dvadeseti, jubilarni
utorak, 08.04.2014.Život je stvarno, stvarno ,stvarno nepredvidiv.
To je sad već jedna bjelodana činjenica, koje se pomalo bojim.
Pitanje glasi; što učiniti sa svim tim događajima koje nismo slutili, prizivali,a dogodili su se....
sa svime u čemu smo morali sudjelovati, a protiv svoje volje
sa svime u čemu želimo svim srcem sudjelovati, a ne možemo, ne smijemo ili ne uspijevamo
sa svim osjećajima koje ne smijemo pokazati, sa svim željama čije nepostojanje bi bilo toliko lakše od postojanja. Kako
hodati svijetom i nositi to sve u sebi? Ne izluditi pri tome? Ne imati odušak?
Otupiti? Je li to moralno opravdano, prepustiti se?
Ili ipak, staviti taj život na svoj dlan, kolikogod on ponekad bio neprihvatljiv, i voljeti ga, čak i takvog neprihvatljivog. Nositi to
svoje ja ponosno i voljeno svijetom, takvo kakvo je?
Danas je lijep dan. Šteta što sam tako umorna i što mi je tako mučno.
Poljubac tebi, Svijete!
komentiraj (9) * ispiši * #
