Đavolja ovčica

Update zbivanja.
za sada, sunčano bez oblaka,
ako naiđe psovanje, bježte!
Jer, nikad se ne zna.

Ovako.
Otkrila sam da mi uludo prolaze dani.
Od nerada.
I od neimanja adekvatne osobe s kojom bih mogla podijeliti brige i zabrinutosti,
strahove i sne,
počelo je sa starim boljkama.
U jako blagom obliku,
ali ih poznajem.
Znam da su to zaključani strahovi.
Budim se iz dubokog sna
od straha da neću moći udahnuti, npr.
Jednostavno, iz sna skačem u sjedeći položaj,
i jedan panični trenutak
borim se za zrak.
Također,
ne mogu progutati zalogaj.
Presječe me osjećaj stisnute napetosti.
Bože, čega je sve u meni!!!
Napeta sam , u stvarim ko gazela spremna za bijeg.
nemam pojma kako da to riješim.
nemam pojma.
Izgovaram sve na glas,
ali............................................

I tako sam sebi zadala,
da bih osjećala neku produktivnost
(jer za mene pranje suđa i kuhanje nisu neke ludo zadovoljavajuće aktivnosti
koje bi donosile potpunu satisfakciju,
dapače, alaj frustriraju ponekad :D)
da uz sve tekuće dogodovštine moram svaki dan
ujutro i navečer po dio vremena raditi (ne mogu tu u detalj)
svaki dan pročitati po barem poglavlje knjige,
bilo koje knjige,
(umjesto silnog buljenja u televiziju/ine ekrane)
(iako, konačno sam uspjela vidjeti filmove
Da Vincijev kod i Anđele i demone......neloše, svakako,
barem po pitanju naglas rečenih ideja .....)
svaki dan gimnasticirati , tj. razgibavati ramena, ruke, vrat, i što god još nadođe.
Čini mi se to okej,
budemo vidjeli rezultate.
Trenutno čitam knjigu Bringers of the dawn,
od Barbare Marciniak,
i, na časnu mi riječ,
sve sam to već znala, još od djetinjstva.


................................................................................................................................




Riješena je misterija
pojedenih maćuhica na grobu.
Traje to već mjesecima,
Bila sam uvjerena da je to neki nevidljivi puž.
Pregledala sam posude s cvijećem.
Ništa.
Žao mi je,
jer ono malo što mogu učiniti
stalno biva uništeno nekim nevidljivim zubom.
A kad tamo, jučer konačno ugledam!!
Nije mi na kraj pameti bilo.
Bubamara!!!

I tako ti život ruši jednu po jednu iluziju!!









..................................................................................................................................



(Još će ispasti da nema jednoroga!)


......................................................................................................................................







Jučer smo bile u kupovini za starce.

Apoteka
DM
Konzum

u svakom dućanu
špricanje antisepticima
prije, a ponekad i poslije, nakon unošenja pina na one tipkice,
a još i u autu
za svaki slučaj
moja koža nije naviknuta na toliko govana
i na dugotrajnu izloženost kemikalijama,
koje sranje,
koji osip,
koje pečenje,
atopijske mrlje po cijelom tijelu,
jebala vas korona
(ah, znala sam da će neminovno doći do psovanja)
jebali vas vaši ljekovi
civilizacijki dosezi bez mjere i razuma.........
a dućan pun ljudi,
kao da je uskršnja misa.
Ili nijansu gore.



.........................................................................................................................................





da za sada završim mudrim riječima mojeg osobnog idola,
Kim Kardashian:
'Nude selfies till I die'