dragi dnevniče,

srijeda, 20.11.2019.

Nekako kad se dogodi
Jedna od najgorih opcija u ponudi
Izgubiš učenja kojima su te šopali
Sustav ti se resetira sam od sebe
Sve postavke su na nuli
A budale oko tebe misle
Da kad prođe vrijeme
Možeš nastaviti gdje si stao, istim putem.
E pa to tako ne ide.
Nema istog puta.
Ima , doduše, puta.
Ali nije onaj kojim želiš, no nije ti dan nikakav izbor, nema alternative.
Nema stanja, koje kad dosegneš, sve postaje ponovo dobro.
Nema tog vremena koje treba pretrpiti
Pa da se jedno jutro probudiš
Izliječen tim vremenom koje, rekoše lažljivci, liječi sve.
I sad, ništa ti nije ostalo,
Ni srama
Ni želje
Ni interesa
Ni znanja
Ni žala zbog toga
Nula.
Ne znam kako su si to zamislili stvoritelji,
Hoće li doć netko izvana,
I udijeliti ti očišćenje od ove nevolje, pomirenje, društvo i ljubav
Mimo tvog nezahtijevanja
Nekakav Spasoje?
Ili i Spasoje treba pozivnicu i tvoje dopuštenje?
Taj se bude načekao.




.....................



Noćas sam kuhala,
Pa zračila stan.
Hladnoća je strujala kroz prozore
I bilo mi je neobjašnjivo svejedno
Jednostavno hladno, neugodno i nebitno.

Ipak, u tom mraku noći,
Jedna ptica je pjevala.
Teško je reći 'pjevala'.
Reći ću radije - govorila.
I dalje priča neumorno sama sa sobom
Dok ovo pišem.
Pravi ukras noći.



<< Arhiva >>