Ideje jednog vizionara

utorak, 21.04.2009.

We are not alone!

Od nedavno započelo je kod nas i dvadesetprvo tisućljeće, a tu tezu ne temeljim na brojčaniku koji je okrenuo 2001. godinu, već na tehnološkom sazrijevanju cijele ljudske rase. Tek nedavno shvatili smo koliko je ugrožen naš život na ovom planetu i kako s njime trebamo živjeti, a ne ga devastirati (dobro, neki od nas barem jesu). Stoga za mene je dvadeset i prvo stoljeće započelo sa izumom automobila koji ima nultu (0) stopu emisije stakleničkih plinova (o čemu se sprema jedan drugi nastavak bloga) i isto tako mobitela (koji dolazi tek u drugoj polovici godine, a kojega sam predstavio u svom blogu od 20. veljače 2009. godine) sa istom tom nultom (0) emisijom štetnih plinova.
Nedavno smo isto tako saznali, kako ipak postoji mogućnost udara asteroida u Zemlju, ali 2008. godine to je bilo samo upozorenje sa 2008 TC3, koji nije bio veći od par metara u promjeru. Pa opet, tu večer negdje nad Sudanskom pustinjom taj asteroid zasjao na trenutak nebom i blještavo eksplodirao na nebu što se moglo vidjeti iz udaljene Europe. Taj dan ponovno smo potvrdili kako smo ušli u dvadesetprvo stoljeće i upisali povijesni dan, jer smo taj asteroid pronašli (detektirali) nešto prije nego li se tako bezbrižno spalio u našoj atmosferi, odnosno prije nego li je protutnjao pored ili zasjao (pogodio) našu majčicu Zemlju. Doduše otkrili smo ga svega dan prije, ali imali smo ovaj puta (nevjerojatne) sreće. Hoćemo li i idući puta, ne znam! U takve rasprave se ne upuštam, ali mogu vam reći kako postoji trenutno jedan asteroid rangiran na Torino ljestvici sa brojem jedan (1) od deset (10, sve ispod 5 je bez mogućnosti udara). Dok se čuveni Apophis smanjio na nulti (0) stupanj, ali sve se to može izmijeniti kroz vrijeme i buduće prolaske pored Zemlje ili drugih nebeskih tijela. Naš sat još uvijek kuca i pitanje je samo trenutka kada će ponovno zakucati još jedan asteroid na vrata. Hoće li biti maleni ili nešto veći? I koliko veći? Upravo zbog toga 2008 TC3 trebamo shvatiti kao jedno upozorenje iz beskraja svemira, jer uvijek nam uvijek Netko nešto želi reći!
Svijet se odavna promijenio… U ovih tri desetljeća koliko sam na njemu, preživio sam jedan rat, gledao njih desetke po svijetu, pratio s nestrpljenjem nove korake čovječanstva na svom putu razvoja i tehničke evolucije… I u svemu tome vidio sam koješta zanimljivog, koješta čudnog, koješta nevjerojatnog. Ali ono što nisam vidio, je odrastanje ljudske rase u nešto više od samog „civilizacijskog djeteta u pelenama“! Još uvijek se tučemo (ratujemo) za svoje igračke (ili resurse), obavljamo nuždu u pelene (zagađujući svoj planet na kojem živimo) i potreban nam je Netko tamo gore, tko će na nas čuvati kako nas iz Susjedstva (Kuiperova pojasa ili negdje dalje) ne bi pogodio neki kamen (asteroid).
Zašto onda govorim kako nismo sami? Pa od nedavno počeli su se nizati planeti u našem daljem susjedstvu koje vidimo. Ne zato što su došli u naše susjedstvo, oni su odavna bili tamo. Već zato što ih tek sada počinjemo vidjeti, kao što djetetu se razvijaju oči od rođenja i sve jasnija slika nam biva pred očima. Tako smo i sada vidjeli neke planete, koji su budili naše zanimanje, a većina od njih je velika poput Jupitera. Jedan od njih probudio je znanstvenu zajednicu u prosincu prošle godine, kada je otkriveno kako na njemu postoje plinovi koji znače nastanak života. Bili su to redom voda (H2O), metan (CH4), ugljični dioksid (CO2), a ono što je bilo zapanjujuće i ugljični monoksid (CO). Premda će mnogi uvaženi znanstvenici reći kako postoji mogućnost kako je moguće ugljični monoksid dobiti spajanjem vode i metana, taj proces je malo za vjerojatan, jer se moraju poklopiti posebni uvjeti, što je u prirodi malo za vjerovati. Isto tako taj zagrijani vrući Jupiterov nećak ima temperaturu veću od 700°C, koja bi trebala aktivirati reakciju metana i vode te tako stvoriti ugljični monoksid u velikim količinama. Samo to se ne događa, inače bi taj planet u našem daljem susjedstvu (od 19 parseka) već imao drugačiju atmosferu.
Mnogi danas, ne usude se sanjati. Mnogi danas ne žele vjerovati. Kako ne vjeruju u viša i manja bića te našeg Stvoritelja, koji nas je načinio. Tako ne vjeruju niti u mogućnost jedne totalno glupe ideje, ideje „kako nismo sami u ovom beskraju“!
Ono što ja vjerujem je, kako smo otkrili svog prvog vanzemaljca statusa 3 ili 4 na Hansonovoj ljestvici „Velikog filtera“, koji pliva u dubini oceana na jednom velikom planetu, u neposrednoj blizini svoje zvijezde. Možda sam sanjar, pa volim sanjati? Možda sam entuzijasta, pa se volim zanijeti? Možda sam i optimista, pa u svemu vidim nešto dobrog? Znam samo kako je jedan poznati književnik nedavno u svojoj knjizi napisao izjavu svojeg lika, matematičara koji je rekao „Life always finds a way“ (prijevod: „Život uvijek pronađe put!“), i zbilja ga pronađe. Do sada nas je i naš mali Plavi planet začudio sa bićima koje žive uz vulkanske otvore na dnu mora, pri nevjerojatnim temperaturama i kiselosti mora (zbog vulkanskih plinova). Znam samo kako su i najveći umovi astronomije su bili isto takvi. Neki od njih pred smrt (navodno) su izjavili „E pur si muove!“ (prijevod: „A ipak, vrte se!“), a drugi su vjerovali kako Drakeove jednadžbe moraju biti krive i izjavili „Somewhere, something incredible is waiting to be known!“ (prijevod: „Negdje, nešto nevjerojatno samo čeka kako bi bilo otkriveno!“)…

21.04.2009. u 21:19 • 0 Komentara • Print • #

petak, 10.04.2009.

Mito i korupcija

Kako to biva, kod nas bez „mita i korupcije“ ne bi se s mjesta pokrenuo. Pogotovo kada ti o tome ovisi tvoje zdravlje, onda me nimalo nije sram odnijeti neki dar kako bih došao preko reda. Znam kako će mnogi reći kako je to krivo, ali alternativa tome je čekati do srpnja, bez obzira što imam DZO.
Tako i sada, povukao sam svoje veze i uspio se ugurati na pregled već sljedeći tjedan. Ali trebao sam se svejedno otići naručiti u bolnicu, stoga sam se odlučio dati maleni dar sestri za primanje preko reda. Ne to nije novac, koji nikada ne bih poklonio za obavljeni posao koji tako i tako rade. Pa sam se odlučio za kavu.
Krenuo sam put dobro nam znanog Konzuma, koji je obećavao „trajno snižene cijene“ za akciju „kupujmo Hrvatsko“ (premda bi tu pridjev Hrvatsko trebao biti malim slovom, ali takva je akcija (ne)pismenih ljudi u HGK). Naravno, velikodušan kakav jesam, odlučio sam se za pola kg kave (točnije 550g, jer je 50g „kao“ gratis) na čijoj polici je pisalo 20,99kn. Pa to i nije neka cijena, preko koje plaćate nekome za brži pregled za svoje zdravlje!
Onda je uslijedila „korupcija“ kada sam došao na blagajnu i prodavačica mi kaže 24,99kn. Rekoh joj: „Kako to? Pa na polici piše 20,99kn!“ A i nije meni do tih 4kn, već do principa. Ako već negdje nešto piše, kako može onda biti jedna cijena na polici, a druga u kompjutoru? Odemo do police i blagajnica skine cijenu, opravdavajući se kako je (naravno) „u kompjutoru ona prava“, te o tome obavijesti svoju voditeljicu. Kažu kako će to ispraviti (što budem provjerio malo kasnije, pa stavim u komentar)…
I onda moje pitanje: „Koliko su već prodali takvih kava, sa drugačijom cijenom od one na polici? I koliko puta su već tako prekršili zakon?“

Kako nisam imao svojeg mira, malo sam se propitao o Konzumu, kod svojih poznanika, velikih poduzetnika koji su surađivali ili još uvijek surađuju s Konzumom. (ovo sve dalje što čitate je rekla-kazala, stoga uzmite to s zadrškom) Dobio sam informaciju kako su nedavno povećali odgodu plaćanja svojim dobavljačima/proizvođačima, dok im se u isto vrijeme obrtaj skladišta smanjio. Naravno kako onda neki imaju toliko novca, kada s tom odgodom plaćanja obrnu novac do deset (10) puta, prije nego li plate robu svojim dobavljačima/proizvođačima. Ako je to normalno, onda nije čudo što nam država ne funkcionira. A prava kriza tek dolazi…

10.04.2009. u 12:18 • 2 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 06.04.2009.

Slijepa policija

Ovaj blog nisam želio napisati, nisam imao povoda za njega. Ali kada sam čuo one slijepe i lažne izjave na televiziji, u sebi sam pobjesnio. Kako samo mogu toliko bezdušno lagati i biti slijepi na sve oko njih? Koliko je još žrtava potrebno, dok se nešto kod nas ne promjeni?
Na početku, odmah ću reći kako nemam veze s poginulim vozačem motocikla, niti vozim motocikl. Ali me vrijeđa kada se stalno iznova ponavljaju jedne te iste laži i to ne mjesecima, ne godinama, već desetljećima. Zašto to kažem?
Prije više od deset godina poginuo je vojni pilot Hrvatskog ratnog zrakoplovstva na tada jednom od najboljih motora. Slučaj do dana današnjeg još uvijek nije u potpunosti razjašnjen, premda je to bio jedan od sinova tadašnjeg ministra u Vladi RH. Ali glavno kako su oni za UZROK nesreći napisali „neprilagođena brzina kretanja je bila uzrok nesreće“. Jedno pitanje: kako može biti neprilagođena brzina kretanja UZROK nesreće na ravnoj cesti? Pa zar oni u Ministarstvu unutarnjih poslova, odjelu PP misle kako smo mi ovce pasli i kako smo nepismeni?
Takav sličan slučaj se ponovio i ovog crnog vikenda, kada je vozač jednog motocikla zabio se u stup javne rasvjete i poginuo na mjestu. Jest, kretao se puno preko ograničenja. Ali kretao se na ravnoj cesti, ne u zavoju gdje se lako može izgubiti nadzor nad vozilom (ma kakvo ono bilo)! I onda danas dođe izjave našeg cijenjenog MUPa (preko njihove glasnogovornice) kako je „neprilagođena brzina kretanja bila uzrok nesreće“. E onda sam totalno poludio i odlučio napisati ovaj blog, kako bi napisao svoja razmišljanja, nekoga tko ima prirodoslovno obrazovanje i poznaje zakone fizike, dakle realnost i fikciju (koju nam žele prodati). A poznajem i prometnice po gradu Zagrebu, bolje od Prometne policije (dalje u tekstu PP) koja je zadužena za redarstveno djelovanje na njima! Malo je reći kako poznajem svaku rupu, ali ako vidite nekoga na cesti tko vrluda u svojoj traci izbjegavajući rupe (ili bolje rečeno rupetine) i zakrpe po cestama našeg grada, postoji velika vjerojatnost kako ste naišli na mene. Nemojte se onda bojati, jer u svom slalomu neću izaći iz svoje trake, samo nastojim očuvati svoje vozilo i smanjiti si troškove održavanja – što je i dozvoljenu u jednom članku sadašnjeg Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
Vratimo se temi, što je onda moglo jednog mladića nagnati, toliko se brzo zaletjeti u stup? Pa suicid nije, jer nije nađena oproštajna poruka – što bi mediji jako voljeli (lešinari žuti). Namjerno, sigurno nije mislio probušiti čelični stup te debljine, jer se ne radi o neiskusnom motociklistu, niti o poremećenom umu. Vjetar ovih dana nije toliko puhao, a i da je puhala bura, ne bi ga mogla toliko brzo odnijeti na stranu i udariti u stup. A kada bi i vjetar toliko jako puhao, vozač motocikla bi zadržao neku kontrolu nad motociklom i usporio, bacio motor na drugu stranu ili jednostavno pustio motor u stup i bacio se na drugu (sigurnu) stranu. Pa što je onda mladog čovjeka usmrtilo na zagrebačkim prometnicama?
Možda malo čudno, ali odgovor se krije upravo u pitanju. Zagrebačke prometnice su UZROK za ovu nesreću, kojoj je doduše kumovala i stara MUPova uzrečica „neprilagođena brzina kretanja“, čega se oni drže kao pijan plota! Samo nitko danas to ne može i ne smije reći, čak ni Policija koja nas štiti. Ili bi nas trebala štiti, jer koliko mi je poznato upravo je Policija ta koju građani ove zemlje plaćaju kroz poreze (i prireze), kako bi im „služila (misli se pomagala) i štitila“! Nažalost, ovdje se pokazuje kako Policija „služi i štiti“ Zagrebačke ceste, Zagrebački holding i gospodina Gradonačelnika, umjesto svoje građane.
I sve dok bude tako, neće biti Istine. A bez Istine, neće se to opasno (i po automobile, što Vam mogu garantirati, a vi isprobajte u gluho doba noći kada nema prometa na tom raskrću) raskršće sanirati. Pa će opet netko na njemu poginuti. Do kada će tako biti? I nije li vrijeme za buđenje i uzbunu u PP i MUPu?

Ali već sutradan PP će biti na cestama, kažnjavati samo brzinu kretanja, kao osnovni uzrok za nesreće. Dok prava istina, o našim groznim rupičastim i pokrpanim cestama će ostati skrivena, kao i naši novci koje dajemo za te iste ceste na svakoj registraciji vozila i u svakoj litri goriva, štiteći zagrebačke institucije umjesto svojih građana.
Pa će vozači poput mene taj isti prošli vikend skoro tri puta poginuti na cesti, zbog ODUZIMANJA PREDNOSTI koje naša PP ne kažnjava…

06.04.2009. u 22:50 • 0 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	travanj, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30