Ideje jednog vizionara

subota, 14.01.2012.

2012.

Početkom ove godine svi smo puni nade u godinu koju ćemo ispisati. Nekima od nas to će biti najbolja godina do sada, neki će otići negdje gdje nikada nisu bili, a neki će ostati tu gdje jesu samo godinu stariji. I to je u redu, jer to je njihova odluka. A sve ovisi o odluci!

Nekima od nas već se mrači od crnih predviđanja za 2012. Godinu (Nostradamusa ili nekog trećeg), ali ne - jer i antropolozi specijalizirani za Maje i NASA (1 i 2) i ESA znanstveno su demantirali sva ta crna pretkazanja.

Nekima od nas se mrači od crnih ekonomskih predviđanja za 2012. godinu. Dok se drugi oslanjaju na Vladu da riješi njihove probleme. Samo zaboravljaju kako Vlada ima jednu zadaću, a to je "omogućiti državi da preživi i funkcionira". Ne građana, ne pojedinaca, ne tebe čitatelju, već države! Vjeruješ li mi? OK, kako objasniti onda današnju vijest kako je Vladi važno da u 2012. ne pogorša svoj "kreditni rating" za Hrvatsku? Ako Vlada ne razmišlja se PONOVNO zadužiti, zašto joj je važan kreditni rating? Već smo vidjeli kao su vratili porez od 6% na SMS i mobilne pozive, koji je donijela prošla Vlada i ukinula s 01.01.2012. Iz toga mogu vidjeti kao je ova Vlada NEMAŠTOVITA oko poreznih reformi i kako ide stopama prošle Vlade (a nisu li ljudi glasali za promjenu Vlade), pa je upitno kako će vladati sljedeće četiri godine ako još nema jasan plan ni za 2012. godinu. Pitam se hoće li ova Vlada napokon imati snage, volje i utjecaja za promijeniti određene zakone? Recimo zakon o "oporezivanju praznih stambenih objekata", odnosno viška prostora. Jer oni koji imaju više, mogu više i dati. A tvrtke koje drže prazne stambene prostore, će na taj način biti stimulirane za njihovu prodaju. Kako? Pa porez će im dolaziti svaki mjesec sve dok ne prodaju stanove, pa će morati sniziti cijene tih stanova i na taj način će oni biti prihvatljiviji "hrvatskom standardu" (misli se na prosječnu hrvatsku plaću i mogućnost takvim ljudima kupovine stana). Jest, smanjenjem cijena će se smanjiti prinos poreza u proračun, ali će se to kompenzirati na većoj količini prodaje stanova i ponovnim pokretanjem građevinske industrije (i ostalih industrija uz građevinu). Trenutno smo u situaciji u kojoj se stanovi ne prodaju, zjape prazni dok investitori moraju (ili ne moraju) povratiti novce ili kredit banci, dok država ubire postotak poreza od prodaje od 0kn. Što mislite koliko je to kn? Bankama to odgovara, jer dobivaju stanove od kreditiranih investitora koji ne mogu otplatiti svoje kredite. I u zamjenu za otplatu kredita preuzimaju stanove u vlasništvo. A takvi stanovi rijetko kada se prodaju, obično stoje prazni. Čak ni bankama nije hitno prodati te stanove, pa ni na njih ne daju povoljniju kamatnu stopu (premda su u vlasništvu banke). Kako bi to promijenili, potrebno je stimulirati oporezivanje "viška stambenog prostora" i „praznih stambenih prostora“, a ne osiromašivati stanovništvo s porezom koji im oporezuje već okupiranu stambenu površinu u kojoj žive. Zvuči li ti to logično? Ono što se (nažalost) ne događa kod nas je praksa bankara da svojim klijentima poboljšaju posao, pri tome mislim na građevinare koji su pod kreditima. Još nisam sreo banku u Hrvatskoj koja svojim klijentima omogućava lakšu prodaju stanova s manjom kreditom stopom za kupce tih stanova ili smanjenjem ukupnog dugovanja za građevinara. Da se razumije, banke već zarađuju lijepu svotu na kreditima za investicije u tu zgrade. Zašto onda moraju duplo zarađivati? Zbog pohlepe? Ne bih želio sada ovdje davati neke prodike, ali nije li pohlepa jedan od Sedam smrtnih grijeha? Ili je to onaj „neoliberalni kapitalizam“, koji sam sebe guši i izjeda? Zar ne bi mogli dati povoljnije kamate na kredite za zgrade koje su već financirali prijašnjim kreditom? Po mojem mišljenju mogli bi, ali rijetko tko danas to tako radi - u partnerskom odnosu. S time banke drže cijenu stanova kakva jest na tržištu i tjeraju građevinare u dugove, zbog neprodanih stanova. Kada bi bilo samo malo volje za pokretanje takvih akcija: stanovi bi bili s povoljnijim kreditima, tržište bi se ponovno pokrenulo, stanovi bi se prodavali i svi bi (i građani i država i banka i građevinari) dobili svoj dio.

Nekima od nas se mrači od života u kapitalizmu, ali sami smo takav sistem izabrali početkom devedesetih. Nemojte odmah misliti kako je komunizam i socijalizam bio bolji, to ne mislim niti je to moje iskustvo. Kapitalizam jest bolji sustav, samo ne ovaj „neoliberalni“ kakav nam se gura pod opaskom globalizacije. I sama Kina svoj ogroman rast mora stišavati, kako sve ne bi se raspalo. Dok s druge strane Pacifika stoji SAD, koji sada muku muči s dugovima. Ništa drugačija nije ni Europa! A zbog čega? Upravo zbog pohlepe i načina ponašanja kakav sam primjer dao u građevinskoj industriji (jer to je jedina industrija koja je radila prošlo desetljeće u Hrvatskoj, dok su ostale zauzimale puno manji udio na tržištu). Možda bi trebalo ograničiti sistem u kojemu dućan u Hrvatskoj prodaje nešto po 600kn, a identičan originalni komad se na internetu može naručiti za $25 (s poštarinom i cijenom dijela, što po današnjem tečaju iznosi 150kn). Kako može takvo što biti u Hrvatskoj toliko skupo? Mi nemamo takav standard, pa onda u čemu je problem? Možda u mentalitetu kako se od bilo kojega posla možeš obogatiti, pa i od WC papira. Moje mišljenje je kako ne možeš, jer da bi se obogatio moraš postati bolja osoba i imati nešto što nije vezano za novac (pogledati prošli blog), ali možeš postati imućan. Ali svejedno si se obogatio na račun WC papira, pa je mogućnost tvog razvoja u najmanju ruku limitirana. Što onda predlažem? Za početak odredbe koje će povećavati porezne stope s ekstra profitom društava. I na taj način povećati dohodak u proračun od tvrtki koje ubiru najviše profita. Englezi su to već napravili kod svojih banaka, tvrtki i managerskih ugovora; te se pokazalo kao dobra stvar. Jest kako to ograničava dohodak na burzi, ali bi puno bolje razvijalo gospodarstvo. Kako to? Pa tvrtke bi onda svoj profit trebale reinvestirati u razne projekte, kako bi se profit umanjio. Većina projekata bi zahtijevala uzimanje podizvođača za izvođenje radova. Kod svih tih plaćanja bi država dobila dio, a gospodarstvo bi se pokrenulo. Primjer telekomunikacijskih giganta koji redovito su u top5 po profitu u državi je najbolji primjer „neoliberalnog kapitalizma“, a upravo ti telekomunikacijski giganti otpuštaju po stotine i stotine djelatnika usprkos odličnom profitu tvrtki (misli se na T-mobile i VIP, koji su u razdoblju 2011. & 2012. otpustili ili najavili otpustiti oko tisuću pod izlikom reorganizacije i lošeg poslovanja: 1, 2, 3, 4, 5). Ponekada nemaštovitost i zatupljenost dogmama idu ruku pod ruku s obrazovanjem kadra, umjesto kreativnosti (po mogućnosti) uz visoku obrazovanost. Ali danas škole u koje šaljemo djecu su takve, samo proizvođači poslušnih i dobrih mrava koji će marljivo raditi kako bi dočekali svoju penziju (samo to je druga tema, koju ćemo kasnije obraditi).

Nekima od nas se mrači od mogućnosti otkaza, ali to je samo rezultat vašeg osobnog rada i straha. Jer ako pročitate neke knjige poput Tajne, onda ćete shvatiti kako stvari projiciramo svojim umom. Bio to naš rad i okolinu u tvrtci ili projiciranjem strahova u realnost. Jedna stara poslovica kaže: "Najveća greška koju možete uraditi u životu je strahovati kako ćete neprestano griješiti!" Elbert Hubbard. Izbor je uvijek na Vama i mogućnost preživljavanja (u đungli, u komunizmu ili u kapitalizmu) je uvijek u Vašim rukama. Samo treba biti dovoljno odvažan i krenuti!

A rijetkima od nas ovo će biti najbolja godina do sada! Kako? Zato što mi tako želimo i znamo kako će tako biti. Dati ćemo sve od sebe i napraviti da je tako. Pa čime se bavimo? Bavimo se u segmentu tržišta koje raste i kod kojeg nema recesije (prisutan je porast od oko 20% u Hrvatskoj - podaci od partnerske kompanije). Kako to? Pa zadnji puta kada sam provjerio ljudi još uvijek žele jesti i izgledati bolje. A to im mi omogućujemo. Zar neće biti recesije u tom tržištu? Pa već neko vrijeme ljudima nudimo rješenje po prihvatljivoj cijeni (još od trećeg kvartala 2010. godine nismo mijenjali cijene, a i onda su proizvodi pojeftinili za otprilike 10%), dok cijena namirnica iz dana u dan sve više raste. Sada naš obrok košta manje od bilo kojeg sendviča u pekari ili u dućanu, a definitivno je puno bolji, zdraviji i ukusniji od bilo kojeg sendviča.

I na kraju, opet napominjem: izbor je bio Vaš kada ste birali na izborima, izbor je bio Vaš kada ste odabrali svoje zvanje i izbor je Vaš kada kreirate svoj život. Zato neću reći "sretno", već ću reći ODABERITE MUDRO za sebe!

14.01.2012. u 18:15 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< siječanj, 2012 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Svibanj 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Studeni 2013 (2)
Siječanj 2013 (1)
Rujan 2012 (3)
Kolovoz 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Lipanj 2010 (1)
Travanj 2010 (2)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (3)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (2)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Lipanj 2008 (5)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (6)

Komentari da/ne?

Opis bloga

sve ono što nisam mogao sprovesti u politici, kao jedan od ljudi koji u njoj nisu bili zbog svojeg probitaka, već zbog poboljšanja života drugih ljudi...zbog svih onih ideja koje mi se jave, a o njima se javno krivo priča ili krivo interpretira...sve će se naći ovdje i pomno obraditi!