nedjelja, 06.09.2020.
Ej...bude sve OK na entu!
Cijeli se život ćutim, kao losos, plivam uzvodno, i nit ijedan slap, nit i jedna prepreka, nisu me obeshrabrile. Pokušaj prvi, pljus dole, pokušaj drugi, bliže sam cilju, pa opet pljus, pokušaj treći...jeee plivam dalje...uzvodno! Hoću li, uginut, kad dođem do odredišta....nebitno...u životu nas lososa i tako je važan samo put....ovo predivno putovanje, zvano život, čak i sad, kad mnogi misle da samo poluživotom žive!
Evo me tu, cijele tri godine, s 5 ojra i kartom u jednom smjeru..došla... I evo me tu, osigurala sam si egzistenciju, cijene me na poslu ( a ja još uvijek govorim njemački ko mađar hrvatski), upravo sam dobila promaknuće, potrgali su se moji poslodavci iznać riješenje za mene, kad sam prije dva tjedna najavila odlazak. I našli ga, ponudili mi i više nego sam tražila!
Volim Bayern, volim Minchen, kad mi je bilo najteže, njegove zelene ruke ( jer ovdje je fantastičan spoj urbanog i prirodnog) su me brižno, poput matere, dočekale, njegovu kulturu rada ( moš bit tetoviran, s pirs
inzima, s crvenom, zelenom kokoticom, ušiljenih zubiju i jezika, al ako si na dobar na poslu, keine problem), njegovu multi- kulti raznolikost ( radim u takovoj firmi, gdje nas ima bijelih, crvenih, crnih, žutih, muslimana, katolika, budista i pravoslavaca i btw jedina sam Hrvatica) , njegovu brigu za čovjeka, bilo da se radi o nerođenom djetetu, rođenom, vrtićkoj djeci, učeničkoj, srednjoškolskoj, studentima, radnicima, gerijatriji jer znaju ovi mali, plaćat će porez, ovi sposobno radni plaćaju, ovi penzići su plaćali! Minhen nema predrasuda i ja sa svojih 6 banki, njima sam taman ( bemti koja razlika jer u HR sam bila prestara za posao, premlada za mirovinu) i ove tri godine, nisam se niti jednom oćutjela strankinjom , ovdje nas smatraju " domaćima( to mogu zahvaliti generacijama Hrvata koji su ovdje radili) alienom, nepoželjnom, dapače. Tužno mi je, čak pretužno da sam se tako osjećala, u mom
rodnom gradu, u domaji. I ovdje ne trebam bit losos, mogu bit vesela ribica koja se praćaka i pliva po poznatim, bistrim vodama ( jer ovdje se zna sve, od početka, nema mijenjanja Zakona, pravilnika svaki petak)
Volim njihov pozitivni nacionalni ponos ( u trgovima, osim kole i pringlsa sve je bajersko, na svakom dostavnom kamionu piše .. mi smo bajerci i hranimo Vas bajerskom hranom., od polja do stola), volim njihov pozdrav Gruß Got, s kojim počinje svaka radio il TV emisija, volim raspela na svakom ugibalištu. Shvati ste , voliiim Bayerna!
I nisu Nijemci hladni, samo su drugačiji! Pokaži im srce, vratit će ti geltom. I možda je to moja, ev sad obznanmljena tajna, ja govorim srcem, smjehom, humorom i ...get gut!
Ps Tigi jebe mi se za Pruse ( ne znam niti jednog) i 80 % stvari je u HR bolje, osim egzdistencije. Stojte mi pravo, zdravo, " nikad ni bilo, da ni nekak bilo" ijujuju
Fotka uspod je poklon moje kolegice iz Ugande kojoj sam pomogl. Dobro je činiti dobro!
- 16:04 -
