Zadarski monstrumi ...

utorak, 15.10.2019.

.... i relativiziranje težine zločina nenazivanjem popa popom, a boba bobom.

Kad hrvatskog naroda primjećujem jednu opću crtu,
a ta je upravo nevjerojatno usmjeravanje pažnje na više ili manje periferne stvari
koje ih drže podalje od prodiranja u srž problema, kada se takav pojavi.
Svjesno ignoriranje onoga što je stvarni problem u cijeloj priči.
Ono što mene izrazito zabrinjava kod ovog slučaja
grupnog, cjelogodišnjeg, sistematskog mučenja, silovanja, premlaćivanja i zastrašivanja djevojke,
jest isključiva usmjerenost javnosti na greške u sudskom postupku.

Nemojte me krivo shvatiti; apsolutno je pogrešno pustiti te neljude na slobodu,
da se od doma brane i žive život kao da se ništa nije dogodilo.
Kao da tu ne postoji jedna ONA, čiji život je zauvijek izmjenjen, oštećen.


(Postoji i dobra šansa , naravno, da se sve rastegne i na koncu zataška,
kao i npr. prošloljetni zločin mladića iz sela gdje ljetujem ,
koji je pogazio i usmrtio - čini mi se - dvije djevojke,
otkada šeta slobodan,
a ovo ljeto mu tata, lokalni moćnik, već kupuje novi motor,
dakle zadržao je i vozačku dozvolu............)


Ne mogu shvatiti kako novine i članci nisu preplavljeni ispravnim nazivanjem toga djela,
a to je upravo 'monstruozni čin'.
Sve kao ono 'vršnjačko nasilje', 'zločin'....prelake su to riječi.
Ne samo da ne ukazuju na težinu slučaja
godinu dana života neke djevojke u strahu od sedmorice muškaraca,
koji je bešćutno i planski, smišljeno, svjesno, nakon prespavane noći,
opetovano siluju i premlaćuju, (dakle nisu ljudi nego POREMEĆENI MONSTRUMI)
nego i prokazuju korijen samog problema i licemjernost društva u kojem živimo.

Lanac je slab onoliko koliko je slaba njegova najslabija karika,
a država je zaostala koliko je zaostala njezina najzoastalija zabit.
Patrijarhat u dotičnoj zabiti caruje ,
a da je to tako,
pokazuju upravo svi navedeni djelovi ovoga zločina.
Naime, patrijarhat kao društvo podrazumijeva
nadmoć muške osobe nad ženskom.
Muškarac ima vrijednost, a žena manju, i to ako i onoliko
koliku postavi neki muškarac.
U tisuću i jednoj finesi u svakodnevnom životu,
koja se vrlo lako, tamo gdje nema morala,
pretvara iz finese u brutalno nasilje,
često vrlo slabo prikriveno.

Činjenica da je to trajalo godinu dana,
i da je djevojka prijavila slučaj psihologu
JER SE JE JAKO BOJALA RODITELJA,
mene stavlja u apsolutnu nevjericu.

Pa kakvi su to odnosi u obitelji
u kojoj se žensko dijete ne može požaliti roditeljima
jer ih se boji,
podrazumijeva se da krivica pada na nju !!?? :-O

'Sama si je kriva.
Naravno da nisu oni.
Vjerojatno ih je izazivala.
Gle, ona je žensko, a oni su muški, imaju potrebe.
Ona je njemu bivša cura, tko zna što je tu sve bilo, što mu je napravila, kad ju je premlatio.
Možda si je našla drugoga. (...)'


Baš me interesira hoće li se Zadar dići na noge
i stati u obranu svoje sugrađanke?
Neće, naravno.
Hoće li ljudi izaći i pljuvati na ulici za ovim gadovima, kad se usude kročiti na cestu?
Hoće li ih uslužiti u lokalnom dućanu, u kafiću,
ili će ih ignorirati, odbiti uslužiti ili slično, jer te osobe zaista i nisu osobe, i ne zaslužuje se tretirati ih kao osobe?
Neće.
Jer je to samo jedna cura, i nikom ništa.
U malom mjestu, mora da je pakleno živjeti sa stigmom silovane ženske osobe.
Čak i ona sama vjeruje u ono što su je odgojem naučili,
a to je da ne vrijedi puno, a naročito da ne vrijedi koliko vrijedi muška osoba.
Ona vjeruje da je također i dijelom , ako ne i većim dijelom, kriva za to što joj se dogodilo.
Da to nije točno, da je mislila da vrijedi, da ne zaslužuje takvu bestijalnost,
da je imala podršku u obitelji i društvu u kojem živi,
prije bi se usudila učiniti prijavu.

Čekajte.


Uopće , pomisao da se ONA (žrtva) NIJE USUDILA godinu dana učiniti prijavu
pokazuje pravi problem društva.

Njezin abnormalno visoki prag tolerancije na užas
samo prokazuje svjetonazor koji je živ oko nje i u njoj,
u nama svima.................. o jadna li nam majka.







......................................................................................................................



Neki dan moje dijete je bilo zašlatano od strane razrednog prijatelja.
Dječaci šlataju djevojčice , hvataju ih za spolne organe,
one podcikuju, mora da im se zapravo to sviđa?
To je tako normalno, i nas su šlatali, dečki oduvijek šlataju cure.

Kaj vi velite na to?

Moje dijete je odgojeno u duhu koji kaže
'Nema da te tko pipne, ukoliko to ti ne želiš.
Gotovo, nema kompromisa.'

Ona kaže ovo:
'on me je zašlatao, ogavni jedan majmun,
kaj on mene ima dirati dolje,
FUUUUUJJJ!!!,
tako sam ga ispljuskala i izlupala po glavi,
znam da ga je boljelo, ali jako mi je drago.
Bio je totalno iznenađen i uvrijeđen,
valjda on misli da me smije pipati zato kaj je muško.
Onda je počinjao sat, pa sam mu rekla da još nismo gotovi,
da ću mu poslije sata još nešto reći.
Dakle, poslije sam mu najozbiljnije i potpuno mirno rekla:
'zašlataš li me ponovo,
slomit ću ti ruku i smjesta te idem prijaviti.'

Ne vidim nikakvog drugog načina za podizanje djevojčica,
i obrane od neželjenog seksa,
na koncu i neplaniranih trudnoća,
osim podizanjem samopouzdanja djevojčicama.
Osvješćivanja da one same odlučuju što će im se dogoditi,
mogu ili ne moraju prihvatiti što im se nudi,
smiju koristiti silu ako procjene da je potrebno,
moraju inzistirati na podršci institucija i pravdi.....
Neizmjerno je bitno razvijati potpuno ravnopravni odnos u obitelji između članova svih spolova i godina.
Namjerno pišem o djevojčicama, malenim curicama, dapače,
jer to je jedina ispravna dob za takav pristup.
Poslije bi moglo biti prekasno.

Toliko je problema u obiteljima,
(na žalost i u meni najbližim, pa zaista ne mogu pisati o tom)
upravo zato što se djevojčice ne tretira kao punopravne osobe
čije opažanje svijeta, čije ideje, čije želje
jednako vrijede koliko i dječačke, ili majčine, ili očeve................
Za curice se uvijek govori koliko su sposobnije od braće,
koliko ranije sazrijevaju,
koliko su osviješćenije prema potrebama obitelji i
kolika su pomoć u kućanstvu.
Za dječake čujem samo da oni ne moraju ovo ili ono jer su ipak muški,
mora im se sve sto puta reći jer ih nije briga ni za što,
oni su tako zaigrani,
ne pada im na pamet biti samostalnima,
ako netko drugi može obaviti što umjesto njih.
Ukratko, pušta im se sve, jer su muškarci.
Zabrinuta sam u kojoj mjeri čujem takve izjave.

Govori se o ravnopravnosti,
ali svijet oko nas to konstantno opovrgava.






.........................................................................................................................................................


JEDAN OD ČLANAKA




Zanimljivi video o opažanjima transrodne osobe svijeta i žensko-muških odnosa
(aha, priznajte, i to 'žensko-muških' vam je zazvučalo čudno, kad se u stvari kaže muško-ženskih,..
.............jelte, zna se zašto, to su te finese o kojima govorim....).
On je naime dio života proveo kao muškarac, pa promijenio spol i sad živi kao žena.
Time uočava drastičnu promjenu u odnosu muškaraca prema njemu.
Ponižavajuću. Onakvu kakvu nije mogao ni zamisliti dok je bio muškarac u muškom svijetu.
Na žalost, video je na engleskom,
što će reducirati broj publike,
ali tu ne mogu puno učiniti.














<< Arhiva >>