Čudna mi čuda!? - Pokretne stepenice

Za uspjesno prometno funkcioniranje multimilijunskog mravinjaka zvanog Tokyo potrebna je vrhunska infrastruktura, odlican planning i disciplina njegovih stanovnika. Ovo posljednje na zadivljujucoj je razini, narocito na svim javnim povrsinama na kojima ima pokretnih stepenica: na stanicama vlakova, u velikim zgradama, podzemnim prolazima i drugdje. Bez svojih pokretnih stepenica, kao ni bez svojih uljudjenih pjesaka, Tokyo ne bi bio organizirani kaos kakav jest.

Zanimljivo je da u Tokiju prilikom voznje pokretnim stepenicama vazi jedno nepisano pravilo kojeg se svi pridrzavaju, a koje glasi: stoji se na lijevoj strani, hoda se zdesna. Zelite li se samo 'voziti' stepenicama, stanite slijeva i pricekajte da stignete do vrha; zuri li vam se kao da ste u Tokiju rodjeni i odrasli, odlucnim korakom krenite u pretjecanje s desne strane. Ova jednostavna mjera svodi guzvu i kaos na minimum, bez sumnje zato sto joj je jedina alternativa jos veca guzva i kaos.







Ne drzite li se tog pravila i cinite li obrnuto, odnosno na pokretnim stepenicama stojite zdesna i hodate slijeva, vrlo je vjerojatno da ste gaijin (stranac) - ili ste iz Osake! Naime, u tom i jos nekim gradovima na zapadu Japana koji su u zemljopisnom smislu obuhvaceni pojmom Kansai (Osaka, Nara, Wakayama i neki dijelovi Kyota), vazi suprotno pravilo koristenja pokretnih stepenica. Za razliku od Tokija i regije Kanto, Kansai stoji desno i propusta lijevo! Navodno je ova praksa uvedena po uzoru na London, koji ju je Japanu predstavio 1970. godine na Svjetskoj izlozbi Osaka Expo.

Regije Kanto i Kansai medjusobno se dosta razlikuju po nacinu zivota, narjecju, prehrambenim navikama, pa cak i strujnoj frekvenciji. Pokretne stepenice cine dodatnu razliku.

U ostatku Japana stepenice se koriste na oba nacina, ovisno o lokalnim obicajima. U nedostatku opceg pravila bolje je primijeniti ono univerzalno o Rimljanima i jednostavno kopirati druge oko sebe. Samo bez guranja, molim, i odlucite se pravovremeno hocete li hodati ili stajati - tko je bio u Japanu i iz guzve izvukao zivu glavu, zna o cemu govorim.