subota, 19.09.2020.
novo normalno?!?!?
Svaka dva tjedna, otprilike, odem na kojekake portale, onak čisto, znati što se događa (nemam TV- a već godinu i pol - moja odluka)i što je SAD " novo normalno"!
Pa ovak, pročitah, ko ima mačku, ne mora se bojat Corone, pa mi sad ni jasno, zašto traže cjepivo, zašto nosimo maske ( fuuuj, mrzim ih) kad nam mogu svima uvalit mačketinu, da je nosamo, u, neko fensi šmenci od 10 iljad kuna,torbama, a ja ,u recimo ruksaku, mog sina iz srednje škole, ( ima tom 10 godinica) koja mi je super za poso. E sad zajeb, kako bi je stavila u večernju torbicu, s " svarovskima" za teatar u koji ne idem, ferboten, u džep kožne jakne s lancima na rock koncerte koji su zabranjeni, u liječničke ordinacije, koje su btw 10 km dugačke...na ulici.
Upravo saznah da sam još po jednoj, naučno dokazanoj činjenici, rizična skupina za Coronu ( nemam bubrega, pušač sam) a sad ne smijem ni hrkat ( imam slomljen nos, štaš, bila sam dobra, pa sam ga polomila,nikad operirala, kad sam se s motorom strmospizdila u jarak, mladost bajna).
Pročitah, za Covid, svi veleumni, znanjem potkovani, stručni ( za popizdit) vele - dva su moguća scenarija - il će nestat il ćemo se svi zarazit. Volim stog Vakulu jer on NIKAD ni reko - ak je lijepo,sunčano, neće bit ružno vrijeme s kišom!!
Da Vas informiram - najnoviji simptomi Corone su umor, razdražljivost, akscioznost, blablabla, pa si mislim u pol 5 se jedva ustanem iz kreveta, ostala bi još spavat. Dragi Lastane, imam li ja taj opaki virus? Vita jela, zelen bor, čekam brzi odgovor!
Najnovije normalno je da će u jednom danu 400000 ovrha, grunut na ljude, obitelj ma živila FINA, take ko nje, niđe u svitu nema, ko i Ovršnog zakona, to je nama naša borba dala, fuj i povrać.
400000 ljudi će ostat bez posla. E da u DE 50 % cjelokupnog stanovništva nema za kruv, (800000 × 3 člana najmanje) mislim da bi " glave padale" , a kod nad " nirvana"
Inspektori su krenuli u akciju, živijo Covid, viš kak puni proračun ( a sve je bilo, il jest u stand bayu) Zanimljivo Covid se " boji" svih državnih institucija, ministarstsva, agencija, pa ih zaobilazi u širokom luku, na meti su mu samo svatovi, obiteljska druženja, uglavnom radost susreta i druženja. Neki, čudan virus, " nedruželjubiv" kad je normalan puk u pitanju.
Jutros sam suprugu, uz prvi gutljalj, toplo, gorke, utješne kave, počela pričat o influenseru, jednom geju s ustima, " nafiksanim" da može odvod odčepiti, čiji sam intetwju pročitala, ( vrlo zanimljiv) a moj muž sav zabrinut je upitao - šta jel on ima običnu gripu il Coronu?- ( eto on nikad čuo za to najnovije " novo normalno zanimanje?)
Sve u svemu, drago mi je da sam " stara", da ne moram biti političku korektna ( bemti što je to, iskreno?) i da je meni staro normalno - normalno. Drž te mi se i uživajte!
PS . Dragi moji, ne mislim da sam išta spešl, nit odabrana, al ja radim, bez prestanka ( 6 mjeseci) od početka ovog cirkusa. Više se bojim HIV- a, gljivica i bakterija iz rana, s kojima se susrećem svaki dan, neg Corone.Stojte mi, pravo, hrabro i živahno ijujuju! MRZIM MASKU, sva sam se ogušterila od nje! MRZIM jeeee!
- 20:00 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
srijeda, 16.09.2020.
ljepota je u očima promatrača, al fuck sve su mi fotke nahero ko i ja
Sorry, ne snalazim se, i umorna sam, 9 sati rada u firmi i 3 u mini jobu, pa su fotke nesavršene ko i ja! Provela sam nesavršen dan, savršeno! Uživajte!
- 21:42 -
ponedjeljak, 14.09.2020.
Žena, s maglom u kosi
Pod njenim nogama, mahovinom obraslom, sve žućom i žućom,
vjetar, lišće vrtloži, od zelene, crvene do smrtno smeđe, kao vir, kao ples, kao ponjavu šarenu, prostire!
Ona kroči, isprva, stidljivo, hodom dame, na špancir festu, da se suncu ne zamjeri, tad žestoko, ženski, kišamama prkoseći.
U njenim rukama, jabuke, šljive, radošću zriju.
Na grudima joj grožđe, moštom miri!
Oko vrata niska kukuruznog zrnja.
U kosi magla, u očima zora sve hladnija i hladnija, sve tamnija.
U nosnicama joj, miris pečenog kestenja!
Na dobro nam došla Jeseni zlatna!
( ona ne nosi masku, ona je samo žena s maglom u kosi)
- 16:04 -
subota, 12.09.2020.
ring
U desnom kutu, ringa,
moje Srce, sa smanjenim otkucajima, kapljući kap po kap, doziva reanimaciju,
u lijevom uglu, Razum moj, aneurizmom, kao bobica koja visi na stabljici, za pomoć vapi!
I stvarno ne znam, nema bistrine u tom, tek instinkt, il samodestrukcija, zašto , Ja, uvijek na ivicu, brid,ambisa, milimetar od neživota, Sebe, odlukama, dovodim!
A oduvijek (od kad je nas)
znam da pobijeditit će MI, a ne JA!
JA, je odavno, bijelu zastavu izvjesilo!
- 20:16 -
nedjelja, 06.09.2020.
Ej...bude sve OK na entu!
Cijeli se život ćutim, kao losos, plivam uzvodno, i nit ijedan slap, nit i jedna prepreka, nisu me obeshrabrile. Pokušaj prvi, pljus dole, pokušaj drugi, bliže sam cilju, pa opet pljus, pokušaj treći...jeee plivam dalje...uzvodno! Hoću li, uginut, kad dođem do odredišta....nebitno...u životu nas lososa i tako je važan samo put....ovo predivno putovanje, zvano život, čak i sad, kad mnogi misle da samo poluživotom žive!
Evo me tu, cijele tri godine, s 5 ojra i kartom u jednom smjeru..došla... I evo me tu, osigurala sam si egzistenciju, cijene me na poslu ( a ja još uvijek govorim njemački ko mađar hrvatski), upravo sam dobila promaknuće, potrgali su se moji poslodavci iznać riješenje za mene, kad sam prije dva tjedna najavila odlazak. I našli ga, ponudili mi i više nego sam tražila!
Volim Bayern, volim Minchen, kad mi je bilo najteže, njegove zelene ruke ( jer ovdje je fantastičan spoj urbanog i prirodnog) su me brižno, poput matere, dočekale, njegovu kulturu rada ( moš bit tetoviran, s pirs
inzima, s crvenom, zelenom kokoticom, ušiljenih zubiju i jezika, al ako si na dobar na poslu, keine problem), njegovu multi- kulti raznolikost ( radim u takovoj firmi, gdje nas ima bijelih, crvenih, crnih, žutih, muslimana, katolika, budista i pravoslavaca i btw jedina sam Hrvatica) , njegovu brigu za čovjeka, bilo da se radi o nerođenom djetetu, rođenom, vrtićkoj djeci, učeničkoj, srednjoškolskoj, studentima, radnicima, gerijatriji jer znaju ovi mali, plaćat će porez, ovi sposobno radni plaćaju, ovi penzići su plaćali! Minhen nema predrasuda i ja sa svojih 6 banki, njima sam taman ( bemti koja razlika jer u HR sam bila prestara za posao, premlada za mirovinu) i ove tri godine, nisam se niti jednom oćutjela strankinjom , ovdje nas smatraju " domaćima( to mogu zahvaliti generacijama Hrvata koji su ovdje radili) alienom, nepoželjnom, dapače. Tužno mi je, čak pretužno da sam se tako osjećala, u mom
rodnom gradu, u domaji. I ovdje ne trebam bit losos, mogu bit vesela ribica koja se praćaka i pliva po poznatim, bistrim vodama ( jer ovdje se zna sve, od početka, nema mijenjanja Zakona, pravilnika svaki petak)
Volim njihov pozitivni nacionalni ponos ( u trgovima, osim kole i pringlsa sve je bajersko, na svakom dostavnom kamionu piše .. mi smo bajerci i hranimo Vas bajerskom hranom., od polja do stola), volim njihov pozdrav Gruß Got, s kojim počinje svaka radio il TV emisija, volim raspela na svakom ugibalištu. Shvati ste , voliiim Bayerna!
I nisu Nijemci hladni, samo su drugačiji! Pokaži im srce, vratit će ti geltom. I možda je to moja, ev sad obznanmljena tajna, ja govorim srcem, smjehom, humorom i ...get gut!
Ps Tigi jebe mi se za Pruse ( ne znam niti jednog) i 80 % stvari je u HR bolje, osim egzdistencije. Stojte mi pravo, zdravo, " nikad ni bilo, da ni nekak bilo" ijujuju
Fotka uspod je poklon moje kolegice iz Ugande kojoj sam pomogl. Dobro je činiti dobro!
- 16:04 -
