Marketing
PALAČINKE
Večeras sam ispekla lijepu hrpicu palačinki. Dok su cvrčale na tavi, živo sam se prisjetila početka svibnja i priče o palačinkama koju sam podijelila s tada malobrojnim posjetiteljima. Ostalo mi je u najljepšem sjećanju kako sam ih nastavila peći u komentarima s dragom Sepijom koju sam prvu upoznala u ovim blogerskim vodama. 
Tog sam se posta prisjetila i jučer, kad sam na blogu Findingmyself pročitala post na vrlo ozbiljnu temu. Ova dva prisjećanja dovoljan su razlog da ponovo stavim taj tekst na blog umjesto teme o kojoj sam razmišljala, ali mi nikako ne polazi za rukom da je započnem.
Palačinkoljupci, nadam se da ćete u komentarima podijeliti neka svoja iskustva sa mnom i s ostalim ljubiteljima te vječne poslastice.
KAKO ISPEĆI PALAČINKE
Palačinke. Jednostavno jelo koje se može spraviti u gotovo svim uvjetima. Dovoljna je zagrijana ploča ili plamenik. I tava. Ili neka prikladna plitka posuda. Moja svekrva peče palačinke u posudi koja me podsjeća na modl za torte – bojom, visinom ruba i nagrešpanim dnom. Treba dosta ulja, nešto su deblje, ali ukusne.
Tijesto je priča za sebe. Koliko žena, toliko varijacija na temu. Moja mama peče neutralne palačinke, bez šećera. Kaže da zbog šećera lakše zagore. To je provjereno točno, no ja volim slatke palačinke i usavršila sam postupak njihovog pečenja. Ne mogu biti pretanke, nauljena tava mora biti jako i jednakomjerno zagrijana. Ako nije, prva nesretnica se ostruže, a nakon druge je obično sve O.K.
Slane radim kad ih želim nafilati mesnim ili sličnim vegetarijanskim nadjevom. Onda je poželjno u tijesto dodati malo svježeg soka od češnjaka, to daje izvrsnu aromu. Čula sam nekoliko savjeta kako da tijesto bude glatko. Može se prije pečenja izmiksati. Može se procijediti kroz veliko cjedilo za tjesteninu da ne ostane grudičasto – to je radila moja baka, a palačinke su joj bile njam, samo štos na žalost nije bio u cijeđenju za koje je saznala od neke susjede. Nikad ih više neću jesti, jer svaka žena radi drugačije palačinke, a baka, koja je umrla prošle godine, već više od desetljeća nije pekla one svoje.
Da bi bilo rahlo, u tijesto se dodaje mineralna voda, a čula sam i za malo sode bikarbone ili praška za pecivo – to nije provjereno. U nekim receptima tuku se bjelanjci i dodaju u tijesto. Ni to nisam iskušala. Brašno bi trebalo biti glatko, no ja koristim oštro koje ponekad pomiješam s glatkim – kad sam stavila samo glatko ispale su žilave. Kad sam bila mala, brata i mene čuvala je teta koja je znala napraviti palačinke tanke kao papir. Brat i ja natjecali smo se tko će ih više pojesti. Mislim da sam ih jednom pojela deset – bez nadjeva, naravno.
Sjećam se još jedne priče o palačinkama od papira. Sestrična je među prvima u obitelji nabavila teflonsku tavu, a među gostima koji su kušali njene palačinke našli su se i moji roditelji. Mama kaže da su bile dobre, ali tata je odlučno zatražio da za njega ispeče jednu ili dvije normalne, nauljene, da lakše kliznu niz grlo. O palačinkama i zgodama vezanim uz njih mogla bih pisati do sutra. Zato samo još jedna, malo ozbiljnija priča.
Često mi se događa da dok pečem palačinke u sjećanje dozovem kolegicu koju sam upoznala upravo uz palačinke. Bili smo na završnom izletu planinarske škole, na Dinari 1986. Bilo nas je mnogo. Zadnje večeri prije povratka iskusni planinari odlučili su nas guštere iznenaditi palačinkama. Iz ruksaka su izvukli svježa jaja i ostale sastojke. Još danas je vidim pred sobom kako se pomalo odsutno smiješi, zarumenjenih okruglih obraza, a u svakoj ruci pažljivo drži po jedno jaje zamotano u papir. Studirale smo na istom fakultetu i ponekad se sretale izvan planinarskih krugova. Nismo bile jako bliske, ali dovoljno da me pogodi ono što se kasnije događalo. Oboljela je od anoreksije i umrla desetak godina nakon tog izleta. Nisam bila na sprovodu, jer sam za to saznala prekasno. Pomalo paradoksalno, bez obzira na dugu i tešku bolest, zauvijek mi je ostala u sjećanju kao ljubazna osoba koja želi nahraniti gladne ljude. Odonda često stoji uz mene dok pečem palačinke – to je uzajamni, meni dragi poklon nastao iz našeg dugog, iako ne intenzivnog poznanstva.
Na kraju, moj uobičajeni recept za četveročlanu obitelj (ostane ih nekoliko i za sutradan, osobito ako se ja, predebela, suzdržim)
3 jaja
45 dag oštrog brašna
10 dag šećera
prstovet soli
2.5dl mlijeka
2.5dl mineralne vode
4 – 5 dl hladne vode
Dobar tek!
Post je objavljen 27.11.2006. u 21:26 sati.