Moja mama/o koroni (jebiga, kad se mora)

Moja draga majka
je lik kakvog se rijetko sreće
odrasla iz nevolje gubitka oba roditelja
u osobu koja je nezaustavljivi tenk
britkog uma i otporna na sve i sva.

Moja mama, međutim
ima i poneku manu,
jedne sam se sjetila baš ovih dana,
u jeku rasprava i paljenja žestokih emocija
spram cijepljenja i općenito, različitosti u razmišljanjima
i poimanjima što je kakvo
što je što
što je dobro
što treba zaobići...

Uglavnom,
ta moja famozna mama,
ona je osoba podignuta u strogom i živom katoličkom duhu,
pa smo tako podizani i mi, njezina djeca.

Okej, dalje.

Ona je razvila jednu crtu
u tom svojem samoodržavajućem modusu življenja na kojeg je bila primorana situacijom,
da se drži svojih uvjerenja
te da druga mišljenja
drugačija od njenih i proizašla iz tuđih doživljaja
jednostavno a bome i doslovno -ne može čuti.

Znala mi se,
usred nekog mog razgovora,
kad nije više imala kontraargumenata
pred nosom okrenuti na peti
i jednostavno odbaciti sve što je čula iz mojih usta.
Otići kao da se ništa nije događalo
i kao da ništa nije bilo rečeno
u trenucima prije.


Prvo me to vrijeđalo.

Ne, točnije, dok sam bila dijete,
mislila sam da samnom nešto nije u redu,
kad neke stvari želim spominjati
koje se očito ne smiju i valjda ne trebaju spomenuti.
Poslije sam shvatila da je to tako
i prihvatila sam u sebi činjenicu
da ja svojoj maci
i svojim roditeljima
jednostavno u lice i u oči ih gledajući lažem,
bez grižnje savijesti.

Jer, brojne stvari oni jednostavno nisu mogli čuti.

Ali, majka je navedena kao primjer,
upravo radi te njezine doslovno fizičke geste okreta na peti
i odlaska iz komunikacije.

Moj dragi muž,
koji iskreno budi rečeno nije bio najpoželjniji suprug za ičiju kćer
-kako god ona bila prilično crnjikava ofca obitelji-
sa propalim brakom iza sebe i troje djece
od kojih je jedno invalid
ma noćna mora svakog roditelja kad mu se kćer udaje
ukratko taj moj muž je ponekad silno išao mojoj mami na živce
jer, ona je osoba koja je teško čula išta protiv drage nam države,
a on je slobodno izražavao stvari koje bi ga živcirale u društvu,
dakle, problematičan na sve strane :)))) moj divni muž ,
iako su stvari na kraju tako izgledale
da bi on na bilo koje moje ili tuđe rogoborenje protiv mame
govorio zaozbiljno
'ne dam ja protiv svoje Zdravkice'
uglavnom,
taj i takav muž
i njihove smiješne
(naročito SADA kada ga nema smiješne i besmislene
i kada bi sve nesuglasice ovog svijeta zajedno
bile poželjnije nego da ga nema)
rasprave
oko toga što je trulo u državi Danskoj
su polučivale mnogo tih okretanja na peti,
i jednostavno neslušanje što ti druga strana ima za reći.

Potpuno isti princip djelovanja
ili jako sličan, ne hvatajte me za nijanse u riječima,
primjećujem u cijeloj ovoj uskuhanosti oko cijepljenja i korone,
te događaja u društvu vezanih uz to.

Ponovit ću moje stajalište po tom pitanju,
ali ću (najbitnije!) objasniti pozadinu svoga mišljenja,
te ću konstatirati da se već ponavljam, svjesno.
I to zato, što sam do dana današnjega,
na TO svoje stajalište objašnjeno pozadinom razmišljanja
dobivala točno i jedino okret na peti
i totalni dismiss kao osoba.





Odbijam se cijepiti jer je jasno objašnjeno svakome tko sluša vijesti
da je cjepivo eksperimentalno, njegovo testiranje, kaj se Pfeizera tiče,
će biti gotovo 2024 (mislim),
te ću tada revidirati svoja mišljenja po tom pitanju.
Najvažniju ulogu u ovoj odluci
igra činjenica da sam iz prvog reda gledala
i na svojoj koži osjetila
(kroz sebe/supruga/dijete, obitelj, prijatelje)
modus operandi suvremene alopatske medicine.
Njihov način pokušaja rješavanja stvari 'manjim zlom'
i idejom 'više je bolje, pa kom opanci kom obojci'
neću dopustiti dva puta na svojoj obitelji.
I jednom je bilo i užasno previše i užasno pogrešno.
Nepopravljivo.





*************





Nadalje, još dvije tri stvari koje su predbacivane
onima koji misle poput mene ovdje na blogu;
prepoznat će se točno oni koji su to pitali, pa je nepotrebno da ih navodim,
k tome , moram naglasiti da JA NIKOME OD NJIH NIŠTA NE ZAMJERAM,
niti ikome koji drugačije misli ili postupa od mene,
sve ih jednako volim,
i nadam se da ćemo, ma kakvi naši postupci bili,
svi i dalje imati što bolje zdravlje
te da ćemo živjeti dugo i dobro,
unatoč svim ovim teškoćama u kojima se nalazimo.






'Magnetići'
vidjela sam brojna videa, zaista PUNO ljudi kako im se magnetići primaju na mjesto cijepljenja.
Ne, ne razbijam glavu magnetima u cjepivu i sličnim pizdarijama,
no bilo bi mi normalno da ako toliko ljudi pokazuje taj fenomen,
netko objektivan i stručan to promotri i objasni, na opću radost svih nas.
Jasno glasno, javno i to.
Bez objašnjenja u stilu 'to je tako jer tako kažemo'.

Jako je problematično što se razjašnjenje tog fenomena nije dogodilo.





'Pijete tablete šakom i kapom, a sad se bojite cjepiva jer je eksperimentalno'

Da, zaista , ljudi nit se paze, nit se čuvaju, uglavnom ne.
I zaista, pobožno slušaju liječnike,
a oni su ti što prepisuju lijekove šakom i kapom ko da su bomboni,
nije to do ljudi nego, ponovo, do alopatske medicine današnjeg dana,
kojoj nije zapravo do pacjenta, nego primarno do prodaje ljekova.

Ta pojava kljukanja tabletama potiče od stava današnje medicine,
u potpuno istom smislu u kojem grijeh današnje djece da su uvijek na mobitelu
polazi baš , upravo i isključivo od njihovih roditelja.

Osobno, na mene se takav upit uopće ne odnosi,
jer tko me zna, znati će da izrazito pazim što uzimam,
Zadnji antibbiotik sam popila prije više od dvadeset godina,
kod zubara trpim, osim ako nije nužno potrebno.Itd.
Pijem minimalnu količinu ljekova,
a kad to kažem svojoj doktorici,
ONA me gleda ko čudakinju,
ona je ta koja želi da pijem lijek za sve, od rođenja do smrti.
Potpuno neselektivno, i potpuno neprilagođeno individui,
ko da smo svi iste mašine, na koncu.








'Ljudi se bune da se ne zna dužina i kakvoća zaštićenosti po korona-cijepljenu ,
a cijepe se protiv gripe iako cjepivo pruža samo 40% zaštite'

Dosadašnja cjepiva su po sastavu NEUSPOREDIVA sa ovim,
i dosadašnja cjepiva, još bitnije, JESU prošla testiranja!!!







'Ljudi gube vrijeme i život na teorije zavjere'

Ako je to ono što ih zanima,
tko sam ja da ti sudim?
svatko od nas bi mogao sumirati stvari koje ne voli,
i konstatirati da ima tako puno ljudi koji gube život na to................




Ako se još kojeg vašeg pitanja sjetim,
dodati ću.



***********






Najveća mana u cijelom događaju je
nepostojanje razgovora između strana koje suprotno misle.
Kada će se vidjeti stručna rasprava u javnom prostoru,
oko svih stvari koje se predbacuju 'teoretičarima',
a ne ovo nečuveno uskraćivanje slobode govora,
tada ćemo znati da se zaista i zapravo radi na razumijevanju situacije
i pravom pokušaju zauzdavanja bolesti.

Ovako, kada se ograničenjima i mjerama trguje za ovo i ono
(npr, slobodan prelaz granice za glasanje)
tada ne mogu nego sumnjati u sve i svakoga.



I, posljedično, činiti ono što isključivo vidim nabolje za sebe i kćer,
mimo društva i mimo općeg razmišljanja,
po srcu;
ona je to što imam ja,
i ja sam to što ima ona.

To je sve i to je to.

Tko ne zna o čemu govorim,
neka bude barem toliko fer da konstatira da ne zna ,
ne poznaje to,
o čemu govorim.
Ni manje, ni više.




Live long and prosper!