PALAČINKE
Večeras sam ispekla lijepu hrpicu palačinki. Dok su cvrčale na tavi, živo sam se prisjetila početka svibnja i priče o palačinkama koju sam podijelila s tada malobrojnim posjetiteljima. Ostalo mi je u najljepšem sjećanju kako sam ih nastavila peći u komentarima s dragom Sepijom koju sam prvu upoznala u ovim blogerskim vodama. 
Tog sam se posta prisjetila i jučer, kad sam na blogu Findingmyself pročitala post na vrlo ozbiljnu temu. Ova dva prisjećanja dovoljan su razlog da ponovo stavim taj tekst na blog umjesto teme o kojoj sam razmišljala, ali mi nikako ne polazi za rukom da je započnem.
Palačinkoljupci, nadam se da ćete u komentarima podijeliti neka svoja iskustva sa mnom i s ostalim ljubiteljima te vječne poslastice.
KAKO ISPEĆI PALAČINKE
Palačinke. Jednostavno jelo koje se može spraviti u gotovo svim uvjetima. Dovoljna je zagrijana ploča ili plamenik. I tava. Ili neka prikladna plitka posuda. Moja svekrva peče palačinke u posudi koja me podsjeća na modl za torte – bojom, visinom ruba i nagrešpanim dnom. Treba dosta ulja, nešto su deblje, ali ukusne.
Tijesto je priča za sebe. Koliko žena, toliko varijacija na temu. Moja mama peče neutralne palačinke, bez šećera. Kaže da zbog šećera lakše zagore. To je provjereno točno, no ja volim slatke palačinke i usavršila sam postupak njihovog pečenja. Ne mogu biti pretanke, nauljena tava mora biti jako i jednakomjerno zagrijana. Ako nije, prva nesretnica se ostruže, a nakon druge je obično sve O.K.
Slane radim kad ih želim nafilati mesnim ili sličnim vegetarijanskim nadjevom. Onda je poželjno u tijesto dodati malo svježeg soka od češnjaka, to daje izvrsnu aromu. Čula sam nekoliko savjeta kako da tijesto bude glatko. Može se prije pečenja izmiksati. Može se procijediti kroz veliko cjedilo za tjesteninu da ne ostane grudičasto – to je radila moja baka, a palačinke su joj bile njam, samo štos na žalost nije bio u cijeđenju za koje je saznala od neke susjede. Nikad ih više neću jesti, jer svaka žena radi drugačije palačinke, a baka, koja je umrla prošle godine, već više od desetljeća nije pekla one svoje.
Da bi bilo rahlo, u tijesto se dodaje mineralna voda, a čula sam i za malo sode bikarbone ili praška za pecivo – to nije provjereno. U nekim receptima tuku se bjelanjci i dodaju u tijesto. Ni to nisam iskušala. Brašno bi trebalo biti glatko, no ja koristim oštro koje ponekad pomiješam s glatkim – kad sam stavila samo glatko ispale su žilave. Kad sam bila mala, brata i mene čuvala je teta koja je znala napraviti palačinke tanke kao papir. Brat i ja natjecali smo se tko će ih više pojesti. Mislim da sam ih jednom pojela deset – bez nadjeva, naravno.
Sjećam se još jedne priče o palačinkama od papira. Sestrična je među prvima u obitelji nabavila teflonsku tavu, a među gostima koji su kušali njene palačinke našli su se i moji roditelji. Mama kaže da su bile dobre, ali tata je odlučno zatražio da za njega ispeče jednu ili dvije normalne, nauljene, da lakše kliznu niz grlo. O palačinkama i zgodama vezanim uz njih mogla bih pisati do sutra. Zato samo još jedna, malo ozbiljnija priča.
Često mi se događa da dok pečem palačinke u sjećanje dozovem kolegicu koju sam upoznala upravo uz palačinke. Bili smo na završnom izletu planinarske škole, na Dinari 1986. Bilo nas je mnogo. Zadnje večeri prije povratka iskusni planinari odlučili su nas guštere iznenaditi palačinkama. Iz ruksaka su izvukli svježa jaja i ostale sastojke. Još danas je vidim pred sobom kako se pomalo odsutno smiješi, zarumenjenih okruglih obraza, a u svakoj ruci pažljivo drži po jedno jaje zamotano u papir. Studirale smo na istom fakultetu i ponekad se sretale izvan planinarskih krugova. Nismo bile jako bliske, ali dovoljno da me pogodi ono što se kasnije događalo. Oboljela je od anoreksije i umrla desetak godina nakon tog izleta. Nisam bila na sprovodu, jer sam za to saznala prekasno. Pomalo paradoksalno, bez obzira na dugu i tešku bolest, zauvijek mi je ostala u sjećanju kao ljubazna osoba koja želi nahraniti gladne ljude. Odonda često stoji uz mene dok pečem palačinke – to je uzajamni, meni dragi poklon nastao iz našeg dugog, iako ne intenzivnog poznanstva.
Na kraju, moj uobičajeni recept za četveročlanu obitelj (ostane ih nekoliko i za sutradan, osobito ako se ja, predebela, suzdržim)
3 jaja
45 dag oštrog brašna
10 dag šećera
prstovet soli
2.5dl mlijeka
2.5dl mineralne vode
4 – 5 dl hladne vode
Dobar tek!
27.11.2006. u 21:26 | K | 47 | P | # | ^
hvala na receptu! :) ja volim palačinke ali samo one slane, slatke mi nisu baš visoko na ljestvici popularnosti. najdraže su mi nadjevene topljenim sirom i maslinama...
| aibreann | 27.11.2006. u 22:08
Znam ispeći super kremšnite, švarcvaldicu, tort od sira, čak i dizano tijesto napraviti...ako mi se posreći. Ali nećeš vjerovati, nikada nisam uspjela napraviti palačinke. Vječito nešto fulam...pa onda dodam još malo brašna, zgusnem smjesu i napravim žličnjake. uvaljam u šećer, i sve se pojede. A bake imaju tada primat u pečenju pačalinki....
| ledenaicy | 27.11.2006. u 22:43
Dida je lud za palačinkama.Buš zmislila neku ala "trešnjevačka"?Za prste polizat,ha?
| Sa dva prsta po tipkovnici | 27.11.2006. u 23:07
Obožavam palačinke. To mi je jedna od najdražih poslastica...
Osmijeh...| Festina lente! | 27.11.2006. u 23:45
Sjećam se da sam čitala taj post :)) Ja sam već dugo ovdje iako govorim kako sam posve slučajno ušla u ove vode... Slučaj valjda ne postoji... S latinskim nisam na ti, znam vrlo malo, ali mi smo generacija... nije se to tada učilo, zar ne?!
Dakle, fino bi mi sada sjele palačinke, ali - odoh spavati..
Laka ti noć, draga :))
PS donedavno ti na logu nije ništa pisalo, sada sam provjeravala jer se sjećam da sam to nekoliko puta kod tebe gledala (to mi je fora kad vidim što si ljudi napišu ako imaju logo, a najčešće nema ništa napisano..). A sinoć ili kada već, već sam senilna, primijetila sam da imaš tekstić.. I to kakav :)) Jako paše uz naziv bloga, još me samo zanima što ti znači adresa, ne mogu pronaći što bi to bilo.. Sad mi pada na pamet kako mi se nekoliko puta dogodilo da sam ti za adresu ukucala nadimak... Imaš puno podataka :)))
Laka ti noć :)| posoljeni zrak | 27.11.2006. u 23:47
I djeca i ja volimo palačinke. Neki dan je žena napravila i mazali smo ih domaćim džemom od šljiva. Pozdraw
| gogoo | 28.11.2006. u 01:58
draga moja, sjećam se tog vremena. mislim da smo u blog vodu skočile otprilike u isto vrijeme. ti si bila moja prva promatračica nespretnih zamaha, a ja tvoja. sjećam se da sam u to vrijeme brinula brige oko vlastite egzistencije, nastavka veze i slično, a od tebe ne samo da samo dobivala slamke spasa, već i pamentne, mudre i brižne savjete.
zanimljivo je kako su nam počeci bili isti, a kako su nam sada strane drugačije. ti si zaplivala u vode ozbiljnih tema, a ja nastojim ružičastim, vickavim naočalama obojiti svoj dio blog-vode.
no, to ne znači da mi i dalje nisi izuzetno bliska i da s nestrpljenjem ne čekam tvoj post ili komentar.
ajme, kako romantično, ihaha ;))))| mama sepia | 28.11.2006. u 08:45
ha! mislim da će cima večeras spominjat onog koji mi je dao inspiraciju za traženje palačinaka... bez brige, neću joj reći da si ti krivac... ;)
| 4pištolja | 28.11.2006. u 09:00
I ja sam sinoč pekla palačinke!!
čini se da imamo isti recept...jedino što stavim paketić vanili šećera...to da jeko fini tek i baš lijepu aromu.
nama nije ostalo ništa za drugi dan!!
lijepi pozdrav i ugodan dan ti želim| Brunhilda | 28.11.2006. u 10:24
jea! sad znam kako cu uloviti muskarca svog zivota! hvala
| majta | 28.11.2006. u 10:48
Bome ti je dobar recept. Ja ne stavljam ovaj dio: hladna voda. To mi je novi sastojak. Vrijedi pokušati. Volim palačinke onako deblje pa se kad se peče s jedne strane poslažu na ovu gornju ploške jabuka i onda se okrene da se to ispeče. To mi je najdraže. :-) Ja ti volim jesti i kod mene neme problema inače šta god da je nek se zove palačinka i ja sam tu. Tvoj post sjetio me na jedno putovanje ovog ljeta s biblijskom grupom. Čovjek od nekih 45-50 godina ostao sam s troje djece, tri sina. Supruga mu iznenada preminula. Nije inače bila bolesna, ali eto... on je brižan, birne o djeci, kuha, sve radi. Posvetio se djeci od koje samo jedan radi druga dva se školuju, jedan je još u osnovnoj. I tako.... sjedimo i pričamo. Namjerno sam ga pozvala da sjedne do mene jer mu se divim. Volim taj njegov mir, samozatajnost, pa i mudrost. Puši lulu, valjda mi je i to nekako posebno. I krenula priča žene o recpetima i tako... a kad su njega pitali za želju kaže on sve kuha i sve je super ali mu ne uspjeva napravit palačinke kako je znala supruga. I to mu je želja da netko napravi za njega palačinke. Mene je ta želja tako uveselila, rastužila u isti tren. Tako jednostavna želja: obična palačinka. Obećali su mu napraviti palačinke... nadam se da jesu.
| more nade | 28.11.2006. u 13:59
ja volim čokoladuuuuuuuuuu
gdje god odem samo žderem čokoladu
nisam ovisnik:)| zarsipozvaomene | 28.11.2006. u 14:57
Osnova za moje palacinke su polubijelo brasno (tip 850) i voda. Frendica ih zna raditi od crnog brasna. U smjesu dodam cimeta, ruma, vanilin secera, limuna, kakao praha, ponekad sojinog mlijeka i neke druge zacine. Najdrazi nadjev mi je cokolada za kuhanje rastopljena na tavi s malcice sojinog mlijeka, koju znam posuti kokosovim brasnom i/ili mljevenim orasima. I mislim da cu veceras raditi palacinke :D
| Frederika | 28.11.2006. u 15:01
ak su slatke, ja obavezno stavljam između ostalog i vanilin šećer i ulje u samu smjesu. ako radim slane pak, stavim i šećer i sol iako više soli i ispečem palačinku na jednoj strani, okrenem (četverostruki salto, zna se) i pospem malo naribanog sira i onda preklopim palačinku napola i zapečem...mmmm...
| milo djete | 28.11.2006. u 15:06
e ja ne znam baš radit tijesto za palačinke, ali znam ih peći(da, i one okrete u zraku isto) :D
...
Pa ti receptom ne mogu pomoći detaljno... ;)))| finding myself | 28.11.2006. u 15:07
Znate li tko je najverniji i najprijateljskiji posjetilac
mog bloga otkad sam ovdje? Ne znate. Reći ću Vam.
Vi. Možda bih tu napomenu trebao staviti u one
boxove sa strane. Hvala Vam na moru podrške
koje ste učinili za mene.| Vladimir Ordanić | 28.11.2006. u 15:18
Obožavam palačinke al' ih rijetko radim. Najviše volim kad ih ispeče mama, to me valjda vraća u djetinjstvo.
| champs-elysees | 28.11.2006. u 15:47
meni su najbolje kad odvojis bjelnajak i zutanjak. pa tijesto radis sam od zutanjka, doda malo cukera, malo soli, vanili cuker, pa naribas malo limunove ili narancine korice, dodas koju kap ruma... onda fino umijesis u pustis da se malcice odmmori. tada istuces tvrdi snijeg ob pola bjeljanjaka pa to kasnije umutis u tijesto..... jedini problem je kaj moras paziti da tijesto nije pregusto jer su odna palacinke mrvicu predebele.. nafilas ih s marmeladom od jagoda po mogucnosti. poslozis u protvan, zalijes slatkim vrhnje i tutnes u pecnicu dna cca 150-170 da vrhnje napravi koricu....
| suncek | 28.11.2006. u 15:48
Ja obožavam palačinke...baš sam u nnedjelju bila u Karlovcu i tamo smo u slastičarnici "Slatki centar" jeli ukusne palačinke s čokoladom...mljac!!!! (za nekoliko dana na mom blogu)
| barbara | 28.11.2006. u 17:23
Moje pišulje priznaju samo palačinke s Nutellom. Petak je naš dan za palačinke, otkako traje Big Brother. Kad dođem s posla navečer, taman se zahuktava atmosfera, pripremam tijesto. Stavim samo jedno jaje. Brašno većinom oštro, ili ga pomiješam s glatkim. I mineralka, naravno, ali ne obična voda. Ah, sto žena... Obožavam i zapečene palačinke sa sirom, moja mama ih radi najbolje...
| Pjesma o jednoj mladosti | 28.11.2006. u 17:40
ej ful mi se sviđa ovaj tvoj post a kako bi meni napisala jedan dobar recept za slane palačinke s nekim dobrim nadjevom.....
hvala unaprijed..!
RI| ..2cimerice.. | 28.11.2006. u 18:33
lol nemrem vjerovat, fora si ovo opisala... tnx. većž neko vrijeme žicam ekipu, starcima se neda, a kad im se i da neda se meni, hehe da se naučim radit palačinke... niš moram probat ovaj tvoj recept već mi sad sline cure, mogo bi se nabrijat za rad na peći... :))
| scarred heart | 28.11.2006. u 18:52
Sve stoji, osim jednog... Naime, iz iskustva pečenja palačinki (ako sam prisutan, ja ih radim, ma gdje god bili) palačinke je BOLJE raditi s glatkim brašnom...
Mljac!!
Pozdrav,
Sjena| cuzamen | 28.11.2006. u 18:53
..ja sam jutros pekla uštipke... po našem hercegovačkom receptu...
| SONATA O LJUBAVI | 28.11.2006. u 19:18
Ja sam stručnjak za pečenje palačinki, pitaj...uh, umalo da mi ne izleti...pozdrav!
| misko | 28.11.2006. u 19:18
obožavam peći kolače, i mrzim peći palačinke. a najviše ih volim jesti :)). u mojoj obitelji taj je zadatak preuzeo sin (14,5 god.) i baš mu hvala. sjećam se dviju anegdota s palačinkama: jedna je kad je moja sestrična umjesto brašna uzela gips i mijesila palačinke:)))) a druga je kad sam kao studentica palačinke pekla na čarliju umjesto na ulju - dok mi nije zamirisao limun :)))) . ajme, još bi mogla pisati koliko ćeš...između ostalog iznenađenje mi je Dinara!!! otkud ti na dinari? i ja sam planinarila tim krajem :)) bolje rečeno, to je nekako moj kraj (bio):)) pusa i pozdrav
| u ime... | 28.11.2006. u 19:43
Antitalent za kuhanje, kolače, pa i palačinke-to sam ja.
| Majstorica s mora | 28.11.2006. u 20:07
Obozavam peci palacinke... ali one klasicne s puno nutelle ili sladoleda :) Moje ih drustvo obozava
| ...p...u...p...p...y... | 28.11.2006. u 20:45
proradio je blog, komentari idu...i evo, ovako nekako i ja pecem palacinke...bez mineralne ne ide, jer onda budu rahle, mekane...mmmmm....vidis, svi se sjetimo nekoga kad pecemo palacinke...Ja jedne drage osobe, starice, koja me uvijek docekala sa palacinkama, kad god sam joj dosla u posjetu... Eto, bila je nastavnica Hrvatskog jezika, ali meni i bratu, uvijek je pekla palacinke, nikoga svog nije imala, ali je uzivala da ih pravi za nas...liejpu i ugodnu vecer ti zelim..
| mirisdunje | 29.11.2006. u 20:09
Moji vole papati, pa što ću, nego s vremena na vrijeme okenuti petnaestak komada. Inače, najbolje su mi punjene mljevenim i gljivama, ili šunkom i sirom, samo što su masne, pa nemreš pojesti brdo, a i posla preko glave!:)
| atlantida | 29.11.2006. u 20:44
Palačinke? Uvijek! Daaa!... velike, male, tanje, deblje, slane, slatke, pohane, zapečene ... (kao neobične ideje za punjenje dodajem ... pirjane jabuke s cimetom... puding od limuna ukuhan u bijelom vinu, ... ( sastojke za tijesto nikada ne mjerim, od toga koliko količinski želim dobiti gotovog tijesta ovisi i količina ostalih sastojaka i sve dodajem odoka...)
Pozdrav ti šaljem ...| melody | 29.11.2006. u 21:12
oboooooooožavam palačinke, to je čak jedno od rijetkih jela koje sam pripremam :-)
| MT mafija | 30.11.2006. u 16:51
Moja žena ih radi bez jaja...
| jelenko | 30.11.2006. u 17:37
Obožavam palačinke. Kao mala san bila opsjednuta njima i mogla san ih pojest već tada jedno 10ak. Nisam ih dugo jela sad. Nedostatak vremena, I guess.
Imam masu anegdota vezanih za palačinke. Volim ih jest, a volim ih i peć. Kad je prazan stan i ekipa dođe - palačinke su mi pod obavezno. Sitin se svih dana u bivšem stanu, sitin se kako san na moru se kladila s jednim prijateljem tko će pojest više komada. Da, dobila san ga. pojela san 18 palačinki s marmeladom. (Poslije sam skoro povratila, al vridilo je.)
Btw, sastojci su nam slični. Samo ja koristim glatko brašno i stavim manje vode/više mlijeka. I da, jako često dodam vanilin šečer.
Pozdravljam.| taste the rainbow. | 30.11.2006. u 17:42
A ja na dijeti,a palačinke na tvom tanjuru..Uf,uf.)))
| ANONIMAC | 30.11.2006. u 19:16
a znaš ti ono... sve se može kad se hoće... :)))
| finding myself | 30.11.2006. u 19:29
........dobro veće.........ma šta su palaćinke prema blogu......
| katrida | 30.11.2006. u 21:08
Kak si mi
| 5@k XIII. | 30.11.2006. u 21:43
Evo nas, među prvima što pohrliše radosno na kopno
novog blogosvijeta. Što ćemo dijeliti, otkriti, sazdati
i uzvisiti u svojim srcima? Nadam se iskrenost, dobrotu,
Ljubav. Hvala Vam što ste ovdje moj uzor plemenitosti.| Vladimir Ordanić | 30.11.2006. u 21:45
samo pozdrav i zahvalu ostavljam!
| Irida | 30.11.2006. u 22:13
Napokon je sve proradilo. Šaljem ti milujun pozdrava. :))))))))))))))))))))))))))))))
Osmijeh...| Festina lente! | 30.11.2006. u 22:38
U mene doma svi prigaju palaćinke i to dobro rade,djeca su ih počela radit još dok su bili mali ali nadjev je isključivo nutela,gospoda neće mermeladu.Gusta me ovaj post.
| slatko grko | 30.11.2006. u 23:10
Ja obožavam palačinke s nutellom!Ili kuhanom čokoladom...
| lookinforsoul | 02.12.2006. u 01:10
Kako moj dragi peče palačinke... njammm.... ali ipak ja napravim tijesto ;))
| idesbeba | 02.12.2006. u 01:55
..mmm..ja sam supermajstor za palačinke (znam da samohvala nije pristojna, ali ne mogu odoliti..:)))..jaja, brašno, svejedno jel glatko ili oštro, mlijeko, malkoc soli, malkoc šećera i ništa drugo..čak ni omjer nije previše bitan, radim ih napamet, odoka..:))..bitno - jaja, sol i šećer izmiješati (tolko da se malo poveže), dodati malkoc mlijeka (žlicu-dvije), onda puno brašna..izmiješati gusto, da se jedva miješa - to otklanja grudice..:))..tada uliti mlijeko da bude rijetko i izmiješati..sve u desetak okreta kuhače (nikakav mikser)..obavezno odstajati oko pola sata, tijesto se tada malo zgusne (može se još razrijediti po potrebi i želji)..stajanje je garancija prhkosti bez praška, mineralne vode i bilo čega drugog i garancija da se neće zaljepiti kod pečenja..može čak i bez ulja u teflonki, iako meni palačinke bez ulja nisu palačinke..:)))..način pripreme naslijedila sam od bake, savršen je i brz..:))..pusa*
| plejadablue | 03.12.2006. u 13:50
slažem se s tvojom recepturom, malo mineralne pri kraju je itekako važno! žao mi je tvoje prijateljice koja je podlegla anoreksiji. tu bolest nikako ne mogu shvatiti. ne znam što se to dogodi u čovjekovoj glavi kad rigorozno prestane jesti, ali znam da je današnje društvo zbog estetskog imperativa mršavosti jedan od najvećih krivaca za ovaj prehrambeni poremećaj!
| brlje | 13.12.2006. u 08:33
