Osobni dnevni update.


Umro je stric M.
Jučer popodne.
Bliski prijatelj moje mame, još iz njezinog najranijeg djetinjstva...............
jedna od onih osoba koje se zovu 'prijatelji mojih staraca'
koji su prisutni na svim tvojim rođendanima,
poznaješ im obitelj,
prisiljavaju te da se igraš s njihovim sinovima
s kojima se godišnje vidiš taman toliko rijetko
da vam je svima tako neugodno što se morate'igrati' po naredbi
da se to nikako ne može sakriti,
pa možda, jednom, ako je dobre sreće
uspiješ uspostaviti kakvu-takvu komunikaciju
nažalost tek u trenu kad je popodne već davno prešlo u večer
i konačno idete doma :-O
Ukratko,
dosta mi je teško palo,
a naročito zato što je onkološki problem u pitanju,
i to nakon dugo vremena drugih teških bolesti i stanja..........
baš mi je žao, žao.......
Žao mi je njegove supruge,
ne znam koje je vrijeme gore za izgubiti patrnera.
Nakon 20 ili 40 godina zajedničkog života?



Sinoć smo,
prvi puta nakon potresa,
spavale ponovo u krevetu u kojem nas je zdrmalo;
ima nešto jezivo u toj našoj spavaćoj sobi,
u stvari, ne jezivo, nego drugačije,
više volim spavati u dnevnom boravku,
a sad još i taj zid u sobi
koji je nekako najčudnije od svih popucotina sitno a puno popucao,
i još i sjećanje kako je to kad te potres trese,
no ajd,
Djevojče je željelo, ja sam skupila hrabrost,
pa smo noćni odmor prebacile natrag u spavaću sobu.



Danas kuham jaja , raditi ću pisanice.
Prošle godine ništa nismo radile,
bili smo na putu u uskršnje doba,
za Urskrs smo taman bili u Pragu.
A u ovom kućnom pritvoru,
počela sam čeznuti za izradom kakvih rukotvorina,
pa sam odlučila nekoliko jaja oslikati ručno.
Nije mi se dalo bakčati sa ispuhivanjem jaja,
nego ću ih nakon dobrog, dugog kuhanja ohladiti i bojati.
Dobro se drže takve,
moji starci imaju mojih uradaka toga tipa tridesetak godina starih!
Imam neke akrilne boje,
cne i bijele tonove, još od farbanja stolčića,
i vjerojatno ću njima slikati.....
Crna i bijela, jako se veselim!!!!
Trenutno ih kuham, i još ću neko vrijeme.



Razmišljam o svojoj primarnoj obitelji.
I mama, i tata, imali su neobične živote,
i njihovi roditelji također, i njihove obitelji.
Svega je tu bilo,
mislim da bi vrijedilo zapisati to sve pomalo.
Dio po dio.
Život je tako neobičan.
Ponekad, isprepletenost aktera kroz vrijeme
i niz događaja,
zvuči kao nevjerojatan kompleksni mozaik.
Što je nevjerojatnije, veća je jasnoća neslučajnosti zbivanja i susreta.

Dobro, zasad toliko.