Ljubav kroz riječi jedne žene

Nemam omraženih,volim sve


Nesanicu svatko od nas riješava na svoj način. Danas sam iz knjižnice posudila knjigu znakovitog naslova“Ima vrijeme za sve“. Tako je nekako i ovo, moje vrijeme za blog. Prolistam stranice, pročitam priče, poeziju,putopise ....Volim šarolikost i raznolikog napisanog. Nešto napišem, nešto od toga podijelim, ovdje s vama. Svatko ovdje ostavi djelić sebe, svojih misli, osjećaja, razmišljanja. Svatko od nas ima svoje strahove,nedoumice i dileme. Nešto od toga dijelimo, sa nečim se sami nosimo .
*****
-Nemam omraženih, volim ih sve.
Jedan je od ponuđenih odgovora u anketi bloga.
****
Kako u životu, tako i ovdje, na blogu, naučila sam.......
Život su četiri godišnja doba. Izmjenjuju se. Tiho i neprimjetno . Jedno u drugo uranjaju, zajedno sa Suncem putuju.Postoji dan i noć,svjetlost i tama. Postoji jin i jan. Dobro i loše. Postoji razumljivo i prihvatljivo, nerazumljivo i neprihvatljivo. Postoje sile svjetla i sile tame.
Negdje u tom Svemiru, na svom putovanju, malen i neprimjetan je čovjek, ljudi,sudionici Svemira, života u njemu.Svemir je Krug, Zemlja Kružnica, a Život, krug u kružnici. Ljudi, sudionici u krugu, jedna su mala točkica. Život je ciklički krug. Okreće se opet i ponovno, svaki puta u novom obliku. Gdje završava , a gdje započinje krug? Gdje završava, a gdje počinje svemir? Počinje li život rođenjem, završava li smrću?
Svjesnost postojanja postavlja pitanja. Zabrinutost prolaznosti traži odgovore.
*****
Ne znam što je mržnja. Znam što je ljubav. Ovdje ima ljudi koje razumijem, koje volim čitati i one koje čitam iako ih ne razumijem. Kako ja njih ,tako i oni mene. Ako se ne razumijemo, ne znači da se ne volimo. Ljudi smo.

Nema ljubavi bez međusobnog poštovanja i uvažavanja. I naravno ,poznavanja. Poštivaj me, ne vrijeđaj me, za ljubav ćemo se dogovoriti.

Kako je lako i jednostavno ljude voljeti , usprkos i unatoč svemu. Sa svim manama i vrlinama. Nije teško biti ono što jesmo. Čovjek s čovječnošću, ljudi s ljudskošću.Lijepa riječ, osmijeh i zagrljaj ništa ne koštaju, a liječe.

Prošlost....kao uteg vuče nas na dno.
Ne skidamo okove. Stavljamo nove. Od procjepa stvaramo ponore. Rušimo mostove. Lakše je rušiti nego graditi mostove. I prijateljstva.

Prošlost je povijest. Iz dobroga napravimo bolje. Iz lošega naučimo.... Da. Bilo je. Ne. Ne ponovilo se.
Sutra ćemo zakoračiti u budućnost. Onakvu kakvom je učinimo. Bez ponora i razdora. S mostovima razumijevanja. I prijateljstva. Samo ako to želimo.
*****
Zašto uvijek kad pričamo o ljudima i osjećajima, sve stavljamo između ljubavi i mržnje, kad toliko toga stane između jednoga i drugoga?

Oznake: ljudi, ljubav

20.11.2018. u 23:26 | 11 Komentara | Print | # | ^

Pismo tati




Okretao je pismo u ruci gledajući na stražnjoj strani adresu bez imena pošiljaoca. Tko li ga se samo sjetio nakon toliko godina? Previše je uspomena iz tog grada. S podvojenim osjećajima pismo je otvorio.....Dugo je sliku gledao. Srce mu je luđački lupalo, u ušima bubnjalo. Slova su mu pred očima titrala.... Je li moguće?
*****
Pismo ću početi riječima koje sam ti uvijek željela reći....

Dragi tata!

Ja sam tvoja kćerka Irma. Priznata , a nepoznata. Moja mama je Anka. Znam da je nisi zaboravio. Ona je bila i ostala žena koja se pamti. Često me vodila na vaše mjesto. O vašoj ljubavi pričala. Poznajem te kroz njezine riječi. Upoznala sam te sa slike u mom albumu. Jedinu sliku koju je imala , mama je u album stavila , ispod slike napisala Tata.
Ti si jedna u mom albumu Slika. Dugo godina sliku sam gledala. Preko slike prstima prelazila. Od suza i pusa slika je izblijedila. Ne poznajemo se, a ipak, stranci nismo. Tvoja krv u mojim je venama, tvoj gen, u mojim je genima.
Ne brini. Ne osuđujem te. Ne okrivljujem te. Puno toga mi je nedostajalo u djetinjstvu. Ne, materijalnog. Njega sam uvijek imala.Istina, ne previše, ali nisam ni oskudijevala. Za svaki Božić pod borom me čekao “ tvoj“ veliki šareni paket. Za svaki rođendan čestitka i poklon.Nisam trebala poklone. Često sam maštala kako me nosiš na ramenima. Pitala sam se , kako je sjediti u tatinom krilu? Kako izgleda zajednički ručak za stolom, za kojim sjede i mama i tata?Djeci koja su za tebe pitala prave bajke sam pričala .

Mama se silno trudila . Sve do trinaestog rođendana. Tog dana sve mi je ispričala. Objasnila mi je sve o polici „tvojih“ darova koje sam ljubomorno čuvala. O tebi, rekla mi je onoliko koliko si joj rekao. Onoliko koliko je znala. Bila sam povrijeđena, tužna i ljuta......na mamu , na tebe, na sebe.....na cijeli svijet. Na onaj dio života koji je bio laž.

Zašto si otišao, zašto si je trudnu ostavio, tek nedavno je saznala.,kao i ja.Slučajno.Marka sam srela u diskoteci. Plesali smo, jedno drugom se svidjeli. Za drugi dan prvi spoj smo dogovorili. Pričali smo o svemu i svačemu. Bilo je nevjerojatno koliko toga zajedničkoga imamo. Koliko istih stvari volimo. Smijali smo se kada smo vidjeli da i on i ja, na istom mjestu, znamenku na licu imamo.
- Uspomena na oca, rekao je.
-Ti barem uspomene na oca imaš, rekla sam mu. Ja imam samo jednu, u albumu sliku.
-Ovo je slika mog oca prije nego što je otišao. Čuvam je u novčaniku.

Neću ti pisati kako sam se osjećala kada sam tvoju sliku ugledala. Istu onu, ispod koje u mom albumu piše tata. Neću ti pričati kako smo se osjećali kada smo na prvom spoju upoznali....on sestru , a ja brata.
Ne moram ti reći koliko se Marko iznenadio. Nikad mu za mene jednu riječ nisi rekao.Nije da nisi imao prilike. Svako ljeto dva tjedna provodi s tobom i tvojom obitelji!? Od njega sam saznala gdje živiš. Znam da tamo imam još jednu sestru i brata. Ahmeta i Hanu.Znam da ni oni za mene ne znaju.

Sad znam zašto si otišao. Moram ti reći da si dobro postupio što si uniformu skinuo , što pušku nisi nosio, što po svom narodu nisi pucao. Malo smo se na tvoj račun i šalili.Gdje god si bio širio si ljubav.
Često se pitam, mada znam da odgovor nikad neću saznati, da li si se ikada pitao kako izgledam, jesam li sretna? Jesi li bar jednom u životu poželio vidjeti me? Jesi li se ikada pokajao zbog svega što si učinio?

Čitamo knjige,gledamo serije diveći se mašti pisca, načinu na koji je priču sa sretnim završetkom napisao. I ti i ja znamo da su priče koje život piše nešto drugačije. O nama, odnosno o tebi zavisi kako će naša priča završiti.
Zato ti šaljem svoju sliku. Znam da je nećeš čuvati u novčaniku. Znam da je ni u album nećeš staviti. Šaljem ti da je imaš, ako jednoga dana u naš grad svratiš... da me prepoznaš.
Ako ikada budeš dolazio povedi Ahmeta i Hanu. Da se vidimo. Da se upoznamo. Da jednu zajedničku fotografiju napravimo. Za nas. Za albume naše djece jednog dana. Za uspomene i sjećanja .

Prije dva tjedna sam te nazvala. Kada sam tvoj glas čula kao da sam zanijemila. Pitao si koga trebate, što želite..pitao si tko je? Ja nisam imala snage reći...

Tvoja kćerka Irma.
****
Pismo je na stol stavio, ponovno sliku uzeo i dugo gledao.Lijepa , hrabra i odvažna. Na majku.
Oživjela su sjećanja....

Tog dana čekao je Anku na njihovom mjestu. Jesen je kistom lišće pobojala. Rijeka se lijeno obalom provlačila. Jata ptica na jug se spremala. Govor mržnje i oružja su zveckala. Vrijeme je bilo Anki reći da će otići, a to da je oženjen i da sina ima ,nikad nije rekao, pa neće ni sada. Volio ju je onako mladu i nasmijanu, znao je da bi ga ostavila kada bi znala. Došla je nekako drugačija, tiha i blijeda. Stisnula se k njemu i zaplakala.

Očekivao je tisuću razloga za Ankine suze, ali onaj kojega je čuo nije. Koliko je bešćutan bio tek danas je shvatio. Sve i da nisu bila loša vremena oženiti je nije mogao. Rekao je neka se djeteta riješi dok prekasno nije, ako pak to ne želi , jedino što će dijete od njega dobiti je ime oca. Od šoka ni govoriti mogla nije..... Otišao je, ni pozdravio je nije. Nikada je nije zvao, nikada je ništa nije pitao. Čuo je da je kćerku rodila. Nikada se nije javila, nikada ništa nije tražila.

Ne postoji opravdanje za njegovo ponašanje ni onda, ni sada. Sam sebe opravdavao je starom poslovicom kako je mladost ludost. Danas je naučio da je mladost ljubav, da je za ljubav potrebna hrabrost i odgovornost. Od laži se ne bježi, istina te kad tad sustigne.
Iz pisma je zaključio da joj majka sve rekla nije. Da je znala, siguran je bio, da mu pismo nikad ne bi napisala.

Duboko je uzdahnuo, u kaput sliku i pismo stavio i doma krenuo.
Vrijeme je za istinu.









Oznake: ljudi, Osjećaji, pisma

15.11.2018. u 21:35 | 9 Komentara | Print | # | ^

Jezik i pismo

Svaki čovjek je unikat. Ne može se kopirati. Ne postoje dvije identične osobe. Čovjek je savršenstvo.Sve što je savršeno, krhko je i lomljivo. Podložno utjecajima i promjenama.

Čovjek je kao kameleon. Prilagodba društvu, zajednici i prirodi sastavni je dio opstanka. Na lenti vremena tragove svoga postojanja ostavio je čovjek, ljudi, društva, civilizacije. Svjedočanstva jednog vremena i postojanja nalazili su i nalaze oni, koji dolaze za njima.

Svaki narod ponosi se onim što na svojoj zemlji nalazi kao tragove postojanja njihovih predaka u umjetnosti, graditeljstvu i kulturi. Kulturna baština, identitet je jednog naroda. To je tema ovogodišnjeg Mjeseca knjige.

Dug je put od zapisa u kamenu i pergamentu do zapisa na papiru. Sve što je čovjek otkrio, naučio, sve je u knjige zapisao. Iz knjiga učimo. U knjige zapisujemo. Knjiga je učitelj i prijatelj. Čudesan je svijet knjige.

Život je lijep i nepredvidljiv. Idemo u korak s vremenom. Prolazimo li prebrzo kroz vrijeme, ili se stvari prebrzo mijenjaju? Vrijeme u kojem živimo određuje način življenja i postojanja. Sve je tako kako treba biti.



Kada smo zadnji put ,s puno ljubavi i vremena pismo pisali?
Jesmo li pisanje olovkom na papiru , tipkovnicom zamijenili?
Jesmo li već trag u vremenu, onima iza nas ostavili?
****
Jezik i pismo su prepoznavanje, razumijevanje i pripadnost jednom društvu, zajednici i kulturi, jednom narodu, domu i Domovini.

„Ljub’ si, rode, jezik iznad svega,
Bez njega si bez imena,
Bez djedova, bez unuka.
U pošasti, sjena puka,
Ubuduće niti sjena!“

(Rodu o jeziku...rekao je Petar Preradović)

Oznake: jezik, pismo

08.11.2018. u 19:10 | 14 Komentara | Print | # | ^

Privatnost!?

Čovječanstvo je velikim korakom zakoračilo u eru napretka u tehnici i tehnologiji. Htjeli ne htjeli, idemo u korak sa svim postignućima i dostignućima , na početku, nesvjesni svega onoga što napredak donosi. Prvo usvojimo sve ono što je dobro , a tek puno kasnije postanemo svjesni da u dobrome ima i puno lošega. Kad se dogodi,onda probamo umanjiti negativan utjecaj na život pojedinca i društva u cjelini.
****
Nedugo nakon posjeta kazalištu, na putu do doma dobijem poruku s pitanjem što mislim o predstavi i kojom ocjenom bih je ocijenila. Dobro, razmišljam kako sam možda guglala o predstavi i zaboravila. Možda se slučajno dogodilo?

Tjedan dana kasnije, predivan jesenji dan u Zagrebu. Nakon šetnje kroz šarene drvorede, odlučim sjesti na klupu u obližnjem parku. Oglasi se moj (naš)nerazdvojni pratilac, mobitel. U poruci piše kako za dvije minute autobus s tim brojem vozi u smjeru jednog dijela Zagreba. Nisam došla javnim , niti se vozila gradskim prijevozom?!
Vjerujem da u tome nije ništa čudno ni neobično u današnje vrijeme,ali..... Nisam mogla suspregnuti čudan osjećaj nelagode. Tog trenutka osjećala sam se kao Orwellov junak. Digla sam se i nastavila šetnju kroz šarene drvorede razmišljajući ...

Privatnost!?
Danas kad su svi podaci dostupni, zaštita podataka i privatnosti je na svakom koraku. Zašto štititi nešto što je , ili bi trebalo biti ,sigurno? Da li je više, lakše i brže , uvijek i bolje? Što je ostalo od naše privatnosti?
Za sada, naše misli i osjećaji.
****
Ispresijecan silnim odašiljačima i signalima,ovim svijetom, svojim životom, malen i nesiguran... korača čovjek.

Oznake: čovjeki napredak

05.11.2018. u 12:32 | 16 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< studeni, 2018 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Studeni 2019 (7)
Listopad 2019 (8)
Rujan 2019 (5)
Kolovoz 2019 (8)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (4)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (8)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (9)
Rujan 2018 (4)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (5)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (8)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (7)
Prosinac 2017 (5)
Studeni 2017 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

SPOZNAJA

Linkovi

MALE MUDROSTI

Loading