zbrojim se

Dobila sam cvike jučer,
plus jedan za čitanje,
kupila sam u dmu crveno-zelene za 26-27 kuna.
baš mi se sviđa ta cijena ,
kad bi sve bilo tak jefitno.
Bit će da su dječje.
Kao što sam mislila,
familija umrlog je u strašnom stanju.
već sam viđala kako se urušava cijeli sretni sklop kad netko mlad umre.
Svi umru a ostanu živi.
Samo djeca moraju iz toga izhodati,
od njih se očekuje, ona to i učine.
Bjelko je danas na redu,
tih, miran i pomalo nedokučiv.
Misliš si jel glup ili je to nova vrsta pristojnosti.
Muž živčan.
Muž osim toga, kad smo doma ovoliko koliko smo sad,
mrzi što ja drmam po blogu.
Ja volim blog.
On bi najradije da sjedim pred tvom s njim.
Dosaaaadaaaaaaa.
Nismo na odmoru, tj uvijek se nešto radi,
tj. uvijek zapravo ima puno posla,
osim kad smo izvan ZG ,
pa jednostavno nemaš što obavljati za taj posao.
Subota je taj dan!
Jedva čekam sjesti u birtiju na obali,
dolje prljava plaža,
veliki ofucani brod izvučen iz vode strši u zrak,
trava,
vjetar,
i ja na kavi sa tri tjedna neakcije pred sobom.
Nadam se da neće biti tučnjavi i doktora ovo ljeto, nego samo NERAD.
To je taj neki zaljev za surfanje,
nadam se da ću ga bolje upoznati ovo ljeto.
I da ću uspjeti ući u kapelicu Gospe od Kuj,
taj neki mozaik je navodno cool!
Upravo sam se sjetila da ne znam gdje su autokarte od Istre.
Također, zaljevanje.
J. je obećala da će to raditi,
ali čujem da i ona nakratko možda odlazi na more!?
kaj ću sad?
Ima bogomoljki u vrtu,
već sam ih tri put noću slikala,
danju ih ne mogu naći.
Ogavne su i zanimljive.
Ljepše su mi, tj. manje gadne,
kad su smeđe i više nalik na grančicu,
nego mlade i još prozirne. Bljjjjjjjjjjjjjj. :)))
Kupine dozrijevaju pomalo,
aronija je potamnila ali ću je još pustiti na granama do poslije mora,
moram zelenjavu za sušenje pokupiti ovih dana,
eto sve tako nešto obično i prizemno u šta se pretvorio moj život.
U stvari, pa i prije je tako bilo.


Pozdravljam sve koji naiđu,
tko zna kad ću ovdje još što stići pisati.
Sutra je izmeđ' ostalog, zubar .
Držte fige.
:))