Nonota opljačkalo #No.1
Nazvalo ga, i unatoč našim upozorenjima da se ne obazire na koze koje govore 'jaaaa sam vaša majka meeee meeee' , nasjeo je na foru i promjenio operatera. O prekidu ugovora koji košta nitko ni riječi.
Jadan, u tuzi.

...............

Nonota opljačkalo #No.2
Dok je razmatrao banane i šljive, zdipilo mu torbicu sa one hodalice/guralice. SVE je uzeto, diglo lovu s bankomata, sve kartice i dokumenti, mobitel svesve , jovo nanovo. U tuzi i depri. Uf.

...............


Nisu bake ko što su bile ili kako jedna riječ može pokvariti sliku koja je njih tisuću :)

Često se u našim šetanjima kvartom sjednemo odmoriti na razvaljene klupe podno balkona i prozora staračkog doma.
Ponekad promatramo starčiće.....
Sami, tihi, odsutni, krhki. Gledamo bakice, pomalo smo sažaljeni nad njihovim (očitijim od naših) skorim odlascima i otužnom okruženju u kojem ih čekaju.Odlaske.
:D
Tako i jučer, nježna i sitna zgrbljena bakica prčka po cvijeću na balkonu.Stiže neka spremačica/pomagačica i krene dogovor oko nekih podložaka za tegle, priča o zaljevanju....
Iznenada, spremačica objema rukama podigne iznad glave veliku i dugačku teglu punu raslinja da baci pogled ispod. A bakica, koju si zamišljamo kako štrika unucima soknice i hrani mace i golubove ispali na najneočekivaniji-najprostačkiji zamislivi način
'Jebote, jes' jaka!'.
Naglasak na bote.
Ajme , nakon šoka, pale smo na pod od smijeha.
Ajme. To je bilo brutalno.
:)

Auto popravljen.
Žito požitano.

Kaže danas V. i odvali od crnohumornog smijanja da mu je sad najbolji hit 'Staying alive'.
Ajoj, moj dragi crnohumorist.
Čeg se sve ne dosjeti.

Moram zapisati:
jučerašnji susret sa Bjelkom
je prošao dobro!!!!
Čak je i on bio zadovoljan.
On je uvijek miran,
a jučer je čak pokazao zadovoljstvo nalazom!!!!
Kikiji se nastavljaju.


....



Nego šta neg je krepao auto.
Dok se voziš čuje se glasno
tktktktktktktktktktktktktktktktktktktktttktktktktktktt
Za sve je kriva ova skijaška skakaonica na kojoj stanujemo
dečki su sad na dnu
saniraju kanalizaciju
pa smo se vozili prema gore
urikverc.
To valjda nije predviđeno
kad auto ima 200 godina.


.......


Žito još moram istrijebiti, darn!!!

Kiša ljeva.
Paradajzi su se podigli na noge,
ipak, malo po malo
izgledaju dosta suvislo.
I paprike razne isto.
I paprike koje su puževi pojeli do golog
koje sam presadila u biljnu bolnicu
tj dignula na stol i presadila u još hranjiviju zemlju
puštaju osokoljene nanovo lišće
jedan paradajz me je zaprosio
ali ja sam zauzeta što se može
bilje je ove godine nekako sređeno
morat ću poslikati te neobične kombinacije u škafovima
koje zajedno tako dobro stasaju
najupečatljiviji su mi
šarena kadulja-zlatni origano-obični origano- timijan
(uz njih je niknuo i samozasijani paradajzić
koji sad ima 5cm, i ne brine ga kaj je već sedmi mjesec)
ljubičaste mini ljute papričice -limunski bosiljak-ljubičice (obične)
Crni krim paradajz i tzv. magic blue bosiljak
tamnoga lišća......
sada kiši,
ali kada dođe tri dana sunca,
mora pasti jedna ozbiljna berba.
E i thailandski bosiljak se pretvorio
u rascvjetani grm kojeg treba obrati
i osušiti za zimu.
Nadam se da ću to sustavno posnimiti.
Imam snimke vrta sasvim mladog,
i vrta jedno mjesec dana kasnije
ali nikako da sklopim filmiće
a sad će biti da će biti
još i treća snimka.
Hej, u stvari !!!!! :(((((((
NEMAM filmiće
virus ih je pojeo, zaboravila sam!!!!!
F#4%&/(=?+'98=(5"4/)=uck.
Dalje,
stvari u firmi, odlučeno je,
krenut će u rješavanje.
Tu će biti opako,
ali možda i neće.
Referentica koju smo dobili
možda bude divna žena,
dajem prednost toj mogućnosti.
Možda sve prođe kao prstom po vodi
a ne da kamenčuge bacamo sa mola.
Mula.
Haha, mula. Bože, koji jezik.
Kopat će se u dvorištu, uz cestu,
odlučeno je.
Uređuje se nešto
što već dugo čeka na uređenje.
I još nekaj zidarsko.
Jučer je bio dan d.
Najvažnija stvar, ct dignut,
sve je dobro, ima dobar smjer.
Sve je ok.
Ništa nije gotovo, ali sve je ok.
Možemo s plitkog disanja
upotrijebiti malo dublje.
Dva tjedna , pa ćemo na more.
Nadam se svemu dobrom.
Ima previše toga da bi se moglo zadržati dah.
Mora se pripustiti malo vjere u povoljne ishode,
da se može malo smanjiti
luđačka iskra u oku
i napetost.
Spustiti ramena.

I tako, ipak sam odlučila pisati.
Rastegnuta između bezvoljnosti, pokušaja stavljanja samosažaljenja, straha i drugog pod kontrolu i prepuštanja istima.
U zadnjih par dana pokazalo se svašta ,dogodile su se razne stvari jako, jako loše.
Oni koji su tvrdili da znaju - nemaju pojma, oni koji su glumili ak već ne prijatelje, onda benevolentne poslovne suradnike, oni su pokvareni, (čak su se drznuli biti) moralisti i orjentirani samo na svoj profit.
Maske su pale. Problemi su se nagomilali. Tek slijedi užas rješavanja.Kaj je najgore, sad bi trebao nastupiti godišnji, a meni se više povraća nego odmara. Kaj je još gore, evo nss ponovo kod još jednog multipliciranog stresa (koji svatko od nas progurava samo nekim čudom neraspadnut) ct-očitanje-onkolog-što će dalje biti?
Pišem ovo samo kao uspomenu na činjenicu da se sasvim sama nosim sa svim .Jedna jedina osoba me je pitala kako ja to guram, bilo je to jednom, jednom davno. Nije da očekujem ne znam što, ali majko, sestro i svi koji ste kao blizu, gdje ste vi to u stvari?
Idemo na put, nisam na popisu u busu, pitanje je gdje ću 8 sati sjediti!?
Neće mi objaviti post jer sam kao pogrešno odgovorila na pitanje, ali pitanje nije uopće postavljeno, nema onog prozorčića.......a bože.
Čekam što ima dalje.

Htjela bih naći neko sidro za prijateljicu.
Kamen, da se priveže za njega.
Da je vodena struja ne nosi tako žestoko i tako opasno.
Ili, suđeno je samo gledati sa strane?
Potrošiti srce zajedno, bez spasa?

Od života stvarno umreš.