Moje mlade kmice čuvaju mene

Dobro.
Evo konačno malo mira, kuham kafu, pišem post.
U zadnje vrijeme, imam neki grif da okinem tipku za capslock
i onda tipkam velika slova da ni neznam.
Zato , svima isprike na koje sam vikala, a nisam htjela. :)

Jako mi je drago da su djeci organizirali nastavu,
što po online platformama,
što na tv-u.
jes da malo sustav pada ili štaveć, ponekad,
ali svakako je dobra ideja
zadržati ritam nastave i neki osjećaj obaveze,
dnevnog rasporeda, samoodgovornosti i uzajamnog pomaganja,
sve što ovakva nastava nosi sa sobom.

Mi smo na platformi Yammer,
no pratimo jučer i danas nekakvu opću nastavu,
dok su se naši osobni razredni učitelji,
neki od njih,
obratili djeci pismima podrške.
Osim što smo se smijali,
jer se inače gotovo nitko tako superljubazno
i turbopoticajno ne obraća učenicima,
pa je to bilo vrlo zabavno,
osim toga pozitivno do zabrinuća,
i naravno,
ruku na srce,
vrlo, vrlo dirljivo.
Ko da su nam svima dani odbrojani.
Valjda nisu. :))))
Mislim, jesu, naravno, ali ne još :D

Dijete je jako zadovoljno tom situacijom:
1.fiziku (neku online lekciju) je konačno shvatila , o čemu se govori,
i priznala mi da sam bila u pravu kad sam joj se klela da je osnovnoškolsko gradivo fizike
neupitnotisućupostotno lakorazumljivo za nju.
Bez sjenke sumnje.
2.oduvjek je htjela home-schooling
i sad si ga ima,
3.jako joj se dopada da je sama sebi šef i tvorac rasporeda
4.vrijeme je sve toplije,
što nema veze sa online nastavom,
ali u njenoj glavi to je nekako pod istom kapom.

Žao joj je da su otpali školski izleti
i neka vanškolska nastava,
al meni je drago, jer ću valjda dobiti povrat
nekih sedamstotinjak kuna,
što uopće nije loše.
:)))

Danas je bio sulud dan,
jučer i danas obavljam jednu kupoprodajnu akciju,
jer je to tako tempirano,
vjerojatno i recimo neodgodivo,
a danas smo ponovo doživjeli fijasko,
vidi edit tri postića urikverc,
LINK
i možda sve propadne,
možda ne,
žalibože šetanja gradam u ovo nemilo doba radi tih sranja.
Uvijek je nešto vanserijski,
tako da mi osigura buđenje u novi dan sa grčem u želucu.

Onda se dogodilo nešto vrlo čudno.

Nakon što sam napisala edit
vidi tri postića niže,
da, LINK
i nakon što je pao dogovor da danas niš od gruntovnice,
podignem pogled
(sjedeći u autu)
i vidim da je desni dio prednjeg stakla
(ispred suvozačkog mjesta)
sav zaliven nečim smeđim,
puno.
Pomislim si, hm, izgleda ko kava.
Tko bi prolio kavu po prozoru, zašto?
Koliko god špricala detrđent za stakla i brisala brisačima,
nije se dobro dalo oprati...nešto ljepljivo.hm.

I vozim dalje,
i dođem do iduće destinacije.
Izađem i obiđem auto,
i ne mogu vjerovati što vidim.
Cijela polovica krova
u mrljama krvi,
veličine medo-kovanica
a sve pocurilo na dio šoferšajbe
i dio suvozačkih vrata.
Krv!!!

E sad.
nako što sam se skoro zbljuvala,
pomislim,
ili je netko bacio kakvu mađiju na mene,
pa zalio auto kokotovom krvi,
ili je neka ranjena živina sjedila gore
i prskala, cijedila se uokolo,
i , osim toga, ja životinju nisam vidjela,
možda je mrtva pala na auto,
i otpala u vožnji
i smajli koji bljuje, također,
ili ne znam,
ne znam,
jezivo fuj, fuj, fuj,
došlo mi da auto spalim vatrom i da ga više ne dotaknem nikad.

Onda sam se pretvorila u muškarca,
rekla naglas 'koji kurac?'
'ti budeš mene'
uzela paket bebi maramica koje uvijek imam u autu,
nemre mene nikakava Korona naći nespremnu,
i sve pobrisala,
pravac garaža od staraca,
sve nasapunala sa Super10
(tko zna kaj to je, da vas vidim?)
isprala i otišla doma.


Onda me je malo bolilo grlo,
pripisujem to pranju auta u hladan dan,
pa sam sebi i djetetu natočila po pola štamprla loze.
Koja ima 120 posto alkohola,
i to onog nekog otrovnog.
Dijete to ipak nije popilo.
pa ću ja sad.


Moram ići.

Čini mi se da nisam napisala sve,
pa će zacijelo pasti i neki večernji edit.


Bajbaj za sad.