Prijatelju, jučer su nam se žile života presjekle. Moglo je završiti kobno, kada si iza grma iskočio na cestu, ali svom srećom nije! Izbjegao sam te koliko sam mogao u prometu i samo okrznuo, dok je drugi vozač iza mene naletio na tebe. Za trenutak sam mislio da si mrtav, kako je sve gotovo. Stao sam i zaustavio vozača iza mene, koji očito nije mario što te lupio, te se vrlo brzo ispričao kako on mora ići zbog majke na samrti. Možda i je tako, možda i nije? Njemu na dušu.
Nadam se kako smo ti mi pomogli, dobra duša iz Smarta skupa samnom. U veterinarskoj ambulanti su te pregledali, napojili jer si bio jako žedan, čak pomalo dehidriran. Kada bi imao čip ili barem medaljon s brojem, mogli smo te kući odvesti. Ovako nam nije preostalo drugo nego li te vratiti u park pored mjesta gdje su nam se žile života presjekle, nadajući kako ćeš sam naći put kući. Nažalost nismo te mogli primiti, jer i sami imamo pse kod kuće za koje nismo bili sigurni kako bi te prihvatili. Osim toga vjerujem kako te tvoji najdraži željno iščekuju, te kako te vole i paze. Nadam se kako ćeš im moći reći kako na ovom svijetu još postoje dobri Samaritanci, te kako ne bježe od svojih grešaka koje su počinili.
Želim ti ugodan i lijep život!
Tvoj prijatelj
Post je objavljen 22.06.2008. u 20:30 sati.