100! u 23:31

četvrtak, 09.08.2018.

Sa mobitelom koji se vratio s bezuspješnog servisa, vratile su se i fotke.
Ova mi se sviđa:

Zadnjih par večeri hvata me silan umor.
Moram spavati.

Hvala na današnjem danu!




----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
EDIT:
Jutro, 10.8.
moja mama slavi 75 godina.





Dijete krenulo prema moru.
Uvijek strahujem, pa i sad.
Ili će se vratiti za pet ili za petnaest dana,
zavisi kako procijeni situaciju.
Svakih par minuta se predomisli;
ja joj velim da se ostane kupati
do prvog školskog zvona,
ali to joj je dosadno bez nas, kojima bi mogla cviliti :))
pa će radije doći prije doma
Tu je cviliti (dosađivati se) ljepše.
Pubertet nas zahvaća.
Svakih pet minuta se nafuri na bilo što što joj govorim.
Majke ti mile
da mi je samo znati na koga je tak uvredljiva :))))))))))))))
A ne dao bože da se zezam na ičiji račun,
pa da to zazvuči kao da je njezin.
:-O
Počet će, ko Sheldon, dijeliti 'strikes'.



Ne pišem novi post
jer stojedinicu treba sačuvati za nešto posebno ljepo,
Ili barem da sam dobre volje,
što nikako nisam,
ne mogu dokučiti zašto.



Danas je peta kemija u nizu, u petoj turi u nizu.
I onda gotovo, do testova i rezultata.




Veliki je problem obavljati išta po suncu,
a obavljati se mora.
Sad kad se najbolje ugrije,
morat ćemo krenuti u grad.




Nema više onog opuštenog ljeta,
kako je nekoć bilo,
da se ništa ne događa,
ništa ne radi,
samo da se broje koraci na pustoj cesti,
amo -tamo do zasićenja.



Nekako sam, u stvari, tužna.