Šezdesetisedmi, 23.6.;

bijasmo kod doktora.
Doktor je sretan,
zadovoljan nalazom.
Suzdržan,
ljubazan,
miran,
ozbiljan,
prasnuo je u smijeh kada ga je moj suprug pitao
kad može početi trčati
i dizati utege.
Ne zna on mog mužića
i činjenicu da se stalno tako
slikovito izražava...
uglavnom...
nastavak liječenja jer- lijek pomaže.
Očito mi je to više
sjedilo na plećima
nego što sam svjesna,
jer sam popodne odrapila četiri sata
spavanja u komadu.
Sad sam sva mamurna..... malo se odmorim, pa na spavanje :))


I ,da, kakvo je ovo ljeto,
ta kišurda ,sivilo i ledana???


<< Arhiva >>

Clicky