Ljubav kroz riječi jedne žene
Naš put
Tvoj,moj, naš put, prepun je izazova, kušnji , nedoumica i dilema. Koračamo hrabro. Svatko svojim putem.
Svatko od nas nečemu se nada i nešto želi.
Svatko od nas u nešto vjeruje i nečeg se boji.
Patnje i boli nitko pošteđen nije.
Svatko od nas svoj teret nosi.
Svatko od nas u mnoštvu, ponekad je tužan i sam.
Svatko od nas je poseban.
I sretan.
.
Uvijek smo tu .Jedni s drugima. Jedni za druge. Zajedno, dijelimo smijeh i suze, radost i tugu.
Sreća je u privrženosti i pripadnosti.
Zahvalnost u zajedništvu i ljubavi.
24.04.2019. u 23:41 | 11 Komentara | Print | # | ^
Ekološka o(ne)sviještenost
U subotu kasno popodne nakon svih priprema, idealno mjesto za predahnuti, udahnuti svježi zrak, opustiti se , u miru uživati, je dravska šetnica.
Drava se na proljetnom suncu rasteže, proteže, šumi, na svom putu prema ušću. Sjene su u vodu uronile. U zeleno vodu obojile.
Susrećemo rijetke prolaznike koji se iz šetnje vraćaju. Odlučujemo se za dužu šetnju stazama i puteljcima kroz šumu. Što dalje od glavne šetnice odmičemo, sve češće uz staze i puteljke,nailazimo na tragove ekološke o(ne)sviještenosti. Komunalne službe teško da mogu počistiti, koliko ljudi smeća mogu dovesti. Pitamo se da li ljudi za reciklažno dvorište nisu čuli, možda račune nisu platili, ili im je , ovako bez naknade jednostavnije smeće u šumi ostaviti? S obzirom na ono što se uz puteljke nalazi, čini mi se da siromašni nisu(materijalno).
Siromaštvo duha i izostanak empatije prema onome što nas okružuje (lokalno i globalno) dovelo je do klimatskih promjena i svega onoga što uz njih ide.
Izašli smo iz šume. Idemo polako uz odvodni kanal hidrocentrale. Razgovaramo o nesretnim balama na samom ulazu u grad. Nadamo se da će ove jeseni( kako je naš gradonačelnik i obećao), bale početi makivati. Činjenica je da svi smeće proizvodimo, istina je da smeće (s razlogom) nitko u svojoj blizini ne želi. Pitamo se zašto se nitko ne sjeti(po uzoru na neke zemlje) povući novce iz EU fondova i smeće korisno iskoristiti.U nadi da će se u dogledno vrijeme netko i toga sjetiti, prestajemo razgovarati i šećemo u tišini.
Na svakih dvadeset, trideset metara uz obalu, ribiči su napravili klupice za ribičiju.
Vrijeme je za mali predah.
Sjedimo na obali. Nigdje čovjeka nema. Nevjerojatan mir.
Proljeće se u svojoj ljepoti paletom šarenih boja razmeće.
Sve je samo naizgled mirno. Život raste i buja. Sve se kreće.
Na cvijeću pčele i bumbari zuje. Šuštanje krila razigranih leptira.
U krošnjama ptice cvrkuću.U travi, na suncu, zrikavci zriču.
Vjetar se kroz krošnje provlači. Lišće šapuće.
Bijeli cvjetovi topole i maslačka , nježni kao mašta, lijepi kao najljepše želje,rasplesani na vjetru.
U beskraju mira, vrtlog je nemira. Simfonija zvukova. Ljepota života u nastajanju. Čarolija života i zajedništva u postojanju.
****
Danas je Dan planeta Zemlje. Zemlja nam daje , ali za nemar i neposluh, s kamatama vraća.Pazimo i čuvajmo je.
Sretan Uskrs
Mir, sreću, zdravlje i blagostanje svim ljudima želim.
Sretan Uskrs:)))) n Uskrs:)))) 20.04.2019. u 20:30 | 14 Komentara | Print | # | ^
Zaljubljeni
Malo šetnje
Malo gugutanja
17.04.2019. u 11:47 | 16 Komentara | Print | # | ^
Vrijeme je za promjene
Dok je bilo zimsko računanje vremena, za sve što nisam stigla napraviti, za prebrzo prošao dan, tjedan i mjesec, krivila sam onaj jedan nesretni sat.
Došlo je proljeće, pomaknuli smo kazaljke na satu, a ništa se promijenilo nije. Dani jednako, ako ne i brže, prolaze. Proljeće je krivo za sve.Ili možda nije?
Možda sam negdje između zimskog i ljetnog računanja vremena pokupila onu virozu....imam vremena, nigdje mi se ne žuri, što nisam uradila danas, uradit ću sutra....
Nešto pod hitno trebam mijenjati. Sigurna sam da to nisu kazaljke na satu:))))
Oznake: vrijeme
09.04.2019. u 22:58 | 7 Komentara | Print | # | ^Procvjetalo proljeće
U voćnjaku
Na livadi
U dvorištu
Na prozoru
Pogled i osmijeh
Čovjek je misaono biće. Misao je riječ. Riječi biramo. Pazimo što , koliko i kako ćemo reći. Riječi ponekad privid stvaraju.
Najveće ljubavi,razumijevanja i pripadanja , ispričane su riječima bez slova, pričama bez riječi....
Pogledima i osmjesima.
Koliko je osjećaja, toliko je pogleda i osmijeha . U njima nema laži , ni obmana. Oni su naša slika i naša istina.
U pogledu je knjiga duše perom srca ispisana.
U osmijehu slika unutarnje ljepote, kistom duše naslikana.
****
Reci mi pogledom, nacrtaj osmijehom, pokaži zagrljajem.
Oznake: pogled, osmijeh, zagrljaj
03.04.2019. u 21:10 | 8 Komentara | Print | # | ^Pismo bez adrese
Svaki drugi dan sjedim na klupi pokraj tvoje. Čekam. Kad dođeš, pogledi nam se sretnu. S osmjehom kimneš u znak pozdrava. Mirišeš ljepše od proljeća. Zajedno , svaki na svojoj klupi, gledamo kako se vraćaju lastavice. Ni ime ti neznam. Nije ni važno. Čekam da čujem tvoj glas. Na odlasku, uljudno pozdraviš.Volim te onako kako se samo voljeti može. Nježno. Bez suvišnih riječi. Pogledom i osmjehom. Znaš li ti koliko godina tako? Ja ne znam. Ne brojim.
Kad procvjetaju plavi jorgovani,prestaneš dolaziti.Kuda odlaziš? Svake godine na klupi ružu ti ostavim. Jesi li koju našla? Znaš, i kad te nema uvijek dolazim. Sjedim i čekam, mada znam da nećeš doći. Sve do jeseni.
Pojaviš se jednog dana vedra i nasmijana. Preplanula . Opet zajedno. Svaki na svojoj klupi. Gledamo jata ptica kako na jug odlaze. Znam da i ti voliš mene. Toliko toga želim....a nemam hrabrosti.Nemaš ni ti. Ubija me čežnja. A tebe?
Ako ti kažem kako sanjam tvoje poljupce, hoćeš li se uplašiti?
Ako ti kažem kako te želim zagrliti,hoćešli opet doći?
Ako ti kažem da smo licemjeri, hoćeš li se samnom složiti?
01.04.2019. u 20:23 | 13 Komentara | Print | # | ^
