Čovječanstvo je velikim korakom zakoračilo u eru napretka u tehnici i tehnologiji. Htjeli ne htjeli, idemo u korak sa svim postignućima i dostignućima , na početku, nesvjesni svega onoga što napredak donosi. Prvo usvojimo sve ono što je dobro , a tek puno kasnije postanemo svjesni da u dobrome ima i puno lošega. Kad se dogodi,onda probamo umanjiti negativan utjecaj na život pojedinca i društva u cjelini.
****
Nedugo nakon posjeta kazalištu, na putu do doma dobijem poruku s pitanjem što mislim o predstavi i kojom ocjenom bih je ocijenila. Dobro, razmišljam kako sam možda guglala o predstavi i zaboravila. Možda se slučajno dogodilo?
Tjedan dana kasnije, predivan jesenji dan u Zagrebu. Nakon šetnje kroz šarene drvorede, odlučim sjesti na klupu u obližnjem parku. Oglasi se moj (naš)nerazdvojni pratilac, mobitel. U poruci piše kako za dvije minute autobus s tim brojem vozi u smjeru jednog dijela Zagreba. Nisam došla javnim , niti se vozila gradskim prijevozom?!
Vjerujem da u tome nije ništa čudno ni neobično u današnje vrijeme,ali..... Nisam mogla suspregnuti čudan osjećaj nelagode. Tog trenutka osjećala sam se kao Orwellov junak. Digla sam se i nastavila šetnju kroz šarene drvorede razmišljajući ...
Privatnost!?
Danas kad su svi podaci dostupni, zaštita podataka i privatnosti je na svakom koraku. Zašto štititi nešto što je , ili bi trebalo biti ,sigurno? Da li je više, lakše i brže , uvijek i bolje? Što je ostalo od naše privatnosti?
Za sada, naše misli i osjećaji.
****
Ispresijecan silnim odašiljačima i signalima,ovim svijetom, svojim životom, malen i nesiguran... korača čovjek.
Post je objavljen 05.11.2018. u 12:32 sati.