Jučer su nas englezi nazvali „fašistima“, a mi (uključujući i MVPEI) šuti. Možda bi trebalo podsjetiti upravo te engleze, ako oni to već ne znaju, kako su fašiste (i ustaše) riješili Saveznici (kojega su i oni bili dio) davne 1945. godine. Pod tim riješili, mislim na sva ona suđenja sa egzekucijama koje su organizirali Saveznici, ali i ona masovna ubojstva po raznoraznim jamama i poljima poput Bleiburgškog – za koje su englezi direktno (ili indirektno) krivi. Nazivati nas „fašistima“ je u najmanju ruku nepristojno, kada bi i bila istina. Ovako je to samo jedna „teška uvreda i kleveta“ od strane jedne države koja bi nam trebala biti prijatelj… Ili Velika Britanija (kojega je Engleska dio) to nije? Možda bi im trebalo reći kako smo, i Njemačka i mi, zajedno s Velikom Britanijom u nečem što se naziva Sjeverno – Atlantski savez, ili kraće NATO. A prijatelje, bili oni bliski ili dalji, nije pristojno nazivati „fašistima i ustašama“ u svojim dnevnim glasilima…
(cijeli članak se može naći ovdje)
Prije tjedan dana druga članica tog istog NATO saveza odbila je izručiti kapetana JNA, Dragana Vasiljkovića. Možda im je to ostatak od bivšeg patronata, ali davno su oni prestali biti „Kažnjenička kolonija“, pa je potrebno izručiti ljude za koje se to traži, pogotovo za „ratne zločince“. To bi, u najmanju ruku, bilo pristojno i zakonski provedivo – ako „oni tamo dolje“ znaju što je pristojno, kada su ljude druge boje kože držali pod „florom i faunom Australije“ do 1973. godine! Možda ne znaju kako Hrvatska postoji više od devet (9) stoljeća, a njihova država još nije ni treće (3) stoljeće navršila…
Tom prigodom Dragan Vasiljković, optuženik za ratne zločine i lažno predstavljeni Daniel Snneden, nas je nazvao „fašistima“. Možda su ga slabo učili u školama koje je pohađao (pogotovo onim od JNA), ali „fašiste“ su upravo počistili oficiri JNA, koja je proizašla iz „partizanskih vojnih odreda“ kao regularna vojska eSeFeRJot. To što njemu takve stvari nisu jasne i što se ne može ni sa pedeset i četiri (54) godine kontrolirati, pa cijelu jednu državu i njene državljane naziva „fašistima“ je njegov osobni problem – kojega bi u najmanju ruku trebalo riješiti na sudu, zbog klevete i teške uvrede cijelog jednog naroda, ali i svih državljana republike Hrvatske.
Treba pri tome imati na umu kako se jedan (puno) mlađi spisatelj i urednik ovog bloga neće poslužiti tako niskim udarcima, te gore navedenog neće nazivati opisnim prilozima ili epitetima iz, davnog nam, Drugog svjetskog rata! Možda to govori o jednoj kulturi i dostojanstvu naroda koji živi na ovom
(članak iz Slobodne Dalmacije)
(članak iz dnevnik.hr, uredništvo novaTV)
I onda se sjetim nečega iz naše ne tako davne prošlosti. Sjećanje na taj dan još mi je svježe u pamćenju i čini mi se kako je bilo jučer, a desilo se prije osamnaest godina. Bio je to u „neko drugo vrijeme“, kada smo stali svi kao jedan i održali jednu lijepu bukvicu svim tima kapetanima i generalima JNA (a i ostalima), rekli im tko smo, što smo i odakle smo:
Možda su oni zaboravili kako „s Hrvatima se ne ide sa đonom“, već samo s kulturom. A na nekulturu uzvraćamo samo „paljbom“! Živi bili, pa vidjeli što će biti večeras na stadionu…
Post je objavljen 09.09.2009. u 13:21 sati.