Yokohama i brod koji ne plovi nikamo

Sto se zna o Yokohami? Da je to moderni, kozmopolitski lucki grad drugi po velicini u Japanu, smjesten zapadno od Tokija u koji se pretapa gotovo neprimjetno. 1859. godine Yokohama je bila prva japanska luka otvorena za vanjski svijet - tada je to bilo malo ribarsko selo sa svega 600 stanovnika; danas u ovom gradu zivi nesto vise od 3.5 milijuna ljudi. Grad se u svojoj povijesti dvaput dizao iz pepela: prvi put nakon razornog Kanto potresa 1923. g., drugi put nakon saveznickog bombardiranja u svibnju 1945. g. Strani utjecaji do danas su snazno prisutni u Yokohami, pocevsi od trgovine, turizma, arhitekture pa do kulture, umjetnosti, gastronomije i jos kojecega.

Oni koji su posjetili Yokohamu, zacijelo nisu zaobisli njezin cuveni Chinatown, koji je jedan od najvecih na svijetu i - tako barem tvrde u Yokohami - jedan od najboljih, s oko 500 kineskih restorana, prodavaonica hrane i razne druge robe. Nedavno sam i sama bila tamo, pa vam mogu potvrditi da su ulice pune turista u svako doba dana, zalogajnica ima na svakom koraku, zanimljivih suvenira takodjer, a kineski rucak u restoranu bio je odlican. Svakako preporucujem!



Ulaz u Chinatown u Yokohami

Yokohama je i izvrsno mjesto za soping, narocito u dijelu grada poznatom pod imenom Minato Mirai21 (japanska rijec 'mirai' znaci buducnost, pa otuda ni brojku 21 nije tesko dokuciti). Taj cu hram bozanstva komercije posjetiti, mozda, nekom drugom prilikom. Danas malo o Yokohami vidjenoj iz drugog ugla, a to je park Yamashita u luckoj zoni, s uvijek popularnim setalistem za putnike, strance i dokolicare, i s neizbjeznim galebovima.

Krenete li od Chinatowna prema luci, ubrzo cete se naci u parku Yamashita s pogledom na zaljev. Brodovi dolaze i odlaze s obliznjeg pristanista, a samo je jedan brod koji ne odlazi nikamo. Stoji usidren na molu i ne napusta ga vec desetljecima, tocnije od 1961. g. To je NYK Hikawa Maru, nekadasnje luksuzno plovilo a danas brod-muzej, svjedok jednog po mnogocemu posebnog vremena u dugoj pomorskoj povijesti Japana. Renovacija broda upravo je dovrsena prosle godine u travnju, sto znaci da sam stigla u pravi cas da omirisem boju. Usla sam na razgledavanje i na svoje se iznenadjenje ondje zadrzala nekoliko sati! Bilo je odvise zanimljivo za bilo sto drugo...






Pogled na Hikawa Maru

U doba kada je izgradjen (1930.), Hikawa Maru bio je vrhunski egzemplar luksuznog plovila za prekooceanska putovanja. Brodovi su tada jos sluzili kao iskljucivo sredstvo putovanja u udaljene zemlje, i najvece svjetske kompanije nisu stedjele truda ni novca da svojoj bogatijoj klijenteli osiguraju najvecu mogucu udobnost za vrijeme dugih plovidbi.

Usporedba s Titanicom nije pretjerana, utoliko sto je HM bio opremljen tada najsuvremenijom pogonskom tehnologijom dizel-motora (neka tehnicka poboljsanja uvedena su upravo kao pouka izvucena iz Titanicove tragedije - npr. ugradnja visokih pregrada izmedju pojedinacnih kompartimenata u utrobi broda); plovio je prema Sjedinjenim Drzavama (Seattle), a medju njegovim putnicima bilo je ljudi iz najuglednijih slojeva japanskog i americkog drustva, industrijalaca, umjetnika, pa i clanova japanske carske kuce.

Hikawa Maru vazio je kao drugo ime za luksuz na moru: s brodskim interijerom uredjenim u ljupkom stilu art deco-a (umjetnicki pokret 20-ih i 30-ih godina proslog stoljeca, u nas poznatiji kao secesija), salonima s bogatim drustvenim zivotom i najprobranijim specijalitetima brodske kuhinje koje je pripremala posluga na celu s vrhunskim francuskim kuharom, brod je ubrzo dosao na vrlo dobar glas medju domacom publikom. Mnogima je u ono vrijeme bilo pitanje prestiza iskrcati se u Americi ravno s palube Hikawa Maru.

Brod je to koji je vidio sjaj i bijedu Japana, trijumf i pad pomorske nacije.
Kratka povijest kaze ovako: Hikawa Maru od svoje izgradnje 1930. godine pa sve do pred Drugi svjetski rat plovio je na redovitoj liniji Yokohama - Seattle, putovanje koje je trajalo oko tjedan dana. Kako se priblizavao rat, japanska vlada upotrijebila je HM za evakuaciju Japanaca iz Amerike i Kanade. Samo nekoliko tjedana nakon povratka u maticnu luku u Yokohami, dogodio se napad na Pearl Harbor u prosincu 1941. koji je Japan konacno uvukao u rat s Amerikom. HM je tada preuredjen u bolnicki brod koji je nastavio ploviti pod zastavom Crvenog kriza.

Iako je za vrijeme rata brod cak triput nailazio na podvodne mine, izbjegao je veca ostecenja i uspio docekati kraj rata kao jedini preostali japanski putnicki brod. Nekoc mocna japanska flota docekala je rat kompletno porazena: uz HM preostala joj je tek sacica drugih brodova sposobnih za plovidbu. Ponovno je HM i nakon rata posluzio kao bolnicki brod kojim su se mnogi ranjeni japanski vojnici iz prekomorskih zemalja vratili u domovinu.

1951. g. HM je ponovno zaplovio na svojoj nekadasnjoj ruti do Seattlea. Njime su u Ameriku sada putovali novi ambasadori mira i medjunarodne suradnje: umjetnici, zabavljaci, studenti u razmjeni, buduci japanski nobelovci. 1960. g. brod je nakon 30 godina sluzbe i 254 transpacificke plovidbe u kojima je prevezeno vise od 25.000 putnika, konacno doplovio u zasluzenu mirovinu. Otada pa do danas, Hikawa Maru stoji usidren u pristanistu Yokohame i jedan je od sluzbeno priznatih spomenika ovog grada.


Posjetitelji mogu u setnji proci gotovo cijelim brodom: od nekadasnjih putnickih kabina prve, luksuzne i trece klase, zajednickih prostorija poput knjiznice, blagovaonice, salona i igraonice za djecu, pa sve do kapetanske kabine, kormilarnice, setalisnih paluba i, cak, strojarnice u dubokoj utrobi broda. Na brodu se prikazuje film o njegovoj povijesti, kao i izlozba starih fotografija, originalnih predmeta te pisanih dojmova nekadasnjih putnika.

Jedan od najslavnijih putnika na Hikawa Maru bio je Charlie Chaplin. Poznata americka filmska zvijezda krenula je u posjet Japanu 1932. godine ukrcavsi se na Hikawa Maru. Bilo je to nakon sto je Chaplin zavrsio snimanje filma 'City Lights'. Proculo se kako glumac jako voli japansko jelo tempura (povrce i morske plodove przene u uzarenom ulju), te je bio odusevljen kad mu je osoblje Hikawa Maru serviralo tempuru pripremljenu pred njegovim ocima - upravo onako kako je on to volio. Otada, samo je Hikawa Maru od svih ostalih brodova na liniji za Japan imao tu cast da na sljedecim putovanjima ugosti Chaplina i pred njim servira svjeze przenu tempuru.
S Chaplinom dijelim strast prema tempuri - zbog intenzivnog mirisa przenja, u pravilu je jedem negdje vani i nikad je ne spremam kod kuce! Mmmm...



Luksuzna putnicka kabina u kakvoj je mozebitno odsjedao Chaplin za vrijeme svog putovanja na Hikawa Maru. Prozori i namjestaj ukraseni su u art deco-stilu, koristilo se najfinije posudje, a kabina je imala i svoju mini-kupaonicu s kadom u zapadnjackom stilu.



Nesto manje luksuza, ali jos uvijek dovoljno udobnosti za probrane goste: kabina prve klase.



Blagovaonica u stilu 30-ih godina. Sve je u ovoj prostoriji rekonstruirano do u detalje: raspored stolova i stolica, posudje, izbor jela na meniju, cak je i plasticna verzija nekadasnjih delicija (nalik na one kakve se mogu vidjeti u izlozima japanskih restorana) poslozena na pladnjevima. Da dojam bude jos vjerniji, cijelo vrijeme iz nevidljivih zvucnika dopire zveckanje pribora i casa i priguseni razgovor nevidljivih 'putnika' - prilicno spooky, ako mene pitate!






Dok se priblizavam ovom fenomenalno izradjenom rukohvatu u stilu art deco-a, s leptiricima u zelucu ocekujem da se na vrhu stepenista pojavi nitko drugi no Leonardo DiCaprio i kao pravi kavalir povede me u razgledavanje drustvenih salona nalik onima na Titanicu!...



Uski hodnik izmedju putnickih kabina. Hvata me panika dok zamisljam kako u iste ovakve prolaze na Titanicu navire bujica ledene vode, dok siroti Leonardo i Kate par koraka dalje od mene pokusavaju spasiti goli zivot! Gdje mi bjese ona sjekira?...



Konacno vani! Ah, zar nije Kate srela svoga dragog za vrijeme setnje na ovakvoj palubi?



Ne znam kako se ovo zove. Ali nalazi se na palubi pokraj kormilarnice i izgleda vrlo slatko. I vrlo retro.



Koliko puta ste plovili brodom? A koliko puta ste bili u strojarnici u utrobi broda? Meni je bilo prvi put. Krajem prosinca ledeno je hladno.



Pogled s Hikawa Maru: s ove tocke u proslosti, prepoznatljivi skyline Yokohame cini se kao pogled u buducnost.