Ideje jednog vizionara

nedjelja, 22.02.2009.

Lažna istina

Nedavno sam sa ekipom iz kluba otišao na druženje van grada, tamo gdje još cvrkuću ptice i miris zemlje nadražuje nosnice. Želja naših prijatelja za posjetom i dobrim provodom je pohvalna, čak je i organizacija bila za pohvaliti. Premda sam do ranih jutarnjih sati ostao s njima vani, nešto me kopkalo toliko jako započeti ovaj tekst pisati tek što sam legao. Rečenica koja mi se usjekla u pamćenje, kao oštra mačeta u meko meso: "Nema ti ovdje Srba!"
Nakon nemilih događaja takva rečenica nije neobična na ratom opustošenim područjima kao što je ovo. Ali ta rečenica je bila lažna koliko je Hrvatska bila agresor i okupirala srpski teritorij, a znamo kako povijest piše drugačije! Zašto to kažem, pitate se možda...
Tu večer nakon predivne klope u zabačenom dijelu prirode i druženja s ekipom koja dijeli strast za automobilima, izašli smo u kafić, a malo kasnije i u disko u kojima su treštali sami srpski narodnjaci! E pa ako već ovdje nema srba, onda zasigurno ima srboljubavnika koji takvu muziku slušaju i na nju u nekom čudnom deliriju se raspuštaju kao zvijeri s lanca. Alkohol se točio u ogromnim količinama, ali to se može naći bilo gdje danas. Svi su se predali niskim emocijama, valjajući svojim atributima (koje god imali na sebi) na svakojake načine, što je isto tako danas uobičajeno. Ali ono što se ne može naći i što priču čini još tužnijom su mladi ljudi koji usred Hrvatske plešu Užičko kolo.
I premda smo Srbe porazili u ratu oslobađajući svoj teritorij od agresora, i premda smo napravili načina uklapanja Srba u našoj državi kao manjine, i premda smo dali oprost svim srpskim žiteljima SAO Krajne i ostalih okupiranih područja, mislim kako smo totalno podbacili na kulturnom planu. Zašto mladi toliko žele slušati srpske narodnjake? Zašto mladi toliko vole jeftinu „trash“ glazbu s melosima koji bude niske ljudske osjećaje? I kakva nam budućnost Hrvatske slijedi?
Pitanja su to koja me, kao i svakog drugog normalnog Hrvata muče…

22.02.2009. u 18:08 • 0 Komentara • Print • #

petak, 20.02.2009.

Prvi mobilni telefon za koji bih dao novac

Nedavno je iz radionice jednog od proizvođača izašao mobitel kojeg bih kupio bez obzira na cijenu! Objasniti ću malo, radi se o mobilnom telefonu koji po prvi puta zakoračuje u XXI. stoljeće i odvaja nas od prijašnjeg potrošačkog mentaliteta. Radi se naime o prvom mobilnom telefonu koji dolazi s solarnim ćelijama, kako bi mogao regenerirati svoju bateriju i omogućiti dugotrajniji rad s vašim mobilnim ljubimcem.

Premda će neki reći kako je to prava glupost, ali razmislite malo. Koliko puta ste se našli u situaciji kada vam je baterija bila pri kraju? Koliko puta vam je mobitel otkazao dok ste u njega pisali novu (obično važnu) SMS poruku ili vadili broj telefona koji vam (hitno) treba?

Samo zamislite ovo ljeto, nakon zamorne noći i provoda po hrvatskim diskotekama na moru, odlazite na jutarnju kavu. Naravno, jučer onako umorni i ne baš trijezni, niste stavili mobilni telefon na punjenje. Pomišljate koliko će trajati punjenje mobitela od barem sat vremena, a baš bi vam prijala kava i nešto za pojesti… I onda, ako imate ovaj mobitel, lijepo sjednete na jutarnju kavu i naručite doručak. Dok donesu doručak, već imate baterije za poziv ili dva…

20.02.2009. u 10:53 • 2 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	veljača, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28

Ideje jednog vizionara

nedjelja, 22.02.2009.

Lažna istina

petak, 20.02.2009.

Prvi mobilni telefon za koji bih dao novac

Opis bloga

Linkovi