16/7 8:34

Okej.
Dobro jutro.
:))
Sanjala sam Wow!! san.
već u stvari ponovo
opet zanimljivo sanjam,
nisam zapisivala,
ali ovaj današnji hoću.











Dva dijela;
Prvi dio.




Sjedila sam u sobi na krevetu.
Pojavio se je indijac, stari,
i rekao
da je on moj Učitelj,
do sada nisam bila u mogućnosti vidjeti ga,
iako je on bio uz mene,
a od danas ću to uvijek moći.
Nadalje,
naglasio je da sam slobodna
sve ga pitati i sve mu reći.
Da to očekuje.

To je za mene specijalna poruka,
jer, on me već zna,
pa zna i da ja uvijek imam zadršku, tajnu,
podmisao, podkritiku, podpitanje,
skriveni osjećaj,
stvari koje ne izgovaram jer mislim da me druga strana neće razumjeti.
Reći meni 'smiješ reći sve je' je
istoznačno 'prihvaćam sve', 'razumijem sve tvoje',
a to je prekrasno.
Vrh. :))
No,
tako,
ja u snu bila sam oduševljena.
Sjedila sam na jednom krevetu,
dok je on sjedio na drugom.
I tako sam ustala,
usudila se prići njegovom krevetu,
i prostrla se pred njega,
i zagrlila njegove noge,
njegova stopala
(sve po protokolu, kako bi si zamislili)
i ne znam kako da se točnije izrazim,
obožavala ih,
bila presretna.
Riječi ne mogu opisati taj naboj.
No, ipak sam i dijete svoje civilizacije,
:))
to nije bilo dosta,
morala sam ga zagrliti.
Ušla bih mu pod kožu od pustog obožavanja,
da sam to mogla.:)))
I tako sam se nekako blesavo usplazila po njemu
koji je mrtvo hladan (na moje gluposti) i nepomičan sjedio u lotosu,
i grlila ga.

Njegov miris je bio odbojan,
kao da me je namjerno spustio na zemlju njime,
bio je od drva, soli, jako opor ,
kao da nismo od iste vrste.
Odustala sam od grljenja. :))))))





Drugi dio.
Vani je bjesnila oluja,
čupala je drveća, nosila stvari zrakom,
stajali smo uz rub vrta,
kovitlac je uhvatio neku biljku,
možda smokvu,
možda trs vinove loze.
Možda ružu.
Uhvatio biljku i vitlao njome,
vrtio je ukrug dok je nije SASVIM
iščupao iz zemlje.
Užasnuto,
pohitala sam u pomoć,
da je ponovo posadim, smjesta.
Pustila sam kišobran u oluju,
razmjenila sam svoj kišobran za biljku.

Kišobran je smiješnim zvukom
'Uiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii'
odletio visoko gore na nebo, nevidljiv,
da bi mi ga oluja vratila
kao bumerang iz drugog smijera,
sasvim ogoljelog,
samo žičani kostur.


Skupljali smo odjeću po vrtu,
i smeće, poslije oluje.