Povratnici

IMA PSOVKI.
Danas sam stvarno bijedna i nikakva.
Došli smo natrag.
Bilo je svađe na putu.

Ne razumijem ljude koji se raspizde
jer im ide na živce kad si zlovoljan,
ne daju ti prostora da si umoran,
bolestan,
ili jednostavno nezadovoljan
kaj se moraš rano dić.
Pusti me na miru i odjebi u troskoku
dok se ne oporavim.
Naime, kad su oni povazdan (doslovno) zlovoljni
i nezadovoljni
baš svakim detaljem svoga života,
do te mjere da ih to razboli,
i njihova trava im nikada nije dovoljno zelena,
očekuje se od drugih da se saživljuju
sa njihovim cendranjima,
to treba suosjećati stalno,
i za najblesavije gluposti.
'Ja uvijek nosim neke krpe.'
(A u pičku materinu)
'Ja sam stvorio samo to i to u životu,
a pogle kako je tome i tome uspjelo ovo i ono.'
(Ma boli me patka).

Ne razumijem, također , one ljude
koji kad ti se nekaj neugodno nepredviđeno desi,
recimo zametnuo si novčanik,
jebiga, nisi si to živciranje htio priuštiti
ali se eto dogodilo,
dakle , oni te počinju častiti pogrdnim nazivima
poput budala, glupan i svašta još i puno gore,
umjesto da kažu
Hjej to se svakom može dogoditi,
ne brini riješit će se to,
ne sekiraj se.
Mrzim takva govna od ljudi.

One koji se ne znaju nasmijati na grešku.
Koji znaju samo pravocrtno.
One koji zauzmu prostor
i energetski izjebu svakoga do njegovih maksimalnih granica.
One koji predbacuju drugima.
Koji se rugaju drugima.
Koji misle da su duhoviti, a prosti su.



Mislila sam da sam tužna.
A u stvari sam ljuta.
Ne nisam ni ljuta.
Fuj.