Nedavno, put me opet odnio na još jedno vjenčanje. Zapravo više njih, još sam dva odradio. Naravno, neka su bila bolja, neka lošija. Neka s cijelim protokolom i prosidbom, neka bez toga svega – čak i bez barjaktara. Rekoh sebi: „Dobro! Ljudi tako žele, neka im i bude.“
Ali počnimo od prvog. Cijeli protokol je bio, od mladoženje, do crkve i kasnije. Sve je bilo prelijepo, svirala je samo naša glazba, dobar bend. Cijelu večer smo uživali i u četiri sata ujutro smo željeli još, ali su zatvarali salu u hotelu.
Jučer je to bilo malo drugačije, bez protokola. Došli smo u salu na aperitiv, mlada i mladoženja nas tamo čekaju. Već mi je to samo po sebi bilo čudno. Onda je bilo kratko vjenčanje bez mise, ali dovoljno dugo s slikanjem kako smo kasnili sat vremena u salu. Od sale nadalje sve je bilo poprilično dobro, osim što su tamo bile djevojke ispod hrvatskog prosjeka – takvo što se rijetko kada viđa, a i uglavnom šutljive i povučene. Razmišljao sam si kako je ovo samo još jedno vjenčanje i komentirao s mojim budućim kumićem (prijateljem kojemu sam kum na svadbi krajem ove godine) i njegovom izabranicom, ali ne pogrdno, već na način što bi oni željeli od svojeg vjenčanja. I sve bi bilo dobro, kada oko dva-tri sata ujutro nije počelo. Prvo su uz jednu pjesmu od Pejakovića počeli plesati Užičko kolo, a Hrvati blesav i neinformiran narod kakav je, nije bio niti svjestan toga. Malo kasnije, opalili su jednu iz opusa raznoraznih narodnjaka i kada je to publika prihvatila, oni su počeli derati po tome. Naravno bilo je tu i naših pjesama ispjevanih na njihovo (misli se na bosansko-srpsko) zavijanje od pjevanja. Među ostalim pjesmama našlo se tu i Thompsona između dva narodnjaka, ali na takav iskrivljen zavijački štih, kakvog bi se i sam Thompson posramio!
I sada moja misao. Jesu li Hrvati postali neuka stoka koja ne poznaje svoju povijest? Jesu li oni zaboravili naše plesove, a zadržale strane? Ili oni (neuko) misle kako je sve to naše?
Poneka me sram zvati se Hrvatom, kako su i ovo Hrvati! Ponekada me strah kamo naša država ide, ako smo spali na takvu nisku granu istočnog melosa kao sinonima za dobru zabavu. Naravno potočenu s lošim vinom, ali velikom kvantitetom, kada već nema kvalitete.
Jedino što mi sada pada na pamet je ona naša izreka: „Predsjedniče, što je ostalo?“
Post je objavljen 01.06.2008. u 21:10 sati.