Otkrivenje 10,1

I vidjeh drugoga jednog, snažnog anđela:
silazio s neba ogrnut oblakom,
na glavi mu duga, lice mu kao sunce, a noge kao ognjeno stupovlje;

u ruci drži otvorenu knjižicu.
I zakorači desnom nogom na more,
lijevom na zemlju
pa povika iza glasa kao kad lav riče.
I kad povika, oglasi se sedam gromova tutnjavom.

A kad se oglasi sedam gromova, htjedoh pisati,
ali začujem glas s neba: "Zapečati to što prozbori sedam gromova! Toga ne piši!"

I onaj anđeo što ga vidjeh gdje stoji na moru i zemlji,
podiže k nebu desnicu
i zakle se Živim u vijeke vjekova,
koji stvori nebo i sve što je na njemu,
zemlju i sve što je na njoj,
more i sve što je u njemu: "Neće više biti vremena!

Nego - u dane kad se oglasi sedmi anđeo, čim zatrubi,
dovršit će se otajstvo Božje kao što on to navijesti slugama svojim prorocima."

I glas što ga začuh s neba opet prozbori sa mnom:
"Idi, uzmi otvorenu knjigu iz ruke anđela što stoji na moru i na zemlji!
Pristupim k anđelu i zamolim ga da mi dade knjižicu.
A on će mi: "Uzmi je i progutaj!
Zagorčit će ti utrobu, ali će ti u ustima biti slatka kao med."

Uzeh knjižicu iz ruke anđelove i progutah je.
I bijaše mi u ustima kao med slatka, ali kad je progutah, zagorči mi utrobu.

I rečeno mi je: "Treba da ponovno prorokuješ proti pucima i narodima i kraljevima mnogim!"