moje pjesme, moji snovi

Jučerašnji razgovori:
-Dijete moje, postoji realna mogućnost da zatvore škole.
-Haa!???? NEEEEEE!!
-Pa što biti ćemo doma skupa ,
osim ako ja ne budem imala radnu obavezu.........
-Neee,
ali ŠTO ćemo raditi zatvorene u kuću !!??
-nećemo biti zatvorene u kuću
radit ćemo u vrtu,
treba oprati sve prozore na kući
a i obećala si mi pomoći čistiti kuhinjske ormariće
-NEEEE vrt
prozori
čišćenje
ali KAKO ću se ja vidjeti s T. ?!?

E sad, kak ja to mogu znati......

Uglavnom, pomračenje na pomisao prisilnog druženja.
Čak mi je palo na pamet da svu mlađu obiteljsku djecu, njih troje sveukupno,
šibnemo kod nas zajedno u karantenu,
jer već znam da će mi ova moja krv popiti cviljenjem,
a šogorica je rekla da će se njeni pobiti
ako budu skupa zatvoreni u kući



.................................................................



Već DUGO nisam pisala.
Sanjala sam (osim što stalno sanjam V.,
doslovno, vodi se normalan život noću na Onoj strani :)))) )
ponovo rasadnik;
ovaj puta bile su to velike kao izložbene površine
sa fenomenalno posloženim sadnicama
svih vrsta bilja,
cvjetajućeg,
začinskog,
grmlja,
drveća,
za sjenu, za mrak, za sunce....
ludilo,
obezglavila sam se od sreće u snu trčeći i birajući ,
kao kad gladnog pustiš k nekom prekrasno uređenom švedskom stolu.....
samo , ovo su bile površine pokraj kojih si se mogao autom voziti, koliko je bilo ogromno,
a bogato na svakom kutku, na svakom kutku savršeno....

Pripisujem to onoj 'što se babi htilo.......'



Onda,
sanjala sam neku , kao , svoju novu duhovnu bratiju.
Bili su bazeni,
i oni neki su se kupali u njima.
Sve je bilo u plavoj boji,
atmosfera kao da smo u Modroj špilji,
(ne kao u Avivi, u običnom sportsko-rekreacionom bazenu :-P )
intimno i duboko, i bazen povezan na drugi bazen,
i tako, veliko, i mirno, i posvećena atmosfera.
Oni su plivali kao dupini,
ja još nisam niti u primisli imala
takvo plivanje,
niti ikakvo plivanje,
ali sam smjela gledati,
a nešto sam kao i snimala/fotografirala...
Sjedila sam na nekom širokom stubištu,
u nekom širokom predsoblju, kao nekog hrama, ili vile,
nešto jako prostrano,
i slušajući muziku sanjarila, bivala.
Bila sam djevojka, u haljini.
Netko glavni,
neka figura koju sam mogla samo naslutiti,
neki učitelj,
netko vrhovni,
zamolio je da mu se donese nešto
(ne sjećam se više točno,
kemijska,
ili četkica za zube).
Ja sam se sva radosna prenula iz sanjarenja,
i skočila da donesem.
Čak mi je netko rekao, ne moraš ti,
budem ja,
ti uživaš ovdje, ne moraš se ustajati,
ali sam ja svejedno potrčala,
sva sretna da mogu služiti.


.................................................


I sad, da opravdam naslov,
idu i moje pjesme:

današnji izbor
(osim što je još uvjek aktualan i jučerašnji,
predivne li pjesme)
jest:




i još