22:00

subota, 19.10.2019.

Već danima me opsjeda misao
da je sada vrijeme da pokušam skupiti forcu
snagu
energiju
koncentraciju
pažnju,
i živjeti tako da je svaki moj potez,
svako djelo,
svaki korak,
svaka riječ prema svakom čovjeku
u svakoj interakciji
svakog trena, sata,
svakog dana,
potpuno svjesno odabrana,
promišljena,
sasvim cjeloviti izričaj mene same,
autentičan i svrhovit,
i da nikakvu drugu interakciju niti ma i jednu riječ ne puštam iz sebe
ukoliko nije sasvim svjesno odabrana, sasvim istinita ja.

Onda se uhvatim , nakon pola dana nesvjesnog , impulsivnog življenja,
i sama se sebi smijem na tako nadobudnu pomisao.
Onda zaozbiljno,pomislim, ne, osjetim, da bi bilo vrijedno pokušati.
'Tko zna kako je to u stvari'.
'Kako li je biti budan i prisutan u svakoj svojoj riječi i misli?'
I onda me opet život zgrabi, sažvače i ispljune u neki kasniji trenutak.
I tako već danima.

Ovo je jedan izraz svjesnog trenutka.
Valjda se mora doživjeti svaki separatno, svaki iznova, svaki s početkom i krajem,
a tek sa odmakom daju sliku nekog niza , neke povezanosti,
nekog ja koje je jedino isto, jedina konstanta u svim događajima, svakoj akciji, svakoj riječ.

Idem sad svjesno piti,
pohati kruh za dijete,
i slaviti što mi je
KONAČNO POČEO VIKEND.


<< Arhiva >>