| < | studeni, 2021 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji gledaju moje fotografije te čitaju moje stihove, crtice, kratke priče i osvrte što ih ispisujem na ovim digitalnim listićima.
lat. litterula, ae, f.
1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.
Copyright © Litterula.
Objavljeni listići - osvrti, crtice, kratke priče i moji stihovi
Ajd stišaj to!
Akrobacije na motociklima
Alzheimerova demencija
Ana i Željko
Andromeda
Asistent - pomoć i podrška
Bajeri
Bakina kuhinja
Bakine škare
Beskućnici
Biovreća
bit će opet slobodna
Blockbusting
Boss od Čakovca
Božićnica
Božićno drvce
Božićno vrijeme
Božićna pšenica i Barbarine grančice
Briga o uhu i sluhu
Capraške skulpture
Cijepljenje
Crvene jabuke
Čuvari djetinjstva
Da sam ja bogataš
debeo kameni zid
Debljina prvog stupnja
Dezinfekcija ruku
Digitalizacija
Dioklecijanova palača
Disciplina
dok je još mogla hodati
dok ju je držao u naručju
Domaći putar
doma, doma se vrnuti hoču
Dragutin Gorjanović Kramberger
Drugi rujna
duge si gruntam
Emisija za selo i poljoprivredu
Frkovićev most
Gdo bu te splievil
gdo je te bil
Glazba na radiju
gle kak je divan dan
Godina željeznice
Govor mojih predaka
Gradski muzej obilježava sedamdesetu obljetnicu
Inkluzivna farma
Isus mi je svagda radost
Izlet u Krapinu
Jabuke iz trnaca StarogTate
Jankić
kad bi mogao
kad je uhvati
kad se razljuti
kako sve to uskladiti
Kamenčići
kao kapljica vode
kao nerazumno dijete
Kapeler pita
Kartica
Klara i Džoni
Klaustrofobija
komadić sam leda
Korisne životinjice
Krizanteme
Kućni prag
Kupalište na Zibelu
Kupom uzvodno
Ladva
Lastavica - ptica godine
Lea Deutsch
Lišće Frana Mažuranića
Majstor
Mali Kaptol
Maria Mitchell
Mato Celestin Medović
Matoš na klupi
Međunarodni dan osoba s invaliditetom
Mendo i Slavica
Mlijeko u prahu
Mogel mi je hmrijeti!!!
Mogla mi je kuća izgorit
Moje fotografije
Muzikologija i glazbena pedagogija
Mužar
Ne bu mi više nigdo komandijeral!!!
ne tuguj
ne, nije novac ono što ga čini sretnim
nigdo nae zna
ništa mi drugo u životu ne treba
nitko ne zna o čemu je riječ
nož mu je u srce zabola
njegove su oči izgubile boju
njegov brod ga čeka
njen brod stiže
njen vrt je bio prepun cvijeća
Njihove riječi odnosi vjetar
ona je potpuno iscrpljena
ona je preživjela
ona gleda taj divan svijet
ona grli cijeli svijet
ona je neozbiljna
ona je nezgrapna i nespretna
ona može brbljati o svemu
ona ne želi biti vječno mlada
ona ne želi
ona nikad nije imala vremena
ona se boji
ona svakog jutra ustaje u tri
ona želi biti biljka
on je jako neozbiljan momak
on je umoran
on je stvorio svoj svijet
on još uvijek čeka
on sve mora sam
on stoji na rubu
on traži svoj izgubljeni život
Oš kupit ciglu?
Oton Kučera
Pjevačica
Pjevanje na misi nije koncert
Plivanjem do zdravlja
Poezija i proza
Podgarić i Garić
Pokupski drmeš
po svemirskim prostranstvima
Pranje povrća i voća
Prelijepi Velebit
pusti otok
Rad od kuće kod kuće
Rawhide
Recikliram, kompostiram...
reci mi
Robex i Medo
Roan je slomio nogusad kad je odlučio otići
Sakupljači
Salštange ili kajzerice?
Scott Joplin
Segestika i Siscia
Serpico
Skroviti vrt
Slavimo slavno
smisao života
Stara mama
Svaki dan jedna jabuka
sve pod kontrolom
sve ću zaboraviti
Svjetski dan glasa
Svjetski dan radija
Svjetski dan štednje
Stara vrtlarica
Staramama
Stigla nam je jesen
Stolić za laptop
suza kapne na dlan
Šlauf
Šnajderica
što se dogodilo
što vidiš
tamo bi i ona biti htjela
Tko se oženio
Tlapnja njegova srca
tražim svoj izgubljeni planet
Treba imati i malo sreće
Tu je tvoj dom
u dubokoj šumi
Ue o muite arukou
U Mariji Bistrici, a ne na Bistri
UOSI SMŽ
u snažnoj erupciji
u suton
Uyimbube
Veni Creator Spiritus
Viktorovac
Vincent
Voćni jogurt
Vratimo glazbala u dječje ruke
vrijeme došašća
Vruće selo na Madagaskaru
Vuk samotnjak
Vu to vreme godišča
Zagorje ja tvoj sem sin
zagrli me
Zagrebačka uspinjača
Zaslužena mirovina
Zaštitne maske
Zaželi
Zeko i potočić
zemlja i zrak
zima se bliži
znam da me više ne voliš
znam da negdje daleko
Željeznički most
Žive jaslice
žive pod istim krovom
Zanimljivi blogovi
Agava
Aneta
AnnaBonni
Aurora
AP-Plaćenici
Bellarte
Blumi
Borut
Demetra
Dinaja
drugadva
Dvitririchi
Eh saznala
Emma
Euro
Galaksija
Geomir
Goddess Vesna
gogoo
Konobarica
Lastavica
lijemudro
Livio D.
luki
More ljubavi
Morska
mecabg
Meister Huc
modrinaneba
Nachtfresser
nema garancije
Rose
samolagano
Samosvoja
Sewen
Sjećanja
Starry Night
Taango
Teuta
U zvijezdama
Viatrix
Vjetar
Vlad
white lilith
Zemlja
|
Kad sam išla u Zagreb - neko vrijeme je to bilo najmanje jednom na mjesec - uvijek bih se malo prošetala, ili po Donjem ili po Gornjem gradu. A kad sam išla u šetnju na Gornji grad, često sam se vozila zagrebačkom uspinjačom, pa sam jednom prilikom snimila i nekoliko fotografija.  Na gradskim mrežnim stranicama čitam da zagrebačka uspinjača povezuje Donji sa Gornjim gradom svakim radnim danom, subotom, nedjeljom i praznikom od 6 i 30 do 22 sata. Polazi svakih deset minuta, a cijena jedne vožnje je 5 kuna. U slučaju potrebe putnici mogu naručiti i hitnu vožnju koja košta 25 kuna. Za vožnju zagrebačkom uspinjačom valjane su i mjesečne, godišnje, kao i pojedinačne karte ZET-a. Uspinjača ima dva vagona, svaki kapaciteta 28 putnika; to je 16 sjedećih i 12 stajaćih mjesta. Dužina kola preko odbojnika je 5640 mm, osnovni razmak 3700 mm, a težina praznih kola je 5,05 tona. Nosivost im je 2240 kg. Električni pogonski motor nalazi se u gornjoj postaji, ima snagu od 28,5 kW, napajan istosmjernom strujom napona 400 V, a radi 720 okretaja u minuti. Najveća dopuštena brzina uspinjače je 1,5 m/s, a vožnja traje 64 sekunde. Uspinjača svladava visinsku razliku od 30,5 metara na usponu od 52 posto; gornja stanica je na 156,5 m nadmorske visine, a donja na 126 m. Uspinjača je sagrađena kao kosi vijadukt od osam polukružnih otvora duljine 2,5 metra, od opeke s vapnenim mortom.  Usprkos kontinuiranom mehaničkom opterećenju, ta stara konstrukcija do današnjih dana nije pokazala znakove bilo kakvih tehničkih deformacija. Na betonskoj površini vijadukta nalaze se dva kolosjeka - na svakom se nalazi po jedan vagon - s tračnicama duljine 66 metara i širine 1200 mm. Vučno uže je promjera 22 mm. Donja stanica zagrebačke uspinjače je smještena u Tomićevoj ulici, koja izlazi na Ilicu, a gornja je stanica na Strossmayerovom šetalištu, u blizini kule Lotrščak. A tko je došao na ideju da se prihvati gradnje zagrebačke uspinjače? Bio je to osječki građevinski poduzetnik D.W. Klein koji se u Zagreb doselio sredinom osamdesetih godina 19. stoljeća. On je pod stubama u Bregovitoj, danas Tomićevoj ulici koja vodi na Gornji grad, 1888. godine počeo pratiti učestalost pješačkog prometa. Učinilo mu se da se upravo tom ulicom najviše ljudi uspinje prema Gornjem gradu, a ne primjerice Mesničkom ili Dugom, danas Radićevom ulicom. Počeo je brojiti i zapisivati broj prolaznika te je ocijenio da je pješački promet dovoljno živ da bi se na mjestu javnog stubišta mogla izraditi uspinjača po uzoru na Budimpeštu, Zürich i druge europske gradove.  Radovi na izgradnji uspinjače započeli su 6. svibnja 1889. godine, no tijekom gradnje javljale su se nepredviđene poteškoće. Prilikom prve pokusne vožnje s praznim kolima, 22. veljače 1890., glavni ležaj stroja istrgnuo se zajedno s temeljem pri čemu se kompletan stroj polomio. Dvadesetak dana kasnije, 14. ožujka 1890. obavljena je prva uspješna vožnja, uspinjača je službeno puštena u pogon 8. listopada 1890. godine, a s radom za građanstvo je počela 23. travnja 1893. godine. Kad je zagrebačka uspinjača počela s radom - bilo je to godinu dana prije konjskog tramvaja - izazvala je veliko zanimanje građana. Bila je to uspinjača na parni pogon sa strojarnicom na gornjoj postaji. Prve putničke kabine bile su razdijeljene u tri dijela. Čeoni dijelovi kabina, s pogledom na Grič ili Ilicu, bili su prvi razred, dok je sredina zbog lošijeg vidika bila drugi razred. Osim u udobnosti, bilo je razlike i u cijeni: vožnja u jednom smjeru prvim razredom stajala je tri, a drugim dva novčića.  Tijekom sljedećih godina zbog čestih kvarova na pogonskom dijelu, kada su ponekad putnici morali izaći da je poguraju, Zagrepčani su uspinjaču od milja prozvali "zapinjačom". Prema ugovoru, nakon četrdesetogodišnjega razdoblja koncesije, 1929. godine uspinjača je prešla u vlasništvo Grada Zagreba. Tehničko vodstvo i financijska uprava povjerene su Zagrebačkom električnom tramvaju, čiji djelatnici od tada brinu o njoj i moderniziraju je, a1934. godine neracionalni je parni pogon zamijenjen električnim. Sve do danas zagrebačka uspinjača je u potpunosti zadržala prvobitni vanjski izgled i građevnu konstrukciju te većinu tehničkih svojstava pa je zakonom zaštićena kao spomenik kulture. U usporedbi s ostalim žičanim željeznicama koje su namijenjene organiziranom javnom prijevozu putnika, zagrebačka uspinjača je najkraća na svijetu. Osim što je najkraća, jedna je i od najsigurnijih na svijetu: u posljednjih 130 godina nije zabilježena niti jedna nesreća ili ozljeda putnika, kojih godišnje bude oko 750 000. |