećanje na taj dan još mi je svježe u pamćenju i čini mi se kako je bilo jučer, a desilo se prije osamnaest godina. Bio je to u „neko drugo vrijeme“, kada smo stali svi kao jedan i održali jednu lijepu bukvicu svim tima kapetanima i generalima JNA (a i ostalima), rekli im tko smo, što smo i odakle smo:

Možda su oni zaboravili kako „s Hrvatima se ne ide sa đonom“, već samo s kulturom. A na nekulturu uzvraćamo samo „paljbom“! Živi bili, pa vidjeli što će biti večeras na stadionu…

09.09.2009. u 13:21 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2009 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Svibanj 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Studeni 2013 (2)
Siječanj 2013 (1)
Rujan 2012 (3)
Kolovoz 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Lipanj 2010 (1)
Travanj 2010 (2)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (3)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (2)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Lipanj 2008 (5)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (6)

Komentari da/ne?

Opis bloga

sve ono što nisam mogao sprovesti u politici, kao jedan od ljudi koji u njoj nisu bili zbog svojeg probitaka, već zbog poboljšanja života drugih ljudi...zbog svih onih ideja koje mi se jave, a o njima se javno krivo priča ili krivo interpretira...sve će se naći ovdje i pomno obraditi!